Ilko ČulićJohnny Cash – ‘Unearthed’ (American / Aquarius)

Samo u posljednje dvije godina na američkom tržištu pojavilo se preko 50 novih kompilacija i obnovljenih izdanja s glazbom Johnnyja Casha, ali ništa se iz te gomile materijala ne može mjeriti s monumentalnim boxed setom “Unearthed” koji je priredio Rick Rubin. U cashovski crnu kutiju Rubin je zapakirao čak pet diskova. Na prva tri poredao je zaostale snimke iz serijala “American Recordings”, na četvrti je smjestio dosad neobjavljeni gospel album “My Mother’s Hymn Book”, a projekt je zaokružio kompilacijom “Best Of Cash on American” i knjižicom koja donosi vrlo detaljnu kronologiju fascinantnog diskografskog projekta pokrenutog 1993. Već nakon prvog zajedničkog sessiona country legende i 30 godina mlađeg newyorškog rap-metal gurua bilo je potpuno jasno da je uprava Mercury Recordsa učinila neviđenu glupost kad je negdje na isteku 80-ih otpisala “čovjeka u crnom”. Pokraj Ricka Rubina, studijskog alkemičara proslavljenog s Beastie Boysima i Red Hot Chili Peppersima, Cash je opet bio u formi kakvu je pokazao 1955. na audiciji kod Sama Phillipsa.
Maratonski session “American Recordings” započeo je snimanjem njegovih omiljenih pjesama, međutim Rubin je ubrzo shvatio da nashvilleski doajen nema problema čak ni s obradama recentnih alter-rock hitova ako umjesto heavy metal grmljavine Soundgardena u “Rusty Cage” kao predložak dobije istu kompoziciju ogoljenu do demo snimke s akustičnom gitarom. Njegov novi repertoar prostirao se od drevnih country, folk i gospel standarda do pjesama Glena Danziga, Nicka Cavea, U2-a, Depeche Modea i Nine Inch Nailsa. U većini slučajeva Rick je bio totalno oduševljen jednostavnom kombinacijom Cashove gitare i tamnog vokala, pa ipak je stalno eksperimentirao s gostujućim muzičarima i postupno uklanjao sve žanrovske barijere. Pred vratima studija mimoilazili su se članovi Red Hot Chili Pepersa, Tom Petty, Joe Strummer, Nick Cave, Carl Perkins i Glenn Cambell, a posljednje snimke napravljene su prošlog ljeta kad je Rubin kompletirao popis pjesama za boxed set i još jedan manji za budući album “American Recordings V”. Finalni mix za “Unearthed” zgotovljen je u listopadu, samo dan prije nego što je iz Nashvillea stigla vijest da je Johnny Cash umro od Parkinsonove bolesti. Zbirka sa 79 pjesama najprije je poslužila kao veličanstveni epitaf, ali 240 minuta dugi niz rastegnut od “Long Black Veil” do “Hurt” ima još mnogo skrivenog potencijala.
Ako se traži zvučna ilustracija za završno poglavlje priče o jednom od najvećih američkih glazbenika 20. stoljeća “Unearthed” pruža gotovo neograničen izbor.

David Byrne – ‘Grown Backwards’ (Nonesuch / Dancing Bear)

Nedavno objavljena Talking Heads antologija “Once In A Lifetime” mogla je poslužiti kao idealna priprema za uključivanje u kurentni new wave revival, ali na devetom solo albumu Davida Byrnea ima vrlo malo karakterističnih simptoma nostalgije. Od 11 autorskih pjesama u prvi plan najbrže izlaze “The Only Sleeps” i “Dialog Box”, uspješna suradnja s X-Press predstavljena je produženom verzijom klupskog hita “Lazy”, a najviše nesporazuma mogle bi izazvati tri neobične obrade.
Byrneova verzija Lambhopove pjesme “The Man Who Loved Beer” čak se može proglasiti efektnom, ali izvedbe Verdijevih i Bizetovih opernih arija najbolje je što prije zaboraviti.

George Michael – ‘Patience’ (Sony / Menart)

Od njegova prethodnog autorskog albuma “Older” proteklo je skoro osam godina pa spektakularni come back kakav priželjkuju najvjerniji fanovi Georgea Michaela sigurno neće biti rutinska operacija. Poravnanje starih računa s kućom Sony može biti dobra priprema, ali konačni rezultat uglavnom će ovisiti o hit singlovima. “Patience” bi bio puno kompaktniji kad bi se s popisa skinule dvije-tri ljigave balade ala Phil Collins, neuvjerljivi antiratni prosvjed “Shoot The Doog” i nepotrebni remake “Freeek! 04’”. Nakon ovako oštrog reza preostalo bi oko 45-50 minuta materijala i to bi onda definitivno bio najbolji LP Georgea Michaela nakon “Faith”.

Zero 7 – ‘When It Falls’ (Ultimate Dilemma/ Dancing Bear)

Kao londonski odgovor na francusku invaziju koju su predvodili Air i Kid Loco, producentski tandem Henry Binns – Sam Hardaker razradio je dopadljivu fuziju “chill out” elektronike i “laid back” soula, a već s prvim albumom “Simple Things” Zero 7 konkurirao je za naslov europskog prvaka u downtempo kategoriji. Tri godine kasnije Binns i Hardaker pokazuju još veće ambicije, no čini se da samo na aktualnom singlu “Home” i u naslovnoj instrumentalnoj kompoziciji imaju adute za eventualno nadmetanje s Morcheebom. Ostatak drugog albuma Zero 7 teško će poslužiti za nešto pametnije od popunjavanja “Buddha Bar” kompilacija.

Zvjezdice:
Johnny Cash – 5
David Byrne – 3
George Michael -3
Zero 7 – 3

Top lista:
1. Franz Ferdinand – Franz Ferdinand
2. Johnny Cash – Unearthed
3. Lambchop – Aw C’mon / No You C’mon
4. Hladno pivo – Šamar
5. Davor Erceg – Rovinan