Objavljeno u Nacionalu br. 847, 2012-02-07

Autor: Renato Baretić

Proročanstvo imovinskih kartica

Upadljiva većina pripadnika naše političke elite glavninu je imovine upisala u rubrikama 'nekretnine' i 'štednja', a tek nekolicina u rubriku 'dionice'. Šparna je to čeljad, odmah se vidi

Ne znam koliko ste pomno proučavali ove famozne "imovinske kartice" naših novih ministara i zastupnika, koliko ste se zgražali nad bahatošću jednih ili slutili prijetvornost drugih, ali ima jedan detalj koji je promakao gotovo svim promatračima. Nije zapravo riječ baš samo o detalju, više je posrijedi jedno pravilo što vodi prema prilično obeshrabrujućim zaključcima. Naime, upadljiva većina pripadnika naše aktualne političke elite glavninu je svoje imovine upisala u rubrikama "nekretnine" i "štednja", a tek nekolicina, i to u simboličnim iznosima (u usporedbi s ostatkom prijavljene imovine) u rubriku "dionice".


Šparna je to čeljad, odmah se vidi. Kućica je kućica, štednjica je štednjica, pusti ti, nikad ne znaš s tim dionicama, đava su burze... Ozbiljnije dioničarske portfelje imaju tek Čačić i Kerum, ali to im je s osnove vlasništva nad tvrtkama, to nije ista kategorija kao ulaganje na burzi.

Drugim riječima, u nove investicijske i razvojne i ne znam kakve još izbaviteljske cikluse vode nas ljudi kojima je, na osobnoj, privatnoj razini, najdraže ipak ulagati svoj novac u stanove i kuće, a ostatak lijepo oročiti u banci, nek se usitno plodi. Ostatak tog ostatka zacijelo je i negdje u kakvoj čarapici, neka njega, nikad ne znaš, a ako baš i tu pretekne, eh, pa ajmo onda nešto uložiti i u tu, kako ono, dioničarsku kladionicu, tako je, ali samo malo, toliko da ne zaboli prejako ako sve propadne... To je ono što piše na osobnim iskaznicama vizionarâ naše sretne budućnosti, gospodarskog rasta i svekolikog boljitka: fućkaš investiranje, čuvaj se tržišnih i burzovnih rizika, kupi ti brajko zeru nekretninice, to nikad ne može propast, treba mislit i na djecu, jel tako?

Od tih i takvih ziheraša, dakle, mi očekujemo da pokrenu zamašnjak proizvodnje, smanjivanja nezaposlenosti, rasta BDP-a, aktiviranja svih postojećih resursa i ine hrabre iskorake na nemilosrdno gospodarsko bojno polje onog bajkovitog "tržišta od 500 milijuna stanovnika", to su ti neustrašivi ljudi koji će nas izvući iz gliba i povesti u avanturu kakva traži samo najodvažnije! Hoćete dokaz te odvažnosti? Pa eto, pogledajte koliko je njih beskompromisno i hrabro u tim imovinskim karticama prijavilo svoje supruge kao vlasnice nekretnina ili ušteđevina. Ako to nije hrabrost, onda ne znam što je.

Ukratko, teško je iz te perspektive pronaći razlog za optimizam ili ne znam kako jaku vjeru u promjenu nečijeg mentaliteta od časa stupanja na zastupničku ili ministarsku dužnost. Ne kažem da neće biti volje za takvu silnu karakternu promjenu u svakome od njih, uostalom - postoje dokazi da je i takvo što moguće: silnu su snagu i volju, recimo, uložili u to da više ne zagovaraju gotovo ništa od onoga što su zagovarali iz oporbenih klupa i, pogotovo, obećavali u izbornoj kampanji. Ali to je ipak premalo za očekivati da se stare navade, one kućne, privatne, domaćinske, ipak neće preliti i na upravljanje državom. "Neka investira i kocka se tko hoće, ja znam svoje" - to je poruka koju su urbi et orbi svojim imovinskim karticama (na koje, uzgred, dosta primjedbi ima i ekspertna misija EU koja je potiho sedam dana boravila u Zagrebu) odaslali naši demokratski izabrani vlastodršci, već međusobno zakrvljeni, već umočeni u sukobe interesa i jeftino alibiranje mangupa u svojim redovima, već izloženi opravdanim prozivkama tipa "pa kog ste vraga radili i smišljali i učili osam godina u oporbi, ako sad, napokon na vlasti, ne znate ni što biste niti kako biste?". Nisu te kartice, velim, nimalo ohrabrujuće. A onaj s najpozamašnijom, barem na papiru, moj je gradonačelnik i saborski zastupnik. Barem na papiru. Taj drski grabežljivac pojavio se u gradu kojim bi trebao upravljati tek nakon tri dana (bio u Zagrebu, kažu, tražio lance za ferarija) totalnoga kolapsa svega što grad čini gradom. Pišem ovo u noći na ponedjeljak, četiri dana otkako su iz mojega kvarta smetlari zadnji put odnijeli smeće, pa ga sad moji susjedi ostavljaju na hrpama uokolo kontejnerâ. Ponedjeljak je radni dan, najavljen je novi snijeg i temperatura ispod nule sve do kraja tjedna, a 90 posto Splita i dalje je pod debelom korom leda, sve skliskije i sve opasnije za ljude kojima najbogatiji zastupnik svojim bekrijskim nehajem, evo, oduzima i zadnje karakteristike građana. Čeprkajući vrškom lagane cipelice skoreni snijeg na rivi, on pred kamerama javno poručuje da je njemu sve to "smišno" i "super" i da toga ima svuda, "i u Bosni i u Sibiru", i da bi tako trebalo biti svake godine. Tako će valjda sljedeće zime objašnjavati i polomljenim gostima hotela Marjan, ako ga dotad uopće dovrši i otvori...

Eto vidite, eto nam još jednoga dokaza koliko je teško te kućne, privatne, domaćinske navade promijeniti nakon stupanja na važnu političku dužnost! Šalu na stranu, da prostite, serem mu se ja i na imovinsku karticu i na špic-postole i na sve dužnosti. I mislim da bi tako trebalo biti svake godine. Jer je to meni baš smišno i super. Kao da sam u Bosni ili Sibiru, eto.

Vezane vijesti

Banana u državi

Banana u državi

Zamišljam očaj onih likova koji su otišli u Poljsku da bi se tamo pijani tukli, pijani švercali bengalke na stadione, pijani ih tamo bacali na teren… Više

Komentari

Ovaj članak nema komentara.

Nije moguće komentirati članke starije od tri mjeseca.

Najnovije

Izbor urednika