Slavenka Drakulić (Wikipedia)Münchenski dnevni list Süddeutsche Zeitung je u rubrici 'pogled izvana' objavio tekst Slavenke Drakulić, hrvatske književnice i novinarke, pod naslovom 'Okus trave - dok se Hrvatska kreće putem za Europsku uniju, Srbija se sama izolira'. Tekst počinje objašnjenjem izraza 'jesti travu' koji je popularizirao bivši albanski diktator Enver Hodža. "Ako treba, jest ćemo travu", rekao je jednom prilikom. Izraz se odnosi na politički prkos, inzistiranje režima na vlastitom političkom kursu po cijenu izolacije i žrtvovanja životnog standarda svojih građana. "Srbija kao da se upravo navikava na okus trave", piše autorica podsjećajući na nedavnu izjavu predsjednika Borisa Tadića kako 'Srbija nikada neće priznati Kosovo kao nezavisnu državu'. "Nade koje je Zapad u njega polagao, on je iznevjerio. Zapadu je očigledno okrenuo leđa. Pitanje je samo zašto".

"Kad nacionalizam odjednom postane moda, možemo biti sigurni kako se bliže izbori, svejedno da li u Srbiji, Belgiji, Mađarskoj ili Hrvatskoj. Čak se i u Hrvatskoj, gdje je u nedjelju dvije trećine birača glasovalo za pristup Europskoj uniji, konzervativni HDZ pred izbore u prosincu vratio starom, agresivnom nacionalizmu Tuđmanove ere koji je već desetljeće vrijedio kao passé. Rezultat referenduma veseli, ali nacionalizam na Balkanu još ni izdaleka nije pobijeđen. (...) Zbog tog bi nacionalističku retoriku u Srbiji trebalo ozbiljno shvatiti. Tamo je situacija drukčija nego u Hrvatskoj, gdje se nacionalistički tonovi mogu shvatiti kao posljednji očajnički trzaji poraženih protivnika Europe. U Srbiji se ove godine održavaju parlamentarni i predsjednički izbori, najnoviji zaokret predsjednika Tadića je rječit znak. Mnogi Srbi odbijaju priznavanje nezavisnosti Kosova. Ankete pokazuju dobar položaj ultranacionalista Tome Nikolića. Predsjednik Tadić reagira na trend u zemlji"

"Izgleda kako se u Srbiji u dogledno vrijeme stvari neće promijeniti nabolje. I više od toga, izgleda kako će nacionalizam eskalirati. Sporni status Kosova za Srbiju je razlog za dalje udaljavanje od Europske unije, dok za Bruxelles ne dolazi u obzir odustajanje od zahtjeva srpskog priznanja Kosova". Autorica postavlja pitanje hoće li Srbija ostati izolirana kao nekad Albanija, objašnjava kako Srbija ima dobre veze sa Rusijom i kako bi u slučaju izolacije mogla računati na određenu pomoć 'slavenske braće'. Do potpore ne bi došlo samo iz ruskog dobročinstva, već i zato što bi Moskva tako ojačala utjecaj u Srednjoj Evropi.

"Slovenija je već član EU, Hrvatska samo što to nije postala, Crna Gora će ubrzo početi pregovore o prijmu. Čak i Makedonija (...) ima bolje šanse za članstvo u Europskoj uniji od Srbije ukoliko Beograd i dalje ne bude spreman riješiti kosovski problem. I naposljetku Bosna i Hercegovina? Iako je kao država nezavisna, ona ne funkcionira. Jedan njezin dio, Republika Srpska, de facto je samostalna država. Bosna je u stvarnosti podijeljena zemlja i to po linijama nacionalnog razgraničenja, nju podržava i njome vlada, ono što zovemo međunarodnom zajednicom, konkretno njen visoki predstavnik.

Područje bivše Jugoslavije je i danas, toliko godina nakon završetku različitih ratova, potencijalno žarište nemira u Europi. S druge strane nacionalistička retorika, koja je u međuvremenu tamo počela, u službi uglavnom unutrašnjopolitičkim ciljevima i ni izdaleka nije tako neuporna kao što se čini. Slučaj Srbije dokazuje kako je Orwellova ideja novogovora i dalje sasvim realna. Takva je bila za vrijeme Tita, za vrijeme Miloševića i takva je, sve dok Boris Tadić kaže kako 'nikada' neće priznati nezavisnost Kosova, još uvijek... Nikad ne znači obavezno nikad", piše Slavenka Drakulić za Süddeutsche Zeitung.