Philip Seymour Hoffman i George Clooney kao stručnjak za kampanje i guverner u političkoj drami 'Martovske ide'George Clooney namjerava se i dalje na filmu baviti političkim temama. Nakon što je režirao političku dramu "Laku noć i sretno", a zatim glumio u dva slična filma, "Syriana" i "Michael Clayton" (za ulogu u potonjem dobio je Oscara), odlučio se za režiju "Martovskih ida" (The Ides of March), priču o izbornoj borbi unutar Demokratske stranke koja se ovog tjedna počinje prikazivati u hrvatskim kinima, a Nacional je medijski pokrovitelj. "Moj pradjed bio je gradonačelnik, moj otac je 40 godina bio voditelj televizijskih vijesti u Cincinnatiju, Ohio, a čim ste TV voditelj, automatski ste politički umiješani. Odrastao sam u vrijeme kad je većina ljudi bila društveno i politički svjesna, neke od najvećih političkih promjena u Americi dogodile su se u vrijeme mog odrastanja. Odgajan sam tako da sudjelujem u političkim promjenama i nastaviti ću se tako ponašati, makar sam zbog toga ponekad nepopularan", objasnio je Clooney svoj filmsko-politički angažman. Kako već nekoliko godina ne daje intervjue kao nekad, pratili smo njegove promocije filma na konferencijama za novinare na festivalima u Veneciji i Londonu.

"Martovske ide" prate predizbornu kampanju u taboru demokratske stranke, borbu za predsjedničkog kandidata između guvernera Mikea Morrisa (George Clooney), kod kojeg se kao mladi spin doctor zapošljava Stephen Meyers (Ryan Gosling), a njegov šef je iskusni stručnjak za kampanje Paul Zara (Philip Seymour Hoffman), dok je Morrisov protukandidat senator Pullman (Michael Mantell), čijom kampanjom upravlja svim mastima premazani Tom Duffy (Paul Giamatti). Kad se Meyers spetlja s mladom zaposlenicom u kampanji Molly (Evan Rachel Wood), sazna za seksualni skandal unutar vlastitog izbornog stožera, a sve to zainteresira i novinarku Idu (Marisa Tomei).

Film je nastao prema kazališnoj drami Beaua Willimona "Farragut North" (stanica metroa u Washingtonu s koje se izlazi na ulicu punu ureda političkih lobista). Clooney kaže da nije gledao dramu nego je pročitao priču, i to dok su on i njegov producentsko-scenaristički partner Grant Heslov (koji je, osim za ovaj film, pisao scenarij i za "Laku noć i sretno") radili na priči o moralu u Wall Streetu. Uočivši sličnosti tih dviju priča, spojili su ih u film kojem su promijenili ime u "Martovske ide" jer, kaže Clooney, Farragut North ne znači mnogo ljudima diljem svijeta. Film je nazvao "Martovske ide" jer su izbori u filmu 15. ožujka, a to je i datum kad je ubijen Julije Cezar, a u drami "Julije Cezar" Williama Shakespearea prorok kaže Cezaru "čuvaj se martovskih ida". Julije Cezar izboden je do smrti u rimskom Senatu, a Clooney, kad ga pitaju o čemu govori film, kaže "o zabadanju noža u leđa".

Beau Willimon dobro poznaje političku scenu, radio je 2004. na neuspješnoj kampanji demokrata Howarda Deana za predsjedničkog kandidata, a Clooney ima sličnih iskustava u vezi s kandidaturom svog oca Nicka za Kongres 2004. kad je kao demokratski kandidat, iako je bio favorit, poražen od republikanca Geoffa Davisa. "Ne mislim da je ovo klasični politički film, ova priča se može smjestiti i na Wall Street ili negdje drugdje. Glavno pitanje filma je pitanje morala, pitanja jeste li spremni prodati svoju duše ili ne kako biste uspjeli. Glavno pitanje filma jest 'je li vrijedilo?'. Vrijedi li nekome učiniti štetu da biste vi bili bolji? Ponekad je odgovor pozitivan, kad preko medija objavite nešto loše o predsjedničkom kandidatu koji je doista loš, samo kako bi onaj pravi postao predsjednik. Takvim smo se pitanjima poigravali u ovom filmu", veli Clooney.

Kako radnju filma obilježava seksualni skandal, mnogi su smatrali da se Clooney referira na političke skandale koji su se zbili u posljednje vrijeme posvuda u svijetu, ali on to negira. "Ova priča napisana je prije skandala Johna Edwardsa (senator Demokratske stranke koji je 2008. imao aferu s Rielle Hunter, djelatnicom iz svoje kampanje s kojom je dobio dijete) i Anthonyja Weinera (kongresmena Demokratske stranke koji je lani preko Twittera slao 21-godišnjakinji svoje seksualno eksplicitne fotografije). A kad sam bio u Francuskoj, ljudi su mislili da se film temelji na slučaju Dominiquea Straussa-Kahna. Ovakvi slučajevi su bezvremenski i nisu ograničeni samo na članove vlade, ali su ograničeni na ljude koji imaju moć", odgovorio je Clooney.

Kudikamo više, kaže Clooney, film se referira na njegove razgovore s ocem tijekom očeve kandidature za kongresmena 2004. "Postoji scena u filmu koja se izravno oslanja na moje razgovore s ocem koji mi je tada rekao: 'Postoje situacije kad se moraš rukovati s ljudima s kojima se inače ne bi rukovao. Na nesreću, ali to je tako.' Ne možeš financirati vlastitu kampanju osim ako nisi iznimno bogat, što moj otac nije. Čak i borba u jednoj od izbornih jedinica u Kentuckyju, gdje se on kandidirao, stoji te nekoliko milijuna dolara. Zato moraš organizirati zabave i razne događaje gdje ćeš se rukovati s nekim ljudima koji ti inače nisu privlačni. Nekoliko scena u ovom filmu govori o tome", kaže Clooney. Film se počeo stvarati 2007., ali su Clooney i Heslov priču o tamnoj strani predizborne kampanje odgodili za neka druga vremena, jer je uskoro za američkog predsjednika izabran Barack Obama.

"Svi su tada bili dobro raspoloženi zbog Baracka Obame, a naš film nudi ciničan pogled na izbore. Sjećam se da smo Heslov i ja bili na ručku, razmišljali o filmu i zaključili da ga ne možemo snimiti u vrijeme kad su gotovo svi dobre volje zbog izbora novog predsjednika." Kaže da je film pun cinizma na račun političara, a taj cinizam nije mogao prikazati u vrijeme vladavine optimizma u Americi. Tri godine kasnije došlo je do promjena i Clooney je krenuo ponovo u snimanje ovog filma: "Mislim da je nada u te tri godine malo splasnula, ali ja sam još uvijek optimističan u vezi s funkcioniranjem Amerike. Trenutačno moja vlada prolazi kroz teške trenutke. Puno je cinizma na njihov račun, ali to je privremeno. Uvijek popravimo stvari, popravit ćemo ih i sad, ja sam optimist." Za glumce koje je angažirao kaže da je ekipa iz snova, ali je dodao da glumcima nije nimalo lako glumiti političare: "Mislite da glumci imaju velik ego. I imaju. Ali taj ego ti treba za odglumiš držanje političara. Političari, s druge strane, imaju ogroman ego kako bi bili to što jesu. Nije lako prodavati samog sebe diljem cijelog svijeta i govoriti 'ja sam bolji od bilo koga drugoga'. Glumcima je teško prihvatiti i odglumiti takvo ponašanje. Jeste li ikad čuli da je neki glumac rekao 'ja sam bolji od bilo koga drugoga'?"

Clooney neprestano ponavlja da filmom nije htio davati odgovore, nego to prepušta gledateljima: "Volim priče koje nude više pitanja nego odgovora. Kao dijete filmske kulture 70-ih odrastao sam kad su neki od najvećih filmskih autora snimili neke od najboljih filmova usred vrlo turbulentnih vremena što se tiče građanskih prava, antiratnih pokreta itd. Ponovo smo u turbulentnim vremenima i moramo postavljati brojna pitanja, a ne moramo nužno nuditi odgovore." A o savjetima koje ovaj film može dati političarima odgovorio je: "Oni znaju što trebaju činiti tako da im neću savjetovati da pogledaju ovaj film jer sve što trebaju znati znaju i bez ovog filma. Nisam onaj koji bi trebao dijeliti savjete. Bilo kome."

Naravno, nakon filmskog političkog angažmana, ali i onog humanitarnog u Sudanu, Clooneyju neprestano postavljaju isto pitanje - je li zainteresiran za političku karijeru, čak i za kandidaturu za predsjednika SAD-a, što on glatko odbija: "U Bijeloj kući trenutačno imamo osobu koja je pametnija od ikoga koga poznajete, on je pristojan i posvećeniji svom poslu od ikoga koga poznajete. Nisam zainteresiran."