Prema Milanovićevu mišljenju, Boris Šprem trebao bi ući u Predsjedništvo stranke"Vjerujem da ćemo tu biti oni pravi, kao i do sada, i postavljati nove standarde u politici, ne nužno donositi i neke velike ideje jer kad politika jaši na velikim idejama, onda tu bude podignuto malo previše prašine, a neki ljudi se i uguše od toga", pomalo su filozofske riječi kojima je Zoran Milanović u nedjelju najavio predstojeću unutarstranačku kampanju u kojoj će vladajuća Socijaldemokratska partija Hrvatske izabrati stranačko vodstvo "od predsjednika na šire" - Glavni odbor, Predsjedništvo i potpredsjednike.

DRUGIM RIJEČIMA, nakon što je SDP pobijedio na izborima i preuzeo vlast u državi i pritom se etablirao na poziciji najjače stranke u državi, socijaldemokrati započinju unutarstranačke izbore koji će u konačnici definirati novu političku elitu u Hrvatskoj. Zato ne iznenađuje informacija da je najmanje 20-ak poznatih socijaldemokrata snažno zainteresirano za mjesta u deveteročlanom predsjedništvu stranke; svojevrsnom gremiju koji će pod Milanovićevom komandom iduće četiri godine definirati politiku Socijaldemokratske partije, a preko nje i hrvatske vlade u kojoj je SDP središnja politička snaga. Konvencija SDP-a bit će održana krajem svibnja ili početkom lipnja i pokazat će odnose snaga u stranci na vlasti. Sigurno je samo jedno, a to je neupitan položaj Zorana Milanovića, novog predsjednika Vlade.

Nakon izborne pobjede, Milanović je praktički nedodirljiv i pitanje je hoće li uopće imati protukandidata ili mu se nitko neće htjeti suprotstaviti. U slučaju da se konvencija održi početkom lipnja, mogla bi u sebi sadržavati dodatnu simboliku jer Milanović je postao predsjednikom SDP-a 2. lipnja 2007., u turbulentnom postračanovskom razdoblju, i vjerojatno će stranački marketinški stručnjaci iskoristiti priliku da podsjete kako je pet godina kasnije SDP vodeća stranka, a Milanović, realno, glavni političar u zemlji. U sadašnjoj situaciji nikom ni ne pada na pamet reaktualizirati ideju koju je Slavko Linić iznio prošlog ljeta u intervjuu za Globus. Linić je tom prilikom sugerirao da bi se Milanović trebao povući s položaja šefa SDP-a i potpuno posvetiti vođenju Vlade, ali njegov je prijedlog odbačen već u kolovozu 2011. bez formalnih rasprava. Svega šest mjeseci kasnije više ga nitko i ne spominje, baš kao ni nekadašnju Milanovićevu ideju da bi stranačko vodstvo trebalo birati 30-ak tisuća članova SDP-a. U vrhu socijaldemokrata marginaliziranje ove ideje objašnjavaju tehničkim problemima budući da je pitanje kako bi bio izabran Glavni odbor koji ima više od stotinu članova. Dakle, do daljnjega će jedini primjer kad su članovi izravno izabrali svoga predstavnika biti izbor Ive Josipovića kao SDP-ova predsjedničkoga kandidata.

I dok je ponovni izbor Zorana Milanovića definitivno neupitan, borba za dva mjesta njegovih potpredsjednika i šest položaja u Predsjedništvu, bit će nesmiljena. Koliko god je SDP (kao svaka druga stranka koja je pobijedila na izborima) prema vani čvrst, unutar stranke ima puno više ambicioznih pojedinaca i neformalnih grupacija, nego što ima slobodnih mjesta u partijskom vrhu. Sada se čeka da Sabor izglasa državni proračun za 2012. i da Vlada počne imenovati nove šefove državnih i javnih tvrtki. Čim ovaj proces odmakne, unutar SDP-a započet će snažna kampanja koja će redefinirati novo vodstvo najjače stranke u državi. Na prošloj stranačkoj konvenciji održanoj u proljeće 2008. kao potpredsjednici SDP-a izabrani su Zlatko Komadina i Milanka Opačić, dok su u stranačko Predsjedništvo ušli Željka Antunović, Biljana Borzan, Vojko Obersnel, Ranko Ostojić, Tonino Picula i Zvonimir Mršić. Predsjedništvo se bira prema regionalnom principu tako da su članovi predstavnici različitih dijelova Hrvatske.

TEŠKO DA će novo vodstvo SDP-a biti u istom sastavu. Prije svega, upitno je hoće li Ranko Ostojić dugogodišnji je Milanovićev saveznikpotpredsjednici ostati Milanka Opačić i Zlatko Komadina. Iako potpredsjednici nemaju neka autonomna zaduženja, iz jednostavnog razloga jer glavne odluke inicira Milanović kao predsjednik, radi se o unutarstranačkim položajima koji govore o svojevrsnu duhu koji prevladava unutar članstva. SDP je u tom pogledu specifičan, čak pomalo anarhičan i na većinu od 1500 do 2000 delegata teško se može utjecati. To je na posljednjoj konvenciji iz 2008. osjetio i Milanović koji je dobio uvjerljivu podršku u izboru za položaj predsjednika, ali je istovremeno morao prihvatiti i to da su delegati masovno glasovali i za njegove osvjedočene protivnike i u Predsjedništvo izabrali Željku Antunović dok je najviše glasova za Glavni odbor dobio Ljubo Jurčić. Ovog puta nameće se pitanje hoće li Komadina i Milanka Opačić ostati potpredsjednici stranke. Na osobnoj razini nijedno od njih nije iz povjerljivog kruga Zorana Milanovića i to bi im moglo umanjiti šanse.

Posebno je problematičan Zlatko Komadina koji je dugo bio jedan od istaknutih oponenata SDP-ova lidera, što je kulminiralo njihovom žestokom svađom prije nekoliko godina. No Komadina je predvodnik snažnog Primorsko- goranskog SDP-a i Milanović je pragmatično procijenio da ga je bolje imati uza se u Vladi i omogućiti mu da pokaže je li ili nije sposoban, nego ga imati kao latentna suparnika koji će iz relativno ugodne pozicije župana promatrati s kakvim se problemima suočava Vlada. Komadina je već na početku ministarskog mandata napravio priličan gaf. Imenovao je kao pomoćnika Vladimira Ferdeljija kojeg je Milanović ekspresno smijenio zbog kritiziranja Vladine politike. Ferdeljijevu smjenu, međutim, treba gledati i kao Milanovićevu poruku Komadini, i sigurno je da premijer neće biti najsretniji ako bivši župan zadrži položaj, poslužimo se Milanovićevim rječnikom - "u prvom ešalonu SDP-a". Pitanje je hoće li se i Milanka Opačić uspjeti izboriti za ostanak na položaju potpredsjednice. Ministrica socijalne politike etablirala se u ulozi vodeće političarke SDP-a, ali tek treba vidjeti koliko je stvarno popularna u stranačkom članstvu. Prednost joj je i nepostojanje ozbiljnijih konkurentica jer to nisu ni Ingrid Antičević-Marinović, a kamoli Biljana Borzan. No to bi mogla postati Mirela Holy koja se sve više profilira i mijenja imidž iz nekadašnje ekološke feministice u ozbiljnu stabilnu članicu nove vlade.

NAJMANJE DVOJICA ministara su vrlo ambiciozni, a ujedno su i Milanovićevi dugogodišnji saveznici - Željko Jovanović i Ranko Ostojić. Jovanović se etablirao kao najžešći kritičar HDZ-a i strahovito se gurao na neki od položaja u Vladi. Novi list je iz tjedna u tjedan plasirao informacije o tome kako će Jovanović postati potpredsjednik Vlade, zatim i ministar zdravstva ili barem potpredsjednik Hrvatskog sabora. Kao ministar obrazovanja, znanosti i sporta Jovanović je ekspresno izazvao nove sukobe i pokazao da se ne namjerava promijeniti. Uostalom, zna da ima Milanovićevu podršku, baš kao i ministar unutarnjih poslova Ranko Ostojić koji mu se priklonio i prije nego što je ovaj preuzeo SDP, a treba uzeti u obzir i to da je šef policije također veoma ambiciozan. Milanović sigurno neće direktno lobirati u predstojećoj kampanji, ali ne treba sumnjati da će članstvo SDP-a dobiti informaciju tko su njegovi favoriti. Slična se borba može očekivati i u izboru za članove Predsjedništva SDP-a. Željka Antunović nije jedina koja je ispala iz kombinacija. Teško je očekivati da će u vrhu stranke ostati i Tonino Picula, ali i Biljana Borzan i Zvonimir Mršić. Piculina politička karijera posljednjih godina stagnira, od poraza na izborima za gradonačelnika Velike Gorice do vrlo distanciranih odnosa između njega i Milanovića.

Mirela Holy postaje sve ozbiljnija članica nove vladeOSIM TOGA, Milanović želi da u Predsjedništvo uđe Boris Šprem, predsjednik Hrvatskog sabora i još jedan od njegovih povjerljivih suradnika. Ovdje bi moglo doći do problema budući da istu ambiciju pokazuje Davor Bernardić, vođa zagrebačkog SDP-a. Bernardić je jedan od tih jako ambicioznih SDP-ovaca i čini se da mu nije dosta to što će iduće godine vjerojatno biti kandidat za gradonačelnika Zagreba, što je jedan od četiri ili pet najvažnijih položaja u Hrvatskoj. Bit će zanimljivo vidjeti hoće li poslušati Milanovića ili će mu se opet suprotstaviti kao kad je prije godinu dana odbio zahtjev da podrži gradski proračun. Premda su posljednjih godinu dana njih dvojica u korektnim odnosima, pitanje je isplati li se Bernardiću prečesto testirati šefovu, ne baš preveliku, širokogrudnost. Biljana Borzan jednostavno nikako ne uspijeva postati prepoznatljiva političarka. Gubila je manje-više sve izbore (osim parlamentarnih, gdje su slavonski birači de facto glasovali za SDP zbog Milanovića, a ne zbog nje) i unutar Socijaldemokratske partije jača struja koja traži da novi ministar poljoprivrede Tihomir Jakovina preuzme položaj predvodnika SDP-a u istočnoj Hrvatskoj. Zvonimir Mršić jedan je od najsposobnijih političara u Hrvatskoj, ali pitanje je hoće li mu naštetiti to što nije ušao u Vladu. Mršić se posvetio oporavku Podravke, a to znači privremeno stavljanje političke karijere u drugi plan. Ionako sasvim sigurno ne nedostaje interesenata za budući vrh stranke, od Vojka Obersnela, Miranda Mrsića, Gordana Marasa, Arsena Bauka, a vrlo vjerojatno i još pokojeg državnog dužnosnika.