Bivši njemački ministar vanjskih poslova Joschka Fischer analizira politiku njemačke kancelarke Angele Merkel i mogući utjecaj europske krize na njezin ponovni izbor na sljedećim izborima u jesen 2013. godine. Trenutno vlada dojam da je Merkelova na vrhuncu moći - ona i njezina Kršćansko-demokratska unija (CDU) imaju solidnu potporu javnosti, unutar vlastite stranke nema ozbiljniju konkurenciju, a lijeva oporba je razjedinjena. No, ponovni izbor na čelo države mogle bi joj otežati dvije stvari. Prva je unutarnjepolitički problem rasapa liberalne Stranke slobodnih demokrata (FDP), Merkeličina koalicijskog partnera. Fischer predviđa da će koalicija na predstojećim izborima teško zadržati većinu u parlamentu, što će Merkelovu učiniti ovisnom o Socijaldemokratskoj stranci (SPD) pod vodstvom Sigmara Gabriela, "protivnika kojeg bi podcijenila na vlastiti rizik".

Europska kriza

Drugi problem je vanjskopolitički i znatno ozbiljniji: kriza u Europi. Dogodi li se najgore i kriza doživi vrhunac u izbornoj godini, glasači će zasigurno kazniti Merkelovu jer je "dopustila Europi da propadne". Recesija ka kojoj se kreće Europska unija, upozorava Fischer, najvjerojatnije će biti dugotrajna, a dok Njemačka nastoji odagnati hiperinflaciju namećući eurozoni stroge mjere štednje, zemlje zahvaćene krizom "suočene su sa stvarnom prijetnjom deflacije s potencijalno katastrofalnim posljedicama. Tek je pitanje vremena - ne više mnogo vremena - kada će ekonomska destabilizacija uroditi političkom destabilizacijom."

Ogledni primjer Europe trajno zahvaćene krizom eura i deflacijom Fischer vidi u Mađarskoj, gdje demokracija doživljava ozbiljan nazadak. U mediteranskim zemljama članicama EU, kao i u Irskoj, napetost raste pod pritiskom mjera štednje, ali i uslijed "odsutnosti politika koje bi ljudima ponudile nadu u bolju budućnost". Istodobno, u Berlinu se opasnost uvelike podcjenjuje. Italija, koja prema Fischerovoj procjeni trenutno ima najbolju vladu koja trenutno postoji u Europi, ponovo je ugrožena krizom koja prijeti prelijevanjem na Francusku. Pad vlade premijera Marija Montija izazvao bi propast "četvrte najveće ekonomije u EU", a pomoći zasad nema niotkuda.

Pogrešni njemački prioriteti

Francusku, pak, uskoro očekuju predsjednički izbori, a njihov ishod također umnogome ovisi o načinima rješavanja europske krize. Glasači iz "druge najveće ekonomije u eurozoni" mogli bi, upozorava Fischer, prkosno reagirati steknu li dojam da im politiku određuje izvanjski čimbenik koji je uz to i Njemačka. Sadašnjeg predsjednika Nicolasa Sarkozyja mogla bi ozbiljno ugroziti predvodnica radikalno desničarske stranke Nacionalni front Marine Le Pen, a njezin prolaz u drugi krug doprinio bi ujedinjenju i jačanju francuske desnice. Sarkozyjev neuspjeh, vjeruje Fischer, "drastično bi ograničio njegovu socijalističkom nasljedniku manevarski prostor u europskoj politici, iz temelja mijenjajući položaj Francuske u Europi".

Joschka FischerU međuvremenu, u Berlinu se ponašaju kao da ishod francuskih predsjedničkih izbora nema nikakve veze s njima, baveći se umjesto toga vlastitim parlamentarnim izborima. Umjesto da se zapita o mjerama koje bi bile u najboljem interesu Europe, kritizira Fischer, njemačka vlada odvaguje koliko iskrena smije biti prema vlastitim biračima, a da ne ugrozi vlastite izglede. Posve je zamislivo "da Njemačka nije uopće zainteresirana za ulaganje ozbiljnog truda u rješavanje europske krize, jer to bi značilo preuzeti velike rizike i uložiti velik novac". Umjesto toga, koalicija CDU-FDP krivi za krizu "anglosaksonsku urotu" i zemlje koje se opiru reformama kako bi izvlačile njemački novac; Fischer uspoređuje njihov stav s osobom koja vozi autocestom u zabranjenom smjeru, uvjerena da su svi drugi koji joj idu u susret u krivu.

Nepovjerenje, nacionalni egoizam

Fischer ocjenjuje da je Europa nakon posljednjeg summita krenula u pravom smjeru, ali njezina je dezintegracija već odviše uznapredovala, zahvaljujući brzinskom širenju "nepovjerenja i nacionalnog egoizma" koji "proždiru europsku solidarnost i zajednički cilj". Najnužnije je spasiti euro, bez kojeg propada cijeli projekt EU kao monetarne unije, a da bi se to postiglo treba osim mjera štednje i strukturnih reformi uvesti i "održivi ekonomski program koji će osigurati rast". To će biti skup proces, no Merkeličina vlada mora prijeći s riječi na djela jer se u protivnom "igra vatrom: propašću eura u kojem neće samo Nijemci biti gadno opečeni".