Vedrana RudanNaš narod slabo kupuje tiskovine, zato uz njih uvijek dobije dar. Tanki uložak, krunicu ili Ime ruže. Sve se manje kupuje, a izbor sve veći. Tiska se za lovce, ribolovce, jedriličare, nautičare, skijaše, tinejdžere, drkadžije, bolesne, zdrave, ljude koji nose kravatu… Svaki je naš kiosk brdo šarenila iza kojeg viri siva ženska njuškica. Znamo zašto se kod nas ne kupuju novine. Građani Republike Hrvatske dijele se na one koji imaju za kavu i one koji za nju nemaju. Prvi sjednu u kafić, naruče piće i čekaju da gospodin u kutu odloži novine na šank. Onda brzo čitaju koliko je komada pojebao Beckham, dva, tri, četiri? Što se dogodilo s Gotovinom? Hoće li nas primiti u Uniju? A u NATO? Što je naš ministar rekao u nekoj nama bliskoj ili dalekoj zemlji? Kako naše živote misle urediti popovi? Preko tjedna, radi, stoko, ne jebi i ne seri! Nedjeljom, moli Boga, stoko, ne kupuj, ne pij, ne jebi i ne seri! U svim novinama svakoga dana piše koliko smo dužni, MMF će nam jebati mater, treba srezati plaće ženama koje rade u tekstilnoj industriji i u k o ž a r s t v u…

Stalno čitamo, mi u kafićima, kako je velika frka i panika u k o ž a r s t v u. Što je to k o ž a r s t v o? Da, to sam zaboravila, nije baš jednostavno dočepati se novina. U onom kafiću u centru, tamo ulazim kad idem vaditi krv, najbrži su odvjetnici. Sudovi vjerojatno rano otvaraju vrata, zato ti likovi listaju u sabajle. Kad im stignu klijenti, novine zgrabe privatni poduzetnici, pa državni službenici, onda moj doktor Nikolić, pa šef imovinsko-pravne službe… U kafiće ulazim, kad ne idem vaditi krv, u trinaest sati. Naručim čaj, novine uzimam s dva prsta, puna gađenja, neka konobarica vidi da ih izvlačim iz hrpe jer ne znam što ću s rukama, a ne zato što ne želim dati pet kuna. Uvijek preskočim Gotovinu i kolumniste koji se rugaju ministrima jer govore žužulingliš. Nazivaju ih glupanima. Ne slažem se s njima. Svi ti bivši sekretari Partije strpali su milijune eura u džep, voze se u poršeima, žive u palačama, putuju privatnim avionima, odsjedaju u najskupljim hotelima… Oni su glupi? A kolumnisti koji o tome, za nekoliko tisuća kuna mjesečno, mogu pisati samo pijani, pa im moždani udar oduzme dva prsta kojima mlate po tipkovnici… Oni su mudri analitičari naše svakodnevice?! Ja strahopoštujem naše ministre, a u novinama čitam osmrtnice.

Ne biste vjerovali koliko mi se skockanih vršnjaka smiješi iz crno uokvirenih pravokutnika?! Strašno! Najviše mi smeta što pod sličicama nikad ne piše, prerano, jako neočekivano, u cvijetu rane zrelosti… Ne! Fotkica, ime, prezime, posljednji pozdrav i jebi se! Kao da je normalno umrijeti u pedeset i nekoj?! Često posljednji zbogom šalju, to me posebno ljuti, mama i tata?! Volim čitati i liječničke savjete. Tlak, sedimentacije, prirodni lijekovi… Mrkva kuhana na pari aktivira spolnu želju, održava erekciju četrdeset i sedam minuta i dovodi do višestrukog orgazma. Tajvanske kapsule Bilubila jačaju imunitet, a Hulubulu s Tahitija liječe depresije, hemoroide i upalu sinusa. U prilogu Jutro pročitala sam fenomenalan recept. Svakog jutra, u prilogu Jutro piše sve o tome kako ljudsko biće treba koristiti jutro… Malo sam se izgubila.

Dakle, ako iz organizma želite isprati sve štetne tvari, morate, svakog jutra, držati u ustima, jedno dvadeset i pet minuta, nerafinirano ulje od suncokreta i valjati ga oko zuba, jezikom razvlačiti po desnima, pa ispljunuti. Moj je muž dva mjeseca ispirao usta suncokretovim uljem, a onda bi to ulje puno toksina i ostalih štetnih tvari p r o g u t a o?! To je zato što u novinama čita samo o Gotovini i da li će naši, Rapaić i Pršo, dati gol u Portugalu. Rekla sam mu, zašto ne čitaš prilog Jutro, izlazi četvrtkom, kad već ne slušaš što ti govorim? Super su mi ti prilozi. Najviše volim Dom, slatki dom, Ona, Vaša ljepota, Vaš vrt, Vaša radionica, Vaša kuhinja, Sve o Njemu, Vježbajte s nama, Vaša mačka…

Ovo vam moram ispričati. Moj se mačak zove Petar Krešimir i obožava… Lud je kad mi vidi malu četku u ruci. Pruži mi glavicu, a ja ga četkam. Sinoć je u kuhinju ušao moj sin, rekao je, vidi, vidi kako Pero voli četku, mogao bi se zvati Petar Krešimir Četnik. Plakala sam, a onda duboko udahnula, brojila do tri, duboko izdahnula, brojila do tri… U tekstu Disanjem do sreće, prilog Vi i vaše dijete, izlazi subotom, piše da tako treba. U mom omiljenom pabu Kod Svetog Ante čovjek može čitati i političke dnevnike. Ne volim ih. Preozbiljni su. Jučer sam, dok sam čekala na Gloriju, listala neki tjednik i vidjela rezultate ankete Koga bi pojebali Hrvati i Hrvatice. Sve Hrvatice dale bi pičke Sanaderu, svi bi Hrvati pod jaja bacili našu Majku Terezu Jadranku Kosor. To je laž! U prilogu Jedrenje, izlazi utorkom, piše, Hrvati ne jebu jer ne jedu grejp.