Iranski dužnosnici nerijetko prijete žestokom odmazdom u slučaju napada na tu zemlju (Prizor prošlogodišnje vojne ceremonije u Teheranu)U svom govoru o stanju Unije 1954. godine, koji je održao manje od godinu dana nakon izdavanja tajne naredbe CIA-i da svrgne vladu u Iranu koja je odviše naginjala ulijevo, Dwight Eisenhower veličao je „snage stabilnosti i slobode" na djelu u Iranu. Jimmy Carter održao je 1980. svoj godišnji govor usred vrtloga iranske islamske i antiameričke revolucije, dijelom potpirene sjećanjima Iranaca na Eisenhowerov puč. „Suočit ćemo se s ovim izazovima", objavio je Carter. „I nećemo podbaciti." Tri desetljeća kasnije iranski su teokrati izgradili policijsku državu, proširili nasilje Bliskim istokom i došli u posjed nuklearnih reaktora. Iran ostaje vječno tmurna tema predsjedničkih govora, kojoj je Barack Obama u svom trećem govoru o stanju Unije 24. siječnja dodao još jednu natuknicu: „Neka nitko ne sumnja u ovo: Amerika je odlučna spriječiti Iran u dobivanju nuklearnog oružja i neću skinuti s dnevnog reda nijednu mogućnost za ostvarenje tog cilja."

Ostavljanje mogućnosti na dnevnom redu je ne baš prikrivena prijetnja ratom. Izraelski premijer Benjamin Netanyahu isti je dan rekao u Knesetu: „Samo kombinacija oštrih sankcija i ostavljanje svih mogućnosti otvorenima može natjerati Iran da prestane" sa svojim nuklearnim programom. U međuvremenu, trojica preostalih kandidata za republikansku predsjedničku nominaciju - Rick Santorum, Mitt Romney i Newt Gingrich - govorili su s odobravanjem o bombardiranju iranskih atomskih postrojenja i ubijanju tamošnjih znanstvenika.

Diplomatska kampanja

Ipak ima razloga za sumnju da je napad na Iran neminovan. Sjedinjene Države i Europska unija pojačavaju sankcije u nadi da će natjerati iranskog predsjednika Mahmouda Ahmadinejada da obnovi ozbiljne nuklearne pregovore nakon jednogodišnjeg zastoja. 27 zemalja članica EU, koje kupuju oko petine iranskog izvoza nafte, složile su se krajem siječnja oko prekida nabavke svih iranskih sirovina do srpnja. Ahmadinejad je nedugo zatim izjavio da je voljan ponovo pregovarati. Strategija koju predvodi Obama postiže, čini se, svoj cilj jačanja pritiska na ajatolahe do nezapamćene razine. Vrijednost iranske valute naglo je pala. Diplomatska kampanja bila bi uvjerljivija kada bi sadržavala precizan plan ublažavanja iranskih strahova da zapad i Izrael u konačnici teže promjeni režima u Iranu - strahova koji vjerojatno pokreću iransku potragu za nuklearnim sredstvom odvraćanja. A ipak je ovo rijetko razdoblje zanosa i međunarodnog jedinstva u vezi s Iranom. „Mirno razrješenje ... još uvijek je moguće i daleko bolje", rekao je predsjednik u govoru o stanju Unije. Napad koji bi sada poduzeo bilo Izrael ili Sjedinjene Države upropastio bi diplomatske uspjehe.

Chomsky: Teror Zapada & drugi fenomeni

Sva poznata iranska postrojenja za obogaćivanje nuklearnog goriva danas su pod nadzorom UN-aIranski nuklearni program dugotrajan je problem. Tajni su radovi započeli krajem 1970-ih godina, pod sekularno nastrojenim šahom kojeg je na vlast vratila Eisenhowerova intervencija. Nema mnogo sumnje da su iranski znanstvenici proučavali nacrte atomske bombe. Nekolicina vodećih izraelskih dužnosnika za obranu nedavno je izjavila da je iranski nuklearni program toliko uznapredovao da će, ukoliko se pogoni ubrzo ne bombardiraju - unutar nekoliko mjeseci ili najviše godine dana - biti prekasno za sprečavanje Irana u stjecanju atomskog oružja. Teško je reći vjeruju li dužnosnici uistinu u to ili samo doprinose vršenju pritiska na Teheran. Kako god bilo, dokazi dovode u sumnju njihove procjene. Tehnologiju centrifuga koju je Iran razvio kako bi obogaćivao uran razmjerno je lako sakriti pa je moguće zamisliti da je rad napredovao dalje nego što svjetske vlade slute. Ali sva poznata iranska postrojenja za obogaćivanje nuklearnog goriva danas su pod nadzorom UN-a i nema dokaza da je išta od iranskog obogaćenog urana upotrijebljeno u sklopu vojnog programa.

Pretpostavke i spekulacije

Osim ako nacija ne provede testiranje bombe, nemoguće je precizno odrediti kada je tehnologija neke zemlje dosegla oružani kapacitet. Čak i ako Iran odluči izvesti testiranje, nije sigurno koliko će brzo za to biti sposoban. Njegov nuklearni program činio je periodične skokove naprijed, ali je također bio obilježen stankama i tehničkim neuspjesima. Neki od neuspjeha vjerojatno su bili prouzročeni sabotažama koje su u tajnosti provodile Sjedinjene Države i Izrael, uključujući ubacivanje računalnog virusa zvanog Stuxnet koji je zarazio kontrole iranskih centrifuga. Meir Dagan, koji je 2010. vodio izraelsku inozemnu obavještajnu agenciju Mossad, rekao je kako ne misli da Iran može aktivirati oružje prije 2015. godine. Prošle je veljače poručnik James Clapper, direktor Nacionalne obavještajne službe, svjedočio pred Kongresom da bi Iran tehnički mogao proizvesti dovoljno materijala za atomsku bombu „u sljedećih nekoliko godina", ali da američka obavještajna zajednica „ne zna ... hoće li Iran naposljetku odlučiti izgraditi nuklearno oružje".

Dokazi dovode u sumnju procjene izraelskih dužnosnika o postojećoj razini razvoja izranskog nuklearnog programa. S druge strane, Izrael, koji nije potpisao ugovor o neširenju nuklearnog oružja, nikada ne priznaje, ali i ne niječe da raspolaže nuklearnim arsenalom Teret dokaza u svakom slučaju počiva na onima koji pozivaju na rat. Dva iranska pogona za obogaćivanje urana su pod zemljom; postoje dva značajna reaktora i treći u izgradnji, a možda i druge važne lokacije koje su nam nepoznate. Pod tim okolnostima nitko ne može sa sigurnošću predvidjeti što bi zračno bombardiranje moglo postići u smislu oštećenja ili usporavanja iranskih nuklearnih planova u cjelini. A cijenu bilo kojeg takvog napada mnogo je lakše dočarati nego dobit. Za Izrael bi ta cijena svakako uključivala tešku odmazdu Hezbollaha i Hamasa u obliku udara raketama i projektilima na izraelske civile, val narodnih antiizraelskih prosvjeda u Egiptu i produljeno buktanje iranskog nuklearnog nacionalizma. Regionalni rat koji bi uključio Libanon, Siriju i emirate Perzijskog zaljeva koji proizvode naftu također je jedna od mogućnosti.

Strpljenje i ustrajnost

Obamina nedavna izjava da ne isključuje niti jednu američku opciju u slučaju Irana je ne baš prikrivena prijetnja ratomNadalje, iako su „snage stabilnosti i slobode" možda neuhvatljive i sa zakašnjenjem stižu u Teheran, trajnost Islamske Republike daleko je od zajamčene. 25. siječnja u Kairu Egipćani su se okupili na trgu Tahrir kako bi proslavili prvu godišnjicu svoje revolucije, ustanka koji je bio jednako iznenađujući i nepredviđen kao i iranska revolucija 1979. Arapsko proljeće nudi obilje dokaza da se nijedna diktatura ne treba unaprijed smatrati neuništivom.

2009. godine u Pragu, Obama se u jednom od rječitih i idealističkih govora kakvi su obilježili rano razdoblje njegova predsjedništva obvezao slijediti viziju svijeta slobodnog od prijetnje nuklearnim oružjem. Primio je malo priznanja za svoj rad na tom polju, ali ostvario je ubrzane programe za osiguranje nenadziranih nuklearnih materijala u inozemstvu i jedva postignuti ugovor s Rusijom New START koji predlaže manji američki nuklearni arsenal. Slučaj Irana ne nudi mnogo izgleda za čistu pobjedu; on je oličenje nesigurnosti i rizika. Obama je, međutim, u Pragu upozorio na „fatalizam" oko nuklearne opasnosti i propisao strategiju njegova izbjegavanja: „Strpljenje i ustrajnost." Ta strategija također ne bi trebala biti skinuta s dnevnog reda.

Napisao: Steve Coll

Preneseno iz New Yorkera

Prevela Diana Robaš