"Posao mi je vezan uz medije i o njima na neki način i ovisi, ali izvan toga ja sam samo jedna od žena koje žive u Zagrebu i kuhaju, pospremaju, sade cvijeće i vode psa u šetnju. Koga bi to zanimalo?", kaže glumica Rođena Karlovčanka, glumica Zrinka Cvitešić, u svoje je 32 godine života ostvarila zaista mnogo. Iza nje su prestižne nagrade poput Shooting Star, Breakthrough Performer te nominacija za Srebrnog medvjeda i Europski Oscar u kategoriji najbolje glumice. Posljednju ulogu odigrala je u filmu Branka Ivande “Lea i Darija - dječje carstvo” koji je premijerno prikazan prošlog tjedna u Zagrebu. Kada ne radi, Zrinka kaže kako je sasvim obična djevojka koja je posvećena svakodnevnim obvezama te dečku, 41-godišnjem Hrvoju Rupčiću, s kojim je u trogodišnjoj ljubavnoj vezi.

EXTRA: Vrlo ste uspješni na filmu i u kazalištu, možete li reći kako je ovo vaše vrijeme? -

Uspjeh je relativan pojam. Jesam li zahvalna za sve ostvareno - naravno. Jesam li zadovoljna i mislim li kako nisam mogla bolje - ne. Dosad je svako vrijeme bilo “moje” jer sam sama birala puteve kojima ću hodati i živjela i radila onako kako sam se osjećala, i upravo to smatram svojim najvećim uspjehom. Tu gdje jesam, stigla sam sama, nemam koga kriviti niti kome dugovati, i to je lijep osjećaj. Vjerujem da mi je sreća bila sklona, za uspješne rezultate bila sam nagrađena. Smatram kako čovjek najprije treba upoznati sebe i poštovati to što je spoznao svoje želje, potrebe, osjećaje i strahove. To je ono što sam nastojala raditi i mislim da je uspjeh zajamčen s takvim načinom života. Ostvarila sam ono što sam zaista željela, prema tome je “moje vrijeme” već bilo, a k ostvarenju novih želja tek krećem. Dakle, “moje vrijeme” tek dolazi.

EXTRA: Naša ste najtraženija i najbolje plaćena glumica, kako vam je to uspjelo?

- Iz vašega pitanja čitatelji mogu zaključiti samo jedno - da glumim u svim hrvatskim filmovima i predstavama i da živim u vili u zagrebačkim Remetama ili na Cmroku, ili barem u četverosobnom stanu. Sve je to daleko od istine, ali mogu reći da radim puno i da prihvaćam isključivo ono što želim raditi. Mislim kako je to u današnje vrijeme luksuz i sreća. Da, moja je cijena viša nego što je bila prije zahvaljujući mom agentu koji je postavio neke norme. No, što se tiče hrvatskog tržišta, on ih je samo podigao na razinu naših najbolje plaćenih glumaca. Kako je kod nas uvriježeno da su glumci za isti posao plaćeni više od glumica, sada sam i ja ravnopravna s njima, i tako je krenula priča o meni kao o najbolje plaćenoj. Nadam se da će i ostale glumice u Hrvatskoj koje to zaslužuju postići isto. Ja radim onoliko koliko mi treba, i novih uloga i novca. Još živim u unajmljenom stanu, vozim auto na kredit, ali živim onako kako želim i prihvaćam samo uloge u kojima osjećam da imam što dati. Takvim izborom održavam kvalitetu koja je postala dio europske i svjetske kvalitete. Da sam radila sve što mi je bilo ponuđeno, iskakala bih vjerojatno iz pašteta i imala vlastitu kuću i vikendicu na moru, ali možda ne bih došla do Europe i svijeta i ne bih bila sretna. Voljela bih zadržati ovakav stil života, ali svjesna sam da osnivanjem obitelji tom luksuzu može doći kraj jer će biti potrebno puno više novca. Tada ću sreću pronaći u stvaranju svoje obitelji. Već sada skačem kada bilo koje od četvero djece, koliko ih imamo u obitelji, nešto poželi. To me veseli više od bilo koje uloge.

EXTRA: Vaš agent je i agent Emme Thompson i Tilde Swinton, kako je došlo do suradnje s njim?

- Prišao mi je na Berlinskom filmskom festivalu te večeri kada sam primila nagradu Shooting Star i izrazio želju da dođe na premijeru filma “Na putu”, koja je bila par dana kasnije na istom festivalu. Došao je, pogledao film i zamolio da dođem u London. Uz njega, imala sam još nekoliko sastanaka, ali je na kraju odluka pala na njega. Zajedno smo prošle godine odabrali mog agenta u New Yorku.

EXTRA: Kako izgleda uobičajen dan zaposlene glumice poput vas?

- Zavisi u kojem mi periodu postavljate pitanje. Ako je u vrijeme snimanja filma ili rada na novoj predstavi, onda je to buđenje u rano jutro, kada je film u pitanju, može biti i u tri ujutro, odlazak na radno polje i kopanje, oranje i grabljanje po tom emotivnom aparatu koji kao glumac nosite u sebi. Ako je u pitanju predstava, to traje oko šest sati, ako je film i do 14. Onda slijedi dolazak kući, pospremanje, kuhanje i malo privatnog vremena za ljude s kojima živite. A ako mi pitanje postavljate sada, odgovor bi mogao biti - kako je Charlize Theron nedavno odgovorila na isto pitanje - bavim se spavanjem. Odabrala sam ovih mjesec-dva za punjenje baterija. Za Hrvoja i sebe, za obitelj, prirodu, hobije, nove hobije, treninge, putovanja - sve dok ponovno ne ogladnim za novim projektima.

EXTRA: Ako bi uloga zahtijevala da se odselite u drugu zemlju, biste li inzistirali na tome da Hrvoje ide s vama?

Cijeli intervju pročitajte u tiskanom izdanju Extre!