Objavljeno u Nacionalu br. 845, 2012-01-24

Autor: Renato Baretić

Neostvareni dobitnici nezasluženih dobitaka

Sveopća kuknjava zbog toga što nikad ništa ni od koga nismo dobili dok su svi od nas samo uzimali i dijelili nekim drugima, to je konstanta hrvatskog povijesnog toka od stoljeća sedmog naovamo

Ne znam jeste li primijetili, ali i euroskeptici i eurofili u zadnjih su mjesec dana imali jednu potpuno zajedničku točku oko koje su se, poput elektrona oko jezgre atoma, vrtjeli svi njihovi argumenti, ma koliko suprotstavljeni bili. Ta protonsko-neutronska jezgra zvala se, a zove se i dalje: "Što ćemo od EU dobiti?" Upravo to pitanje, taj balkanski žicarsko-šibicarski atavizam, prijelomnica je između hrvatske sadašnjosti i hrvatske budućnosti, prošlost da i ne spominjem. Ne zaraditi, nego samo dobiti - to je nama naša borba dala, to nam je stare slave djedovina, to je ono zbog čega se pjeva i "Ustani, bane" i "Vilo Velebita" i "Još Hrvatska ni propala" i, da prostite, "Maslina je neobrana".


Na lažini suvoj ležat, pivat i ne stajat, o staroj konobi i sebi i svojim pajdašima iz kalete, pa otvor' ženo kapiju, i onda vužgi ga Blaž, bolje živin nego ministar, nije u šoldima sve!
Povišću pritrujeni, puštali smo suze za zagorske brege i vapili da nam ne diraju ravnicu, neka vide da nas ima: vraćam se, Zagrebe, tebi, tu je moj dom, moje sunce, moje nebo, ništa kontra Splita, ubij, ubij tovara, e, moj narode, sude mi, ima li nade za nas... Sveopća kuknjava zbog toga što nikad ni od koga ništa nismo dobili dok su svi od nas samo uzimali i dijelili nekim drugima, to je konstanta hrvatskog povijesnog toka od stoljeća sedmog, to je ono famozno matoševsko breme cijele jedne nacije. "Zašto bih se borio ako ništa zauzvrat neću dobiti?!" - da su tako Hrvati razmišljali 1991., dobili bi ono nešto na batini, kudikamo manje od ovo maloga što sad imaju. A opet, s druge strane, ne bismo imali ni oko 2000 branitelja koji su, u visokom postotku, godinama nakon rata sami sebe ubili baš zato što baš ništa nisu - dobili.

Hrvati su, sve u svemu, čini se, genetski frustrirani kolektivnim doživljajem stvarnosti u kojoj, gle, ne dobivaju ni približno onoliko koliko zapravo zaslužuju i zavređuju. Za nevolju, pravedni kriteriji zasluživanja i zavređivanja poznati su samo Hrvatima, nikad onima nekima od kojih se nešto dobiva i onima kojima se štošta daje - strancima, susjedskoj gamadi ili domaćim prodanim dušama. Ta bagra, znamo, uvijek nešto dijeli među sobom, a nas pravednike ostavlja na rubu cjedila, prepuštajući nam tek mrvice svojih licemjernih obećanja o dobitku. Da na kraju, jasno, još jednom ništa ne dobijemo.
Što, dakle, Hrvatska dobiva ulaskom u EU? Drek na šibici, ponavljali su domaći "euroskeptici". Drek na šibici, govorili su i naši eurofili, ali samo ako se radom ne potrudimo dobiti sve što zaslužimo i zavrijedimo. Dakle, ne "dobiti", nego zaraditi. Biti u Uniji ne znači na lažini suvoj ležat i pismon zvati (a ni to se ne može, znamo stihove) nekoga da obere više tu fucking maslinu. Biti u Uniji, isto tako, ne znači spašavati druge neodgovorne države, nego biti odgovoran prema samom sebi, kako se i sam ne bi našao u poziciji da te drugi trebaju spašavati (a spašavat će te, što je najzanimljivije, dok god budu mogli, pa zato i smiješ biti malo neodgovoran, ali samo malo!). Biti u Uniji znači tražiti posao, a ne čekati da ga od nekoga dobiješ. Biti u Uniji znači biti spreman na drugoga i drugačijega, na uspone i padove u trajno mirnodopskim uvjetima, na jebeno diranje ravnice i konačno zaoravanje te jebene njive za koju od države već godinama uzimaš jebene poticaje, dok ona grca u sve gušćoj šikari oko tvojih neobranih maslina. Biti u Uniji znači ne imati sudsku zastaru kao idealnu opciju u početku procesa za financijske malverzacije. Biti u EU znači imati priliku, ali i muda, napokon reći i "hoću" i "neću" usred Bruxellesa, i to na hrvatskom, najnovijem među službenim jezicima EU. Biti u Uniji, na kraju krajeva, znači biti i samostalniji, i pošteniji, i pravedniji, i mirniji, i oštriji, i blaži, i radišniji, i štedljiviji, i učeniji, i slobodniji nego ikada od seobe Slavena naovamo.

Tako bi, paradoksalno, otprilike glasio i popis razloga zbog kojih se više od polovice građana Hrvatske u nedjelju nije odazvalo pozivu na referendum o svojoj budućnosti. "Okej, sve ja to mogu, ako se mora, nema frke, ali - što ću ja zauzvrat dobiti?", pita se ta natpolovična masa koja će potegnuti i najluđe, najbesmislenije argumente kako bi vam dokazala da je, zapravo, sasvim svejedno je li Hrvatska ovakva kakva jest ili možda ipak nešto bolja. Više od polovice naših sugrađana, drugim riječima, želi dobiti na lotu, iako im se ne da prošetati do kioska i uplatiti makar najjeftiniju varijantu, jer misle da je to besmisleno. Oni, naime, unaprijed znaju da će sve zgoditke, i onaj glavni i one sporedne, dobiti netko drugi. A oni opet, kao i uvijek dosad, neće dobiti ništa, čak ni ako uplate i zaigraju. Nema šanse. Pa ni Tuđman nije dobio Nobela samo zato što je Hrvat, zar ne?
Natpolovičnoj većini Hrvata jasno je, dakle, da ništa neće dobiti ni od Unije, a ni od Hrvatske izvan Unije. Nigdar ni tak bilo da njima nekak ne bi bilo, ko ovo more platit... Za razliku od nas ostalih, i eurofoba i euroskeptika i eurofila, svi ti svejednošću pogonjeni euroapstinenti bogatiji su za nadu da će netko jednom možda ipak obrati tu nesretnu maslinu pod kojom oni leleču i pismom dozivaju (dok bukara kruži od stoljeća sedmog) galeba nošenog vjetrom s Dinare na Sleme, na Sleme, na Sleeeeme...

Do prije mjesec i pol bio sam siguran da je dno hrvatskog političkog beznađa dodirnuto ogromnim brojem glasova što ih je HDZ, svemu razumnom unatoč, ipak osvojio na parlamentarnim izborima, a sad vidim, nakon ove otužne pobjede euroapstinenata, da može biti i gore. Zašto se sve ovo nije dogodilo kad sam bio mlađi, dok je još moglo biti prilike da zauvijek zbrišem iz ovoga krda neostvarenih dobitnika nezasluženih dobitaka?

Vezane vijesti

Banana u državi

Banana u državi

Zamišljam očaj onih likova koji su otišli u Poljsku da bi se tamo pijani tukli, pijani švercali bengalke na stadione, pijani ih tamo bacali na teren… Više

Komentari

registracija
15/3/08

Sandzo, 27.01.12. 17:37

Da, da, Balkanci su glupi i ne znaju sta je lova. A englescici i slicna EU bagra su altruisti koji su skupa jer se vole.
EU ce propasti, nacionalne drzave ce opstati, pa i Balkan, ma ko'lko god se to autoru ne svidjalo.


Nije moguće komentirati članke starije od tri mjeseca.

Najnovije

Izbor urednika