Tomislav Karamarko prošloga je petka objavio nominaciju za predsjednika HDZ-a u jednom zagrebačkom hotelu, a aktualna predsjednica stranke Jadranka Kosor dan kasnije, u subotu, u stranačkim prostorijama središnjice u Zagrebu, predstavila je opet sebe. Doduše, nije bila to klasična objava kandidature, što je učinila već prije, nego dodjela diploma polaznicima četvrte generacije HDZ-ove Političke akademije. Odmah su, međutim, žestoko reagirali svi njezini protukandidati: Kosor se, kako tvrde, komotno služi stranačkim prostorijama, a svima njima to je zabranila sve do svibnja - do same završnice kampanje - uz poruku da slobodno mogu davati intervjue medijima.

Za potrebe njihovih kampanja natjerala ih je u dodatne, a kako oni misle, i bespotrebne troškove, jer sada moraju iznajmljivati prostore po hotelima kako bi predstavljali svoje programe. Doduše, i ova dozvola da smiju komunicirati s novinarima izvjestan je napredak, jer dok je bila predsjednica Vlade, nikome nije dopuštala ni da pristupi televizijskim kamerama bez njene prethodne suglasnosti. Jedanput je doslovce zabranila svom potpredsjedniku za investicije Domagoju Miloševiću da se odazove već dogovorenom razgovoru u Dnevniku 3 Hrvatske televizije.

Dok joj je Drago Prgomet, usput, u subotu zamjerio i to što je odbila njegovu ideju o organiziranju sučeljavanja kandidata, Milan Kujundžić bio je pak kudikamo neugodniji. "Kosor se pretvorila u imperatoricu HDZ-a, a prostorije je pretvorila u svoje dvore", javno ju je napao Kujundžić uz znakovitu opasku da danas "imperatori ne traju dugo". Iz stožera njenih protukandidata zajedljivo primjećuju da zabranom upotrebe HDZ-ovih prostorija, možda, predsjednica želi prikriti i za nju neugodan podatak da su na zidovima svih stranačkih prostorija po cijeloj Hrvatskoj, uz sliku prvog predsjednika HDZ-a Franje Tuđmana, izvješene i njezine - velike uokvirene fotografije.

Kad je naložila takvo uređenje stranačkih prostorija, nitko nije mogao precizirati, ali oko toga da je taj nalog, kako tvrde, dosljedno proveden, nema dvojbe. Smatraju to, doduše, autogolom i gubitkom osjećaja za realnost te posljedicom vođenja hrvatske vlade nakon naprasnog odlaska Ive Sanadera. Sudeći po onome što je poručila dvadesetorici polaznika HDZ-ove Političke akademije prošle subote, kampanja Jadranke Kosor ni na ovim unutarstranačkim izborima nije se bitno promijenila u odnosu na kampanju s izgubljenih parlamentarnih izbora. I dvadesetorici polaznika Političke akademije posredno je ukazala na važnost svog doprinosa završetku pregovora s Europskom unijom. Naglasila je da će "HDZ i dalje pridonositi putu Hrvatske prema Europskoj uniji, sve dok ona ne postane njena članica, i zalagat će se da što prije završe ratifikacije pristupnog ugovora."
Njezini protivnici otkrivaju da je i dalje podjednako sumnjičava prema savjetima stručnjaka za izborne kampanje, koje je ignorirala i u vrijeme kampanje za parlamentarne izbore. Nikako nije prihvaćala upozorenja da bi izbore mogla izgubiti. Tvrde da se i dalje, baš kao i u jeku kampanje za parlamentarne izbore, ponajviše oslanja na savjete svoje majke. Ona nastavlja budno bdjeti nad političkom karijerom kćeri, pa tako mama Jadranke Kosor podjednako budno motri što emitiraju svi hrvatski elektronički mediji - od radija do televizije, ali i prati što objavljuju hrvatske tiskovine.

Govoreći prošle subote diplomantima Političke akademije, objasnila je što je važno u političkom djelovanju njih kao pojedinaca. Uvijek trebaju naći snage za "trunku više hrabrosti". U toj "trunci hrabrosti" politički analitičari prepoznaju dobar naputak. Od njega je i imala koristi kad se 3. siječnja 2010. upustila u obračun sa svojim prethodnikom Sanaderom. Tu je "trunku hrabrosti", zacijelo, demonstrirala i kad je na sastanku Predsjedništva HDZ-a Luki Bebiću rekla da zašuti, na što se on uvrijedio i žestoko i javno uzvratio.

Međutim, politički analitičari upozoravaju da tu vrstu hrabrosti o kojoj je govorila prošle subote nije pokazala u važnijim stvarima. Ako je već htjela osigurati neupitni legitimitet nakon svog aklamacijskog izbora za predsjednicu stranke uz Sanaderovu potporu, trebala je prije parlamentarnih izbora raspisati unutarstranačke izbore, a ne ih odgađati unedogled. Tako je, eventualno, još i mogla obraniti svoju poziciju, a sad joj više ni Vladimir Šeks ne može pomoći. Ne bi joj pomoglo ni obnavljanje političkih igara HDZ-ova obavještajnog podzemlja iz doba Markice Rebića i Ivana Brzovića uz pokroviteljstvo njihova glavnog političkog sponzora Ivića Pašalića. Pašalić je u drugoj polovici 90-ih uz predsjednika Tuđmana bio najmoćniji političar u Hrvatskoj, ali je nakon Tuđmanove smrti bio poražen od tada relativno benignog Sanadera.

Da je povratak u hijerarhiju političke moći, nakon što se nanižu porazi, u pravilu nemoguć, svjedoči upravo sudbina Ivića Pašalića. I on se sada pokušao uključiti u izborno nadigravanje u HDZ-u, ali je ponovo glavom udario u zatvorena vrata. On će, doduše, moći nekom od kandidata dati potporu zajedno sa svojim sljedbenicima iz tzv. "izvorne" frakcije HDZ-a, koja je i dalje ostala suparnik "tehnomenadžerskoj" struji. Ali njegov se povratak, ponovo, baš kao i Sanaderov početkom 2010., pokazao nemogućim. Iako su mediji ovog vikenda objavili tajni dogovor Pašalića s Andrijom Hebrangom o potpori Pašalićeve sljedbe kandidaturi Darka Milinovića, uslijedio je žestok demanti iz Milinovićeva okruženja. I Hebrang i Milinović odlučno su demantirali takvu mogućnost. Štoviše, Hebrang je izjavio da se nikada nije ni sastao s Pašalićem u Buzinu gdje je, prema tim informacijama, utanačen dogovor. Nakon ove epizode s mogućim Pašalićevim političkim uskrsnućem neće biti nikakvo iznenađenje ako se u unutarstranačke izbore u HDZ-u, a potom i na hrvatsku političku pozornicu, ponovo pokuša vratiti nekadašnje obavještajno-političko podzemlje, koje je dominiralo hrvatskom politikom do 2000.
Upitno je, naime, hoće li ih u toj namjeri obeshrabriti činjenica da je Hrvatska danas samo na korak do ulaska u Europsku uniju i da to ne bi ostalo bez posljedica na trenutačni monitoring pod kojim se nalazimo do 1. srpnja 2013., datuma definiranog za ulazak u punopravno članstvo.