Objavljeno u Nacionalu br. 433, 2004-03-02

Autor: Ivan Starčević

VIJENCI I KAKTUSI

Političari su ponovno ništarije

Mi pišemo samo o velikim stvarima, a što je veće od velikjih tv urednika HRT-a. Kad Goran uspješno mijenja svoje ime u Zdeslav Mislav Ante i kad Siniša novu špicu svoje emisije počinje slikom nekakvog njemu dragog Ivana, onda je od toga veći jedino mladi HNS-ovac koji naciji vraća povjerenje u političare

Ivan StarčevićIvan StarčevićTREĆA DOB
Utorak, HRT , 14.05
Kaktus

Ana Horvatić, voditeljica i urednica, sjela je u dobro osvijetljenom i zagrijanom tv studiju s dvojicom umirovljenika koji uredno plaćaju račune za grijanje i struju, a k tome su i predsjednici penzionerskog sindikata i penzionerske stranke. Ako im vlada ne bude dala ono što je obećala u prosincu prošle godine, oni će u Hrvatskom saboru onemogućiti donošenje proračuna, izjavila su ta dva penzionera na kraju sastanka s gđom Horvatić. Blokirati rad Sabora ili otimati se za prazna mjesta u tramvaju nije isto i trebalo je dosta godina u evolucijskom nizu da otimači izgubljenog sjedala postanu prijetnja naciji. Danas o njihovim glasovima u Saboru (i glasovima Srba) ovisi hoće li biti izglasan državni proračun. No da ih ne biste previše krivo gledali, počujte najprije od g. Nahtigala u studiju da 87 tisuća penzića ima 323 kune zarađene penzije, 125.000 njih dobiva prosječnu mirovinu od 797 kuna, čak 337.000 ima 1262 kune mjesečno, a 210.000 umirovljenika ima 1720 kuna za sve što im u trideset dana treba. U reportaži Marije Župan vidjeli smo bračni par Franjić, dvoje teško bolesnih 56-godišnjaka koji žive od, kako točno reče muž: “tisuću petsto trideset dvije kune i sedamdeset devet lipa”. Rijetko se na HRT-u čuje riječ “lipa”, pa ovu sasvim razumljivu pedanteriju bilježimo s dužnim štovanjem.
Naravno da nema veće daveži od sjedenja u studiju s dragim gostima, pa je dovitljiva urednica i voditeljica pribjegla i pitanjima gledatelja. Jedan zlobni pitao je predsjednika umirovljeničkog sindikata, g. Nahtigala, kolika mu je mirovina. Ovaj je spremno odgovorio “negdje oko četiri tisuće petsto kuna, ne znam, to vodi moja supruga”. Usporedimo li ovu elegantnu nepreciznost s onih 79 lipa koje je nabrojio onaj g. Franjić iz prve reportaže, dolazimo do zaključka da je moralni profil vođe penzionera onakav kakav i treba imati jedan političar.

BRISANI PROSTOR
Srijeda, HRT 1, 20.47
Četiri kaktusa

Goran Milić, stari majstor za beskarakterne svinjarije, imao je nešto o “Tomsonu”, pjevaču za kojega je novinarčić Jergović Miliću izjavio da je neonacist. Izjava je snimljena i emitirana za potrebe “Brisanog prostora” i sve bi bilo u redu da Milić nije najednom i bez ikakva razloga počeo nešto mljeti o Jergoviću iz, vjerovali ili ne, 1987. godine. Na ekranu su se pojavili i novinski članci, listom djela dežurnih partijskih simpatizera koji su, vjerovali ili ne, osuđivali kućnu zabavu na kojoj su si mladi Sarajlije dopustili crtanje kukastih križeva. Ovu davno poznatu “aferu”, koju su napuhali tadašnji trogloditi, današnji Milić zaista bestidno i glupo naciji podastire kao nešto novo. Kako on to čini? Mirno uzima od Jergovića izjavu da je Čavoglavac “neonacist”, zatim usred noći ustaje i u svojoj bogatoj sarajevskoj arhivi otkriva da je 21-godišnji mladac bio na zloglasnom tulumu, ali što da radi sad kad se nije na vrijeme sjetio da Jergovića pita nešto o tome. Veliki novinar Milić telefonira Jergoviću i pita ga kako se osjećao tada. Očita je paralela koju veliki HRT-ov urednik maestralno vuče između dva nacista u istoj nevolji: “Tomsona” danas i Jergovića prije sedamnaest godina. Do savršenosti nedostaje samo sitnica: pitanje je trebalo postaviti Jergoviću pred kamerom, ali što se može kad je istraživač Hrvoje Mislav Goran Milić prekasno saznao ono što svi znaju već 17 godina i tko je uostalom g. Jergoviću kriv što je pjevača nazvao neonacistom, kad je i sam ono što mu Hrvoje Zdeslav Goran Milić tvrdi da jest. Jedina zanimljiva stvar u ovoj najnovijoj demonstraciji Hrvojeve novinarske beznačajnosti je Hrvojeva slavna epizoda s osnivanjem one YU televizije u Sarajevu. Tako veliki novinar kao što je Hrvoje Zdeslav Mislav Ante Goran Milić trebao bi o tome snimati autobiografski prilog. Ako mu je iz nekih nepoznatih razloga neugodno sjesti pred kameru, neka si telefonira izravno u svoju emisiju. Bilo bi stilski savršeno i do ludila koherentno da on sam najavi prilog u kojem ćemo ga čuti kako nam telefonira. Uostalom, zašto žestoki hrvatski moralist i urednik, rečeni Hrvoje, ne bi sebi učinio ono što je pokušao drugome.

HTV PRIKAZUJE
Petak, HRT 1, 18.20
Kaktus

Joško Lokas dao se slikati u velikom sindikalnom kafću HRT-a kako bi objasnio svoju novu emisiju. Čovjek kojemu je propao “Upitnik” jako je stručan, što se vidjelo iz višekratne upotrebe engleskih riječi lajv, lejt najt, lejt lejt najt i njemačkih pro zibn i štefan ram. Kasno navečer on će razgovarati s raznim svojim hrvatskim gostima, uvjet je samo da su slavni, tj. da su tog tjedna nastupili kod Željke Ogreste, Petra Vlahova, Aleksandra Stankovića, Denisa Latina, Romana Bolkovića, Tihomira Dujmovića ili na vlastitom malom kućnom videu. Lokasovi razgovori s Ninom Badrić i Ivanom Banfić najprije će ići tjedno, a onda svake večeri, čemu bismo se iskreno veselili, samo da naš neupitni genije nije onako grčevito ponavljao jedine dvije engleske riječi koje zna, pa ponovimo ih i mi: late, night. Veliki je stručnjak Joško Lokas i velik će biti uspjeh njegove emisije.

IZ ANTOLOGIJE DRAMSKOG PROGRAMA: ZAVARAVANJE
Subota, HRT 1, 16.00
Četiri kaktusa

Kronično lijeni perverznjaci uzimaju sve što je HRT ikada financirala i trpaju to u emisiju koju zovu antologijom. U antologiju može ući samo nešto izvanredno i rijetko, ali dajte vi to protumačite nevinim gledateljima koji uče samo od Rvacke televizije. Uzalud. Na snazi je nova definicija. Otkako je danas emitirano i ovo domaće rvacko filmsko “Zavaravanje”, antologijsko je sve što je Dramska redakcija HRT-a ikada i granom dotakla, pa bio to i film Željka Senečića.

NEDJELJOM U DVA
Nedjelja, HRT 1, 14.00
Vijenac

Voditelj Sanković ničim nije zaslužio tako savršenog gosta kao što je 29-godišnji g. Mislav Žagar, ali tako je to s najboljim stvarima u životu svake velike nacije. Dogodilo se da je mladi gospodin ušao u emisiju po kriteriju aktualnosti, a iz nje izašao kao vječna vrijednost, eto takva je to bila emisija. Na početku se činilo da je friško smijenjeni šefić gradskog HNS-a zanimljiv samo kao ime iz prošlotjednih novinskih naslova, ali kad je na kraju emisije, pri proglašenju rezultata telefonskog glasovanja gledatelja, dotični Žagar cinkao sve svoje dojučerašnje stranačke drugove, nedvojbeno se vidjelo da je pred nama ne baš junak našeg doba, ali nešto tipično svakako jest. Zahvaljujući Žagarovu podsmjehivanju onima koji su glasovali s “ne” oživjela je privremeno zamrla kolektivna predodžba o političaru kao osobi bez ikakva morala, ukratko ništariji. Ovih tri tisuće glasova, reče Žagar, to su sve glasovi stranačkih aktivista, jer tako se to radi, to smo mi radili, to sam ja radio. Zašto ste to radili? Pa rekao nam je glavni tajnik stranke i mi smo tako radili.

GLAMOUR CAFE
Nedjelja, HRT 1, 21.16
četiri kaktusa

Onima kojima je pun kufer junaka naše izuzetno dinamične i raznolike društvene scene dopast će se večerašnja kronika koja bilješku o nadimanju glumačkih prsašaca stanovitog Ive Gregurevića dopunjuje sugestijom o najnovijem uspjehu njegove nove supruge koja je upisala glumačku akademiju vlastitim snagama, bez ičijeg savjeta i pomoći, kako sama priznaje.
Bez ičijeg savjeta i pomoći sigurno nije ostao Siniša Svilan kad je kao urednik emisije zamolio urednika većeg od sebe, koji se također zove Siniša Svilan, da mu odobri promjenu špice. U novoj verziji špica počinje crno-bijelim portretom stanovitog Ivana Starčevića kojega na ovoj stranici vidimo u boji. Svilan je Svilanu odobrio nešto što mu nitko odobrio ne bi i po tome se vidi da je onaj veći od dva Svilana zapravo njaveći Svilan na svijetu. Emitiranje slike Svilanu tako dragog Ivana u toliko bolesnom kontekstu nije nova stvar, jer dok je urednika koji se obožavaju slikati, uvijek će biti onih koje ti dragi i normalni ljudi daju slikati, jer tako ih uči Goran Ante Milić: učini drugome ono što najviše voliš učiniti sebi, ili tako nekako.

Vezane vijesti

Intervju za posao kod Milića na Al Jazeeri: Da li je Kosovo država?

Intervju za posao kod Milića na Al Jazeeri: Da li je Kosovo država?

Prema pisanju srpskog Pressa, svi novinari koji žele raditi na balkanskoj inačici Al Jazeere moraju priznati da je Kosovo država. Naime, direktor Al… Više

Komentari

Ovaj članak nema komentara.

Nije moguće komentirati članke starije od tri mjeseca.

Najnovije

Izbor urednika