Ivan StarčevićCOCA COLA MUSIC STARS
Petak, HRT 1, 20.45
Četiri kaktusa
Onaj davno prošli petak, devetnaestog ožujka u «Meridijanu 16» Ivice Đuzela čuli smo od mudrog HRT rukovodstva, tj. od HTV direktora Vanje Sutlića juniora, «mi smo godinu i pol u potrazi za reality showom». Koliko je bivša jedina nacionalna tv kuća duboko u problemu vidjelo se po jednom od njenih eminentnih voditelja, rečenom Đuzelu, koji ne zna ni izgovoriti prvu od dvije riječi koje HTV tako temeljito traži. Za njega je to «rialeti šou», a za svakoga s Nove TV to je «rieliti», ali Đuzel i HTV tek su počeli učiti ono u čemu je mlada Nova TV već odavno majstor.
U sklopu tog tipično hrvatskog intenzivnog štreberizma snimljena je i ova dosadna mamut reportaža o kulturtregerima (Dolenčić-Lipovac-Bjelinski) koji će stvoriti rialetišou. Taj rialetišou, najavljen anglizmom.kretenizmom «Hrvatska stvara mjuzik film», za početak nam je omogućio duboki uvid u biografije redatelja, plesačice i dirigenta. Trebalo je istim znanstvenim žarom proniknuti i u profesionalne i životne dosege voditeljskog para Preindl – Bitorajac. Ne sumnjamo u konačni rezultat, tj. u gledanost ovog čuda, ali

DRUGO LICE
Četvrtak, Nova TV, 22.00
Kaktus
Na ljestvici od amara do istra bittera ovo je bio najbolji Petar Pelinkovac do sada. Vlahovu je u goste došao Ćiro Blažević iz okoline Travnika, bosanskog mjestašca u kojem se za rinčice, naušnice, minđuše i sličnu robu Jelene Buljan, kaže «menđuhe». Ovaj lokalizam dodatno je ogrijao emotivni vrhunac emisije, onaj u kojem g. Vlahov, svladan smijehom, kaže da više ne može razlučiti što je u Blaževićevim odgovorima istina a što laž. Tada se čovjek koji u Francuskoj nije dao Prosinečkom da igra i uvede Hrvatsku u finale svjetskog prvenstva jako razljutio i bio bi gadno izvrijeđao Vlahova da je kosogrobni očuh domovine još živ i u snazi. Dobro da nije (Ćiro planuo, Franjo na vlasti) jer bismo bili prikraćeni za ljutog Ćiru koji se na trenutak totalno izgubio, ali se odmah snašao i najozbiljnije, iz dubine svoje uvrijeđene velike duše, sitno pitao g. Vlahova: «Zašto ti nosiš te menđuhe»?
U nastajnom trogodišnjem razdoblju, u kojem će g. Vlahov razviti ovaj večeras postojeći blagi osjećaj nehaja prema gostu, i izbrusiti ga, ako treba i do prezira, nestat će čak i ovog jednog jedinog kaktusa, što će biti strašan napredak za sve. Do tada će televizija koja je u nedjelju, noći o ponoći, ugasila svoj zemaljski treći program i preselila ga u stratosferu i dalje nazadovati, jer tako je to s dosadnim javnim televizijama u svim pristojnim kapitalističkim zemljama.

BRISANI PROSTOR
Srijeda, HRT 1, 20.
kaktus
U drugom dijelu intervjua s Noamom Chomskym, koji je Jasna Viskota Čulić snimila u Americi, ove smo srijede ovog velikog protivnika one «antiterorističke» politike Georgea Busha upoznali i kao grozomornog ljevičara, što nikoga nije iznenadilo, možda malo zabavilo. Čovjek je hvalio komunizam i tvrdio da je pod njim SSSR izišao iz kolonijalnog statusa, također i njegovi sateliti. Istočne zemlje komunizam je spasio, eto na primjer, kaže Stipe Šuvar Chomsky, u Bugarskoj je 1940. godine još pola seljaka oralo drvenim plugom. Bajka o drvenom plugu zvuči poznato svima nama starijim potrošačima, a i svjetska razina Čehoslovačke i Mađarske, koju je SSSR strovalio u ponor bijede, također je poznata svima osim novinarima «Brisanog prostora» i njihovom Goranu Miliću.

24 SATA
Nedjelja, Nova TV, 19.00
Kaktus
Jelena Buljan i danas je optočena kujundžijskim proizvodima. Sa svake ušne resice vise joj podugačke posrebrene žičice čvrsto povezane u lelujavu metalnu kićanku nezanemarive duljine, što je, mada stara, ipak vijest. Sve ostale normalne stare vijesti, vidjeli smo na OTV-u i HRT-u.

ZLATNI VRČ
Petak, HRT 1, 20.10
Kaktus
Šteta pive, reći će škrci i nakon druge epizode ove utuživo glupe domaće humoristične tv serije. Onima koje zanima kako se totalno mokra košulja Duška Ljuštine tako brzo osušila i kad je Ecija Ojdanić uspjela navući mrežasste čarape preporučujemo da pažnju usmjere na bitnije stvari, recimo na kretanje glumaca. Komički genije režisera i pisca Zorana Sudara njih usmjeruje u neprekidnu hiperaktivnost, oni stalno pocupkuju i kreću se u parovima, naročito, neka nam Jakov Sedlar oprosti, onaj četverored (Grgić, Ojdanić, Ljuština, XY) koji često prelazi u vlakić. Ti se ljudi jednostavno ne stignu opustiti, jer zamišljeno je da se stalno događa nešto smiješno, a događa se Dramski program HRT-a u kojem je sve smiješno.

OXFORD – CAMBRIDGE
Nedjelja, HRT 3, 19.00
Kaktus
Na početku je pisalo da su komentatori Drago Ćosić i Igor Boraska. To je bilo na početku, a na startu (utrke osmeraca), poslije petog zaveslaja čulo se popularnog Ćosića kako kaže da prije starta treba reći da bla-bla i bla-bla, jasnije rečeno nekakve podatke. Mora se priznati da je ugledni član renomirane zagrebačke škole sportskog HRT novinarstva sjajno počeo prijenos. Njegove riječi, iako su kasnile, ipak su bile u nekom odnosu sa slikom, no ta je relacija ubrzo napuštena, kao tradicionalno nedostojna pravog tv reportera. Uz Ćosića je, srećom, sjedio Boraska, pravi melem za uši, ali ne samo to, nego i profesor engleskog. Kako je Boraska uspio naučiti engleski, studirati u Americi, diplomirati, steći olimpijsku medalju i biti prvak svjetova, pitali smo se na kraju prijenosa, kad su počele izjave veslača, kormilara i suca. Ćosić se tu naglo ušutio, a Boraska je prevodio, no pustimo sad to.
Ako čovjek i genije Ćosić ne zna engleski, to još uvijek ne znači da je to sve što on ne zna. Spisak je strahovito dugačak, pa nemojmo gnjaviti čitatelje «Nacionala», nego recimo nešto pozitivno. Npr. povijest regate. Student Ćosić tu je položio svoj veslački kolegij s dvojkom, jer nije odgovarao iz glave, nego je čitao. I ove godine bili smo davljeni čamcem koji se potopio, neodlučnom utrkom, pismom koje se piše pobjedniku, ali ni ove godine nismo dočekali ništa

NEDJELJOM U DVA
Nedjelja, HRT 1, 14.00
Vijenac
Gostovao je neurokirurg Josip Paladino za kojeg kojeg su glasovala 44722 gledatelja. Za Ivu Sanadera, tj. za njegova ministra crvenoga nosa, glasovalo je 2579, također gledatelja. Ovako masovan odziv volitelj Stanković nije imao jako dugo, pa ovu gledateljsku jaku antipatiju prema Sanaderu, u emisiji zastupanom po Hebrangu, tj. po osobi iz pitanja «podupirete li smjene ravnatelja hrvatskih bolnica koje je pokrenuo Andrija Hebrang», srdačno pozdravljamo. Tobožnja srdačnost (nikad ne vjerujte novinarima) proizlazi iz onih Paladinovih riječi koje su, jednom za uvijek, razjasnile Sanaderovu staru HDZ-ovsku bahatost. Ako je moje ravnateljsko mjesto politička stvar, zašto me onda jednostavno ne smijene, nego pokušavaju dokazati gubitak u poslovanju, reče liječnik Paladino. Sanaderova kompletna blamaža, doživljena u srazu s hrvatskim liječnicima, trajala je jedan sat, jer toliko traju Stankovićeve emisije.
Puno duže od njih trajat će uvjerenje većine koja misli da svinjarije u zdravstvu treba pripisati Hebrangovu šefu Sanaderu, a ne ovom stričeku crvenoga nosa koji je u predizbornoj kampanji jako govorio protiv crvenih, tj. protiv svojeg pokojnog tate Andrije koji je bio crven da crveniji ne može biti. Priklonimo se manjini i recimo da je Paladino, na pitanja o tobožnjem manjku i o maloj djeci koja su u velikom postotku umirala kad ih je operirao Nowick, odgovorio da je Hebrang uveo sustav po kojem su bolnice kojima pacijenti vjeruju stalno u manjku (liječe previše ljudi) i da je Hebrang uveo američkog kirurga Nowicka u hrvatski zdravstveni sustav.
Hebrang danas svoje stvari radi po Sanaderovu naputku. Možda mu je Sanader rekao i što da govori protiv crvenih, noseva i otaca, možda je i Žužulu rekao kako da rođenoj državi Rvackoj ukrade porrez koji joj slijedi od Žužulove iznajmljene hižice. Izgleda da , što nikoga ne smije vrijeđati ni uznemiravati, osim onih koji prvi put dolaze do tog revolucionarnog zaključka.

VIJESTI
Nedjelja, HRT 1, 22.21
Četiri kaktusa
Visoko simpatična kulturna gibanja u osječkom HNK (premijera opere «Ljubavni napitak») naš zagrebački volitelj i voditelj Siniša Kovačić najavljuje pogrešnom riječju «doničeti». Nitko nikad nije čuo za doničetija, jer kompozitor i skladatelj iz prve polovice devetnaestog stoljeća zove se doniceti, doniceti, doniceti, doniceti, doniceti i tako u beskraj. Iz groba Gaetana Donizettija stiže pitanje: a) tko je Siniša Kovazzizz i b) tko sam ja da to pitam.