Renato BaretićDa, da, svi smo mislili da će to biti Željko Kerum. Minulim radom dao je, svakome tko s imalo pomnije prati politiku, jake argumente za slutnju kako će upravo on biti dežurno saborsko laprdalo i skretničar rasprava s merituma i s dnevnog reda. Računali smo da će splitski gradonačelnik, trgovac i nesuđeni hotelijer sa svjedodžbom bagerista biti, u tom "visokom domu", dostojan nasljednik onoga već pomalo zaboravljenoga posuškoga generala s vozačkom dozvolom C i D kategorije kao potvrdom o najvišem dosegnutom stupnju obrazovanja (do stjecanja diplome Prometnoga fakulteta 1999., heh)...

Nacija je bila uvjerena, da se vratim dnevnom redu, kako će Kerum (a tko bi drugi?!) u Saboru od prvoga dana krenuti s ispaljivanjem turbofolkerskih verbalnih rafala, modificiranih narodnih mudrosti i dum-dum sintaktičkih i ortoepskih konstrukcija, jedva prikrivenih i sasvim otkrivenih uvreda. Danas, međutim, dame i gospodo, nema nam druge nego da dostojanstveno priznamo novi poraz na kladionici. Jer Kerum nas je, još jednom, sve skupa – zajeba! Pokrio se skraćenim i prorijeđenim kovrčicama, koncetrirato u klupi proučaje matrjale i – ni zuc! Ništa o Srbima, komunjarama, urbanim Jugoslavenima, majmunima, jedačima govana... Ništa. Visok je to dom, nemoš tu tako, a nije ni naš Žele od jučer.

Ako mu koji put i skoči živac, tu je uvijek seka koja ga na vrijeme pomiluje po obrazu i primiri ga svojim blagotvornim, okrepljujućim osmijehom. Umjesto, dakle, da nas (naivce!) osnaži u uvjerenju kako i mi kužimo hrvatsku političku scenu, strikan je Kerum okrenuo pilu naopako, pa rojsovski mikrofon benevolentno prepustio svojem netjaku, dojučerašnjem ljutom dušmaninu, a odjučerašnjem koalicijskom partneru podvijena repa, doktoru Dujomiru Marasoviću, specijalistu dermatovenerologije i povjesničaru opće prakse, bivšem zastupniku čiji je prethodni saborski mandat zapamćen po ama baš ničemu. Četverogodišnja zastupnička pauza, tijekom koje je vodio i splitski HDZ i splitski KBC, pa ih doveo točno tu gdje su danas, očito mu je dobro došla i za popunjavanje onih nekoliko sićušnih praznina u općoj kulturi. I zato se sad s pravedničkim gnjevom, u pravom trenutku, kad napokon netko može otvoreno te slobodno progovoriti u Saboru i o tome, a ne samo o nekim tamo novcima, obrušio na Tita koji je prisvojio sve goleme Pavelićeve zasluge u junačkom oslobađanju Dalmacije od mrskog talijanskog okupatora, da bi poslije, zahvaljujući demokraciji koju im je poklonio HDZ, njegovi (Titovi) licemjerni nasljednici davali previše mandata manjinama i premalo hrvatskoj čistoj dijaspori koju pošteno zastupa još jedino cijenjeni i časni gospodin Milorad Dodik.

Kožni je liječnik dva dana zaredom tako iskoristio za povijesno i političko opismenjavanje svekolikog zastupništva te zabludjelog biračkog pučanstva, a i demonstrirao što se dogodi kad se potkožne bolesti vlasišta ne liječe pravovremeno. Sve u svemu, mogu odahnuti svi oni moji sugrađani koji su se, iznenađeni i zbunjeni Kerumovom saborskom samozatajnošću, pobojali da splitsko stanje uma neće moći doći do riječi u zakonodavnoj vlasti. Neće Split u Zagrebu šutit, ma nikad! Prije nekoliko godina (još je na HTV-u išao "Milijunaš") moja mi je predobra žena utješno rekla "Dragi, nije to ništa, samo si posta Splićanin", nakon što sam ispred televizora opsovao i psovci dodao vrisak: "Pa dobro, jel moraju baš naši uvijek bit kreteni?!?" kad se neki Splićo na trećem pitanju nekoliko minuta pravio važan, duhovit i lukav, a onda uzeo džokera "pitaj publiku", pa se opet Tariku i publici pravio do bola mudar i analitički sumnjičav, verglajući bez kraja, konca i ikakvog smisla, samozadovoljno kradući i gledateljsko (pretplatničko!) i natjecateljsko vrijeme, sve dok se nije odlučio i za "pola-pola"...

Da, vrisnuvši to "naši" potvrdio sam svoje splitstvo, ali se ni tada ni poslije nisam odrekao zdravog razuma i elementarne pristojnosti prema njemu. Zašto ih se odriču toliki drugi, bez obzira na to jesu li ovdje rođeni ili su se do Splita (poput mene, na kraju krajeva) skotrljali niz makiju i nisko raslinje, odnosno: zašto Split i Splićane, gotovo bez iznimke, u javnosti najglasnije reprezentiraju totalni idioti – e, to je pitanje na koje ni Tito, ni Pavelić, ni Mussolini, ni Dodik, da ih je okupiti u publici, ne bi znali sugerirati jasan odgovor natjecatelju Marasoviću. Tek kad se to promijeni, tek kad Split prestanu javno predstavljati likovi koji izgledaju kao da su im komentari po internetskim forumima krajnja razina svladane stručne literature, tek tada možemo krenuti i u ozbiljnu raspravu o tome zašto nam se crtići sinkroniziraju tako kako se sinkroniziraju, odnosno zašto baš prepotentni blesani, lijenčine i plitki mudrijaši u njima gotovo uvijek govore kao da su rodom iz Splitsko-dalmatinske županije. Nažalost, dotad ćemo se načekati. Nisu se, naime, naši javni predstavnici sami izabrali...