Vedrana RudanOvo što se danas događa ženama u Hrvatskoj teško da bi se moglo opisati bez emocija, naravno, ako je čovjek sposoban da osjeća ili suosjeća. Partneri svakodnevno prebijaju tisuće žena, izbacuju ih iz njihovih zajednički stečenih kuća, žene lutaju ulicama i traže krov nad glavom u skloništima za beskućnike i alkoholičare. Stotine tisuća hrvatskih muškaraca ne plaćaju alimentaciju. Policija na autobusnoj stanici sačekuje majku, otima joj djecu, majka odlazi u sklonište, a djecu policija odvodi u dom i prisiljava ih da odu ocu kome su “dodijeljena”, iako to djeca ni po koju cijenu ne žele. Majka ostaje bez djece, djeca u domu čekaju… U Hrvatskoj postoji samo jedna Autonomna ženska kuća na tajnoj adresi. Žene koje je vode svakodnevno se moraju motati po sudu i odgovarati na optužbe nasilnika koji su ostali bez kućnog zamorca. U Hrvatskoj je briga o zlostavljanim ženama i djeci uglavnom prepuštena Božjoj volji i volji njegovih zemaljskih slugu i sluškinja. U Rijeci, jednom od najvećih hrvatskih gradova, ne postoji ženska kuća. Riječki gradonačelnik gospodin Vojko Obersnel ne smatra da je to problem jer Grad Rijeka financira Dom Svete Ane. Obersnelu još nitko nije rekao da nismo, bar ne formalno, katolička zemlja i da porez u gradu Rijeci ne plaćaju samo katolici. Žalosno je da se u Rijeci Sveta Ana brine o žrtvama krajnje nesvetačkog ponašanja riječkih muškaraca koji nisu samo katolici. Bahati muškarci koji su se dočepali moći treniraju svoju strogoću gdje god mogu. Najeksponiraniji hrvatski političari, čitaj Šeks, čitaj Jakovčić, ne libe se na televiziji govoriti o majkama svoje djece kao o bićima nevrijednim ni poštovanja ni elementarne pristojnosti. Urednici hrvatskih listova tretiraju žene poput predmeta koji je zanimljiv samo ako ima napuhane sise, napuhana usta i ako je spreman, tko zna koji put, odgovoriti na pitanje kako je bilo prvi put. Kome je taj prvi put bitan? Što to muškarci nalaze u analizi “prvog puta”? Zar zaista misle da sve žene pamte kako se njihova sluznica prvi put sastala s nekim bezveznim kurcem, samo jednim u većem ili manjem nizu bezveznih kuraca? Hrvatska televizija sve češće radi emisije na temu jadnih muškaraca koji znaju biti dobri tate. Pa tako dobar tata u udarnom terminu diskretno pljuje po majci svoga djeteta koja sigurno nije bila svetica, ali zaboravlja reći da je on, idealni tata, odležao neko vrijeme jer je švercao drogu. Taj trend bešćutnog pljuvanja po ženama sve je jači. Čuju se glasi, jadni će očevi osnovati udruge koje će im pomoći da dođu do dječice koju im je rodila žena koju su godinama prebijali. Žene aktivistice svaki se dan sudski proganjaju. Treba li govoriti kroz što sve prolaze studentice, konobarice, radnice u marketima… Nitko se više ne čudi polugolim novinarkama koje su, iako visokoobrazovane, pismene i talentirane, spremne u gaćicama i grudnjaka raditi intervju sa sirotanom koji nije u stanju reći da li jebe i koliko jebe iako se predstavlja kao seksolog. Treba li spomenuti licemjerne popove koji jebu male dečke i još manje djevojčice i časne koje djeci na satu vjeronauka pokazuju film o patnji budućeg abortusa. A onda ministar znanosti i još nečega izjavljuje kako je zamolio popove da odustanu od prikazivanja filma?! Jebote?! Hoćemo li ikad, hoćemo li ikad doznati što je ova jebena, ženomrzačka zemlja potpisala s Vatikanom? U Americi postoji poslovica, lažljiv kao katolički biskup. U našoj zemlji ništa ne znamo o našim lažljivim biskupima. Da li je moguće da su drugačiji od američkih ili svoje jebače samo sele iz župe u župu, a kad baš pretjeraju s brojem djevojčica, onda ih uvale u penziju koju dobivaju i od poreza nevjernika… Naravno da su sve ovo prežvakane teme. Nešto ipak ne razumijem. Nas žene jebu ministri, popovi, urednici, novinari, suci, političari… Na sve smo navikle. Ali kad na žene krenu žene, ostajem bez teksta. Nedavno je hrvatska sutkinja osudila Roma zbog višekratnog silovanja trinaestogodišnje šogorice na kaznu manju od minimalne. Najme, gospođa sutkinja smatra, a i odvjetnik silovatelja, da je silovanje djevojčica šogorica među Romima normalno ponašanje, prema tome za Rome silovatelje vrijede druga mjerila?! Treba li reći da su svi veliki hrvatski komentatori ostali nijemi? Toliko o s u t k i nj a m a. Ovih je dana u jednom tjedniku jedna književnica nabrojila koliko među nama ima groznih žena. Zle žene često su bivše žene, zle znaju biti i maćehe, uglavnom, misli ljupka kolumnistica, najzad treba glasno i jasno reći, među nama su kuje, među nama su . Eto, to me u posljednje vrijeme strašno rastužuje. Te kuje među nama.