Objavljeno u Nacionalu br. 440, 2004-04-20

Autor: Ivan Starčević

VIJENCI I KAKTUSI

RTL-TV 30. travnja, Kineski paviljon

Umjesto početka emitiranja zna se samo datum i mjesto tuluma, jer od četvrtog travnja do dana današnjeg, svega petnaestak dana, HRTL uzalud čeka da prezaposleni hrvatski birokrati smognu koji časak i potpišu ono što su dobili na potpis

Ivan StarčevićIvan StarčevićFORUM
Utorak, HRT 1, 20.
Kaktus

Najavljujući razgovor sa svojim jednim jedinim užasno važnim gostom, nekakvim Sanaderom, voliteljica Hlo No Srz odlučila je svoju radost podijeliti sa što većim brojem gledateljica i gledatelja. Otvorit ćemo telefone, rekla je svečano kao da je riječ o šampanjcima i pjenušcima. A zašto će gđa Hlo tako širokom gestom otvoriti telefone? Zato što je njen «Forum», citiramo nju ili ju, «kontakt emisija otvorenog tipa». Što ova sumanuta bljezgarija znači saznali smo na kraju podugačke emisije u kojoj se Hloverkin Sezam otvorio čak trojici gledatelja. Tri telefonska poziva, to je, dakle kontakt emisija otvorenog tipa. A kontakt emisija zatvorenog tipa, jer bilo bi logično da i takvo što postoji, to je valjda zatvorenik u samici s kamerom i snimateljem HRT-a, u izravnom prijenosu nažalost bez otvorenog ženskog bića zvanog Hloverka.

BRISANI PROSTOR
Srijeda, HRT 1, 20.13
Kaktus

Zašto Goran Milić otvara emisiju podugačkim prilogom o Strassbourgu? Riječ je, kaže on, o osobnoj nostalgiji. Najprije smo pomislili da je g. Milić nekada u Strassbourgu radio kao turistički vodič, jer ukratko nam je ispričao povijest grada od 1870. do 1965. godine i pokazao gradske znamenitosti, svaku u trajanju od, brat bratu, uvrh glave, po dvije sekunde najmanje. Pošto smo letimice i brzimice prošli zgrade Europskog parlamenta, Suda za ljudska prava, pa spomenik generalu Clebertu i spomen-ploču Gutenbergu, nakon još dvije sekunde čuvene strasburške katedrale ugledali smo neugledna drvena vrata i vrijeme je prestalo teći. Ovo je osnovna škola koju sam pohađao četiri godine, razvezao je pjesnički naš Ivan Goran Kovačić Milić od Mačve o voljenom sebi, dok su dragi gledatelji Rvacke televizije mirno mogli uživati i u najsitnijim pukotinama vratiju osnovne škole u kojoj siroti mali Milić (2m i 200 kg) nije naučio osnove lijepog ponašanja, a zašto i bi kad je iz tako fine familije koja je dječicu vukla po bijelome svijetu.
Mali Milić nije bio zadovoljan samo time da svoju uvodnu sintagmu (osobna nostalgija) objasni vratima školice koju je uzalud pohađao. Čemu žurba, tim više što nam je reporter u potrazi za izgubljenim vremenom objasnio da europski sud za ljudska prava danas ne radi, pa kad je tome već tako, počujmo našega čaršijskog Prousta kako u iznenadnom napadu skromnosti veze li ga veze, onako toplo i ljudski: «Ostala je i jedna fotografija iz tog vremena». Nije jedna, nego dvije i to u tri prizora. Najprije je na slici dječak Milić sam, onda na drugoj slici vidimo njegov razred i njega označenog da mama i tata znaju, a onda prvu sliku vidimo još jednom. Ni tu nije kraj. G. Milić od Bačve posjećuje majku svojeg davnog školskog kolege i gnjavi je svojim predrasudama o njemačko-francuskom rascjepu u duši svakog stanovnika grada koji je imao tu čast da nas njime gnjavi jedan od najboljih urednika Rvacke televizije danas.
Da mu emisija ne bi ostala na samo jednom egotripu, g. Milić je usred neke plodne imotske ledine postavio stanovitog Ivu Lončara, zastupnika Rvackog sabora, koji je u podugačkom monologu iznio one svoje poznate misli o rvackom agraru, tj o poljoprivredi. Njihov temelj je šuplja i krajnje proizvoljna Lončarova tvrdnja o «izvozno uvoznoj mafiji koja je izvrsno povezana s mafijom u vlasti». Ova demagoška konstrukcija Lončara drži u Saboru već u drugom mandatu, nažalost bez njegovih intelektualnih uzora Ljube Ćesića Rojsa i bića zvanog Anto Kovačević, koji su nas uveseljavali samo četiri godine.

POLA URE KULTURE
Srijeda, HRT 1, 21. Kaktus

Iako pseudonime, npr. Ana Hanak, urednica i voliteljica Kamenski piše ispravno, s pravim imenima, naročito stranim, ovog se puta malo posrnulo. Ne piše se «Tatcher», kao što nas krivo uči ova nadasve kulturna emisija, nego Englezi svoju bivšu premijerku pišu «Thatcher», ali nema veze, važno je da Brankin šef i Burićkin muž Domagoj i dalje svoju suradnicu Pavičić potpisuju umjetničkim imenom Hanak.

MERIDIJAN 16
Srijeda, HRT 1, 22.15
vijenac

Usuprot nekakvom klaunu iz Đapićeva HSP-a (ne zove se Letica nego Mateš), šibenska Hrvatska udruga razvojačenih branitelja smatra da je Brešanov film «Svjedoci» remek djelo i da objektivno prikazuje rvacki Domovinski rat. Priopćenje i braniteljski atest «Svjedocima» nisu našli mjesta u Dnevniku, pa zbog ovog uredničkog poteza upućujemo g. Branku Nađvinskom, uredniku večerašnjeg Meridijana, dvije riječi kojima on uvijek završava svako svoje obraćanje naciji: lijep pozdrav. Nadamo se da će Nađvinski znati uzvratiti i prvi kolegijalno objaviti da se tulum bratskog HRTL-a, u povodu početka emitiranja, održava 30. travnja u Kineskom paviljonu na Zagrebačkom velesajmu. Umjesto početka emitiranja zna se samo datum i mjesto početka tuluma, jer od četvrtog travnja do dana današnjeg, svega petnaestak dana, HRTL uzalud čeka da prezaposleni hrvatski birokrati smognu koji časak i potpišu ono što su dobili na potpis. Tu može pomoći samo Nađvinski i njegov način psovanja, koji glasi, pogodili ste: lijep pozdrav.

ZLATNI VRČ
Petak, HRT 1, 20.05
Četiri kaktusa

Što se čeka? Direktorica programa Jasna, Domagoja Burića ženica, ima jedinstvenu šansu da se definitivno proslavi. Treba samo, na jedno dvadeset godina, zaustaviti emitiranje humoristične serije «Zlatni vrč» i onda je u cijelosti emitirati subotom, u današnjim terminima veleslavnog ciklusa koji traje i traje pod naslovom «Antologija Dramskog programa HRT-a».

OD PET DO SEDAM
Nedjelja, HRT 1, 17.40
Kaktus

Nije lijepo u jednoj zabavnoj emisiji gosta presretati pitanjem «što je život» i sličnim dubokoumljem, pa makar gost bio i dosadni preplašeni starčić Branko Ivanda (63), filmski režiser ovdašnji.

24 SATA
Nedjelja, Nova TV, 19.00
Vijenac

HRT-ov Dnevnik, što ćemo saznati tek za sat vremena, nema ništa o tome da će u utorak u ponoć peti put g. Josip Kokić početi štrajkati glađu, kako bi prosvjedovao zbog toga što hrvatska vlada ne obnavlja Vukovar. Ako komentator Branko Vukšić uzme Sanadera na onaj svoj crni zub (dva dolje desno), dobro biti ne će, a ne bi bilo ni higijenski, pa u ime vlade unaprijed molimo za milost.
Siguran sam da tradicionalno kasnim kad Novoj TV čestitam početak uporabe pridjeva militantni, ali dobrih namjera imam na pretek. Još nedavno je ova TV za neke Palestince i njihove organizacije tvrdila da su militaristi. Palestinski «militaristi» konačno imaju šanse da postanu, kao što čitav svijet govori, «palestinski militanti», a to nije mala stvar.

DNEVNIK
Nedjelja, HRT 1, 19.30
vijenac

Novinar Felger, onaj što je nedavno sa Đuzelom pretvarao krave u hektare i obratno, sada je novcem od primjene Đuzel-Felgerova poučka kupio gumene čizme i njima kročio u poplavljena slavonska polja, da najavi štetu. Kad se voda povukla, Felger je zagazio u mulj i priopćio okvirne podatke, glede i u svezi kuna, što treba pozdraviti, pa pozivamo pedantne gledatelje da to i učine, jer Felger je, osim lagano poremećenog g. Milića, bio novinarska osobnost koju smo prošlog tjedna najčešće gledali.
Kad smo već kod vijenaca, Boris Mutić je odlično odradio svoj posao iz Ljubljane, ali to i nije neka novost kad je o doajenu HRT-ovih sportskih reportera riječ. Cijelo današnje popodne, s Europskog prvenstva u gimnastici za muške, Mutić je uspio održati vlastiti adrenalin na visini potrebnoj da mu povjerujemo u sve što kaže, pa se nadamo da će takav biti i s Olimpijade u Ateni i s europskog prvenstva u nogometu u Portugalu.

Vezane vijesti

Nemam ništa protiv homofobije, ako je unutar 4 zida

Nemam ništa protiv homofobije, ako je unutar 4 zida

DNEVNIK 3 Srijeda, HRT 1, 23.03 “Na Braču sam. Inače, Sinišu Kovačića je nemoguće braniti, sjećam se kako je nemoralno napao svoju kolegicu Anu… Više

Komentari

Ovaj članak nema komentara.

Nije moguće komentirati članke starije od tri mjeseca.

Najnovije

Izbor urednika