Objavljeno u Nacionalu br. 435, 2004-03-16

Autor: Srećko Jurdana

SUROVA POLITIKA

Doktor Sanader smjenjuje sve živo

...

Srećko JurdanaSrećko JurdanaU Hrvatskoj postoji biolog “svjetskoga glasa” koji se u moderno pelcovanje* navodno razumije bolje od Mičurina, a ime mu je Miroslav Radman. Nedavno je u novinama objasnio naciji da se oko genetski modificirane hrane podiže nepotrebna buka, jer “gen ili dva ne znače ništa”, posebno kad se uzme u obzir da je cijela povijest ljudskoga roda “jedna velika genetska modifikacija”. Osim toga, stručno je zaključio spomenuti doktor – u slobodno vrijeme inače Sanaderov designirani preporoditelj hrvatske akademsko-epruvetske scene – genetski nemodificirana hrana “izgleda grozno”. Grozimo se. Riječ znanosti treba slušati, i autor ovih redaka ubuduće će konzumirati isključivo paradajz s genima bivola, koji će mu – paradajzu i konzumentu – dati adekvatnu snagu i ljepotu.

Mrkva s genima vuka

Ivo Sanader mogao bi se orijentirati na mrkvu s genima vuka i na taj način modernom prehranom stimulirati svoj image demokratskoga pacifista i nacionalnoga izmiritelja s tihim porivima za svevlađem. Za svakoga danas ima lijepu riječ – za oporbu i za manjine, za umirovljenike i za veterane, za radnike i za haaške optuženike – ali kud on prođe šumom, tu trava ne raste. U sažetome opisu njegove tehnike vladanja pođimo subjektivnim redom. Taj prononsirani demokrat i antirevanšist smjenjuje sve živo, ne opterećujući se velikim objašnjenjima. Iz državnih poduzeća i institucija lete manje-više svi koji nisu prikriveni ili otvoreni sljedbenici humaniziranoga HDZ-a. Njegova zadnja meta je ravnatelj bolnice Rebro dr. Josip Paladino, ugledan operater mozgova za čiju smjenu čak ni HDZ-ov domišljati inkvizitor dr. Andrija Hebrang nije mogao pronaći logično javno objašnjenje. Ako vlast hoće, svakome se, međutim, može pronaći grijeh, a Paladinov je vjerojatno u tome što je počeo obnavljati i proširivati Rebro prije izbora, tj. bez Sanaderove privole i Hebrangovog neposrednog uvida u financijsku konstrukciju pothvata. Vjerojatno. A možda se naprosto radi o demonstraciji moći kao takve, što također govori ponešto o Sanaderovom doživljaju vlasti.
Znatno veću pažnju informiranih političkih krugova izazvala je nedavna smjena Franje Tureka, šefa Protuobavještajne agencije. Operaciju ekspediranja Tureka “na novu dužnost” proveli su Sanader i Mesić u dogovoru, no inicijativa je bila premijerova a predsjednik se s njom naprosto konformirao, navodno zato da ne bi izazivao zle duhove u Haagu. Preko serije obavještajno-medijskih operacija kojima su dirigirali inozemni agenti stacionirani u Hrvatskoj, gospodin Turek je kod Carle Del Ponte apostrofiran kao osoba kojoj su bili upoznati boravišta i metode skrivanja Ante Gotovine, i Sanader je Mesića uvjerio da je Turekov odlazak stvar nacionalnoga interesa. Uvjerio je i samoga Tureka, koji je – u strahu od eskalacije dirigiranih medijskih napada – otišao bez većega protivljenja, iako je bio svjestan da se radi o insinuacijama i subverziji, i premda mu pravilo službe daje široke mogućnosti otpora. Na njegovo mjesto doveden je slabo poznati parahadezeovski aktivist, čime doktor Sanader uspostavlja izravan nadzor nad važnim segmentom obavještajnoga aparata.

Mesić u defenzivi

Fenomen o kojem je ovdje riječ pomalo je senzacionalan i zahtijeva umjerenu dodatnu raščlambu. Dakle: u uvodnoj fazi, premijer – tjeran svojim upravljačkim instinktom – na čelu Protuobavještajne agencije želi vidjeti svog čovjeka, i sugerira medijima s kojima je u savezu, tj. koji smatraju da nije loše premijeru držati štangu*, da emitiraju poruku kako neutralni profesionalac mora otići. Zašto? Zato što je – sugerira se u podtekstu – zataškavao podatke o Gotovininom kretanju, a ako i nije, takvo mišljenje o njemu distribuiraju strani agenti, što je s praktičnoga aspekta isto kao i da jest. I strani agenti simultano se dogovaraju s istim medijima i novinskim autorima da razviju opisanu liniju informiranja, jer je to u skladu s tezom da Hrvatska namjerno štiti Gotovinu. Autori smjerno poštuju dogovore, strani agenti su zadovoljni, a zadovoljan je i premijer koji je na unutarnjem planu dobio argument za eliminaciju izvanstranačkoga profesionalca iz obavještajne strukture – jer to “želi međunarodna zajednica” – i usput dokazao inozemnim centrima moći da je spreman igrati po njihovim pravilima. Za Sanadera je opisana situacija svojevrstan double win*.
No što je s Mesićem? U čemu je njegov interes da bez većeg otpora prihvati Turekovu smjenu? Teško je egzaktno odgovoriti, ali Mesić je prema Sanaderu u kroničnoj defenzivi još od slučaja Čačija. Osigurao je Sanaderu pred svijetom kredibilitet “nastavljača demokratskih promjena”, i usput mu ostavio manevarski prostor da u vlastitome interesu vuče poteze kakve god želi. Predsjednik se Vladi ne suprotstavlja ni u čemu, jer je psihološki zaokupljen prije svega svojim drugim mandatom i ležerno računa da će mu Sanader – kad dođe vrijeme – vratiti usluge. U tom odnosu, međutim, Sanader evidentno ima upper hand*. Agresivnim osvajanjem medija, pa i izravnom kontrolom nad pojedinim utjecajnijim novinarima, on Mesića dovodi u inferioran javni položaj (iz kojega se predsjednik, u podsvijesti možda naslućujući da se protiv njega kuha urota širega spektra kojoj mora nekako medijski parirati, nedavno pokušao kontraproduktivno izvući neprincipijelnim i usiljenim “izglađivanjem konflikta” s Jutarnjim listom).

Enigmatično žrtvovanje Tureka

Kod promatrača u svakom slučaju postoji dojam da Sanader želi osvojiti sve poluge vlasti, da u tu svrhu smjenjuje i ljude koji mu naizgled nisu nikakva prijetnja, i da će na kraju ući u otvorenu borbu ili obračun sa samim Mesićem kako bi dobio predsjednika po vlastitome modelu i izboru. Je li to žena svih režima Jadranka Kosor, nametljiva Mutti Tereza koja veteranima prodaje svoju široku dušu i usput neargumentirano blati svoga prethodnika? Hadezeovska goropad Andrija Hebrang, koji u strahu od demonstracija prodaje maglu kako “branitelji znaju da je ova vlast njihova, za razliku od prošle”? Imena su prilično irelevantna. Bitno je da Sanader, dosljedno svome stilu vladanja, priželjkuje kontrolu nad kandidatom, a Mesić – kakav god u nekim trenucima bio: inhibiran ili egzaltiran, autonoman ili kooperativan – svakako nije figura koja će viriti ispod Sanaderova šinjela.
Pašalićeva prigodna teza da je “Mesić predsjednički kandidat HDZ-a” po svemu sudeći ne stoji, a u tom kontekstu jasno je da su Sanaderu potrebne i tajne službe ako Mesiću ozbiljno namjerava suprotstaviti nekoga iz hadezeovske ergele. Smjena Tureka povezana je, dakle, i s predstojećom bitkom za vilu Zagorje, a zašto je Mesić pristao na žrtvovanje čovjeka za kojeg je mogao pretpostaviti da neće služiti njegovim protivnicima – to ostaje njegova privatna mala enigma.

STUPAC TJEDNA: TUĐMANOVA “DRŽAVNA POLITIKA”

“Tuđman nije vodio nekakvu svoju politiku, nego državnu politiku, a ona ne može biti zločinačka, jer to bi značilo da je država stvorena na zločinu”, čulo se zadnjih dana u komentarima haaških optužnica. Spomenutu tezu najglasnije je razvijao Zlatko Tomčić iz HSS-a, tražeći saborsku raspravu o percepciji te “državne politike” kakvu je u optužnicama inkriminirala Carla Del Ponte. Autor ovih redaka – otvoreno govoreći – prilično je umoran od Tuđmana i rezidua njegove epohe. No, ako je nacija već osuđena na beskrajne rasprave na iste teme, odnosno na repetitivna ponavljanja jednog te istog iskustva, on može zaključiti da je Tuđman prije svega vodio politiku koja je odgovarala njemu i njegovoj klijenteli, a državni interesi služili su mu pritom kao demagoški prirepak.
Nacionalna situacija razvija se, u svakom slučaju, u smjeru koji će zahtijevati nedvosmislen politički obračun s tuđmanizmom. Taj obračun već je otvoren haaškim postupkom protiv generala, koji argumentirano tvrde da ih je u Haag dovela upravo Tuđmanova politika nekažnjavanja konkretnih počinilaca zločina. Ako je to bila i “državna politika” koju bismo sada svi trebali solidarno braniti, i kolektivno na sebe preuzeti odgovornost Tuđmana i njegove klike, onda svaka čast nosiocima te mudre ideje nacionalnoga spasa.

Vezane vijesti

Sanader je bio svemoguć

Sanader je bio svemoguć

Bivši glavni tajnik HDZ-a Ivan Jarnjak završio je danas trodnevno svjedočenje u slučaju Fimi medija, ustvrdivši u odgovoru bivšem premijeru i… Više

Komentari

Ovaj članak nema komentara.

Nije moguće komentirati članke starije od tri mjeseca.

Najnovije

Izbor urednika