Objavljeno u Nacionalu br. 445, 2004-05-25

Autor: Damir Radić

FILM

Dok u Tkalči gospodari 'Troja', CineStar mora cijediti 'Pasiju'

Zbog rata s Blitzom oni hollywoodski hitovi čiji su distributeri Issa i Continental do daljnjega neće igrati u CineStaru, što znači da će se multipleks u razdoblju manjka Blitzovih blockbustera morati oslanjati na komercijalno nepotentan program. Jedno takvo razdoblje upravo je nastupilo

Damir RadićDamir RadićPočetkom 90-ih na hrvatskom tržištu niknulo je mnogo malih poduzetnika, mahom bivših ili tada još aktualnih videotekara, koji su piratskom praksom u zakonski nereguliranoj branši stekli početni kapital i potom se pokušali promovirati kao ozbiljni kinodistributeri. Kako su tvrtke poput Continental filma i Jadran filma (njegov se distribucijski odjel poslije odvojio pod imenom Issa), na čijem su se čelu nalazili ljudi sa znatnim distributerskim iskustvom, došle u sukob s tadašnjim najjačim hrvatskim kinoprikazivačem, zagrebačkim Kinematografima, dojučerašnji pirati postali su glavni partneri ondašnjeg direktora Kinematografa, zloglasnog HDZ-ova pulena Davora Kovačevića. Mali distributeri kraće su vrijeme profitirali, a onda su ih Kinematografi pomeli s tržišta, iskoristivši svoj monopolni prikazivački položaj u Zagrebu kako bi postali kinodistributeri većine hollywoodskih majora. Nekako s padom HDZ-a Davor Kovačević postao je persona non grata, iako, zanimljivo, Račanova vlada nije sankcionirala kriminalnu privatizacije Kinematografa početkom 90-ih, kad je Kovačević prekršio ionako skandalozan zakon o privatizaciji ne ponudivši tadašnjim i bivšim zaposlenicima mogućnost kupnje dionica. Nesuđeni mali dioničari pokrenuli su sudski spor, koji se vodi godinama, no koalicijska vlast, navodno tek nesposobna a ne i korumpirana, posve ga je ignorirala i kao da je pretvorba bila najlegalnija potvrdila prodaju Kinematografa famoznom Regent fondu. Ta inozemna financijska grupacija za novu je direktoricu postavila dojučerašnju Kovačevićevu tajnicu Inu Čavlinu, koja je po nalogu novih poslodavaca morala odustati od unosne kinodistribucije i zadržati samo prikazivalačku djelatnost. Njezin je pak monopol dokinut otvaranjem mini-multipleksa Broadway Tkalča tvrtke InterCom Issa, da bi otvaranje multipleksa CineStar Kinematografe bacilo na koljena.

Tu dolazimo do razloga ove uvodne priče, odnosno vraćamo se na male distributere s početka teksta. Mnoštvo distributera svelo se na nekoliko preživjelih, među kojima se izdignuo bivši videotekar, mladi, ambiciozni i iznimno propulzivni Hrvoje Krstulović, vlasnik Blitz film & videa, čiji su rezultati fascinirali hollywoodske partnere. Krstulović je prvo preuzeo distribucijska prava većine majora, a onda u suradnji s njemačkim partnerom krenuo u veliku kinoavanturu otvaranjem CineStara, multipleksa s čak 13 dvorana. Kao nekad Davor Kovačević, vrlo brzo ušao je u sukob s Continentalom i Issom te se oslonio na preostale male distributere – UCD i Discovery, no za razliku od Kovačevića nije mogao računati na gotovo potpuni prikazivalački monopol u Zagrebu, gdje se ostvaruje oko 50 posto hrvatskih kinoprihoda. Issa, naime, ima dobar oslonac u tri dvorane Broadway Tkalče sestrinske firme InteCom Issa, a potporu joj pružaju i Kinematografi s onih nekoliko preostalih dvorana; na ista kina može računati i Continental. Kako Issa distribuira filmove Warner Brosa, a Continental Columbije, dvaju moćnih majora koji redovno plasiraju blockbustere, Krstuloviću odnosno CineStaru, i uz činjenicu da Blitz distribuira major filmove UIP-a i Disneyja, u određenim razdobljima prijeti nedostatak blockbusterske ponude, nužne za funkcioniranje tako ambiciozno zamišljena multipleksa. Blitz i CineStar u prvom su dijelu godine načinili velik posao s “Pasijom”, no nakon Krstulovićeva nezadovoljstva dealom s Issom oko prikazivanja “Povratka kralja” u CineStaru, mladi je biznismen odlučio, baš kao nekad Kovačević, inzistirati na vlastitim uvjetima diobe zarade s distributerima blockbustera. Stoga oni hollywoodski hitovi čiji su hrvatski distributeri Issa i Continental do daljnjeg neće igrati u CineStaru, što znači da će se multipleks u razdoblju manjka Blitzovih blockbustera morati oslanjati na komercijalno nepotentan program. Jedno takvo razdoblje upravo je nastupilo. Dok u Broadway Tkalči i kinima Kinematografa gospodari “Troja”, CineStar mora cijediti “Pasiju” i oslanjati se na ne osobito atraktivne naslove poput Costnerova promašena vesterna “Divlja prostranstva” ili tri godine zakasnjelu i poprilično blijedu Mannovu biografiju Muhammada Alija, te se nadati da će zagrebačka publika tradicionalno dobro reagirati na komedije koje CineStar nudi u izobilju. Jedan od filmova koji bi trebali privući pažnju CineStarove publike je i triler “Korak ispred”, trenutačno najzanimljivija premijera u “prvom hrvatskom multipleksu”.

Prije 15 godina, dok još nije stasao u zvijezdu, Denzel Washington je u filmu Carla Schenkela “Moćni Quinn” tumačio naslovnu ulogu šefa policije na malom karipskom otoku, gdje istražuje tajanstveno ubojstvo. Neobičan spoj tropske atmosfere Kariba i neonoira, s mladim i privlačnim Denzelom kao policajcem u kratkim hlačama, ponovljen je u “Koraku ispred”, s tim da je mjesto radnje Florida, Denzel je dobio pokoju sijedu vlas, a u redateljskom stolcu ne sjedi osrednje talentirani Nijemac u potrazi za hollywoodskom afirmacijom, nego jedan drugi Carl – ugledni afroamerički režiser i bivši glumac Carl Franklin, u čijem su redateljskom opusu, među ostalim, visokosugestivni opori krimić “Jedan krivi korak” iz 1992., u kojem je Billy Bob Thornton ostvario jednu od svojih prvih dojmljivih uloga i jedan je od autora scenarija, potom atmosferična istoimena adaptacija noir romana Waltera Mosleyja “Vrag u plavoj haljini” iz 1995. (također s Washingtonom u glavnoj ulozi), te slojevita obiteljska drama “Jedina prava stvar” iz 1998. s Meryl Streep, Williamom Hurtom i Renee Zellweger. U svom novom filmu Franklin je morao baratati klišeiziranim i predvidljivim scenarijem debitanta Davida Collarda, ali ipak je uspio izvući korektan rezultat.

Priča filma usredotočena je na šefa policije (Washington) u provincijskom floridskom gradiću, koji otuđi zaplijenjeni mafijaški novac kako bi platio eksperimentalan liječnički tretman u Švicarskoj svojoj ljubavnici (Sanaa Lathan), kojoj je to jedina nada s obzirom na to da boluje od teškog oblika karcinoma. Međutim ljubavnica i njezin nasilni suprug stradaju u podmetnutom požaru, a otuđeni novac nestaje. Istragu preuzima ambiciozna i sposobna mlada detektivka (Eva Mendes), inače šefova supruga koja ga je prije nekog vremena napustila. Šef je u panici jer svi tragovi upućuju na njega pa ih pokušava neutralizirati, pri čemu uvijek mora biti korak ispred službene istrage, usput vodeći i onu svoju koja bi ga trebala izbaviti krivice.

“Korak ispred” nudi dvije zanimljive problemske točke. Jedna je čisto žanrovska, tj. napetost koja proizlazi iz junakove krajnje nezavidne, gotovo bezizlazne situacije, druga je njegov odnos s dvije vrlo intrigantne žene. Prvu točku Franklin odlično rješava, puneći kulminacijska mjesta zapleta potrebnom dozom suspensa i adrenalina, dok drugu nedostatno elaborira, ali ipak nudi pristojnu količinu “upotrebljivog” materijala. Za razliku od mračnog filma Antoinea Fuque “Dan obuke”, gdje je Washington tumačio Oscarom nagrađenu ulogu karizmatičnog policajca ogrezlog u zlo koji manipulira svima oko sebe i samosvjesno demonstrira svoju moć (Eva Mendes glumila je njegovu izvanbračnu partnericu), lik koji Washington utjelovljuje u Franklinovu filmu sam je podložan (drastičnoj) manipulaciji, i to od obje partnerice. Fatalna manipulativna zavodnica dobro je znan motiv iz noirovske tradicije, a nerijetko joj je suprotstavljena “dobra” djevojka ili žena koja se, često neizravno, bori s njom za junakovu dušu. “Korak ispred” stvari postavlja malo drugačije. Umjesto fatalne ljubavnice pred nama je žena koja skladno spaja emocionalnu toplinu i seksepil, a pritom je i žrtva muževa zlostavljanja i opake bolesti. “Dobra” djevojka je pak očita manipulantica osjećajima navodno neželjenog supruga. Naposljetku će stvari ipak doći na svoje – ljubavnica, inače starija od supruge, zapravo je briljantna spletkarica koja je također manipulirala junakovim emocijama, ali zadivljujuće prikrivajući prave namjere, dok je mlada supruga u stvari nestašno i nevino, no vrlo samosvjesno dijete kojem je manipulacija neka vrsta vrlo zabavne igre osjećajima onog koga voli. Sam junak pak, uz sav svoj dirljiv trud, nije mnogo više od dobro dizajnirane lutke na koncu kojom upravljaju žene svjesne svoje silne (erotske) moći. Na kraju, šef policije i njegov vjerni prijatelj pokazuju se nedoraslima velikoj manipulantici pa joj glave mora doći supruga policajka, što načelno podsjeća na Lyneovu “Fatalnu privlačnost”, a svojevrsno daleko ishodište dalo bi se detektirati u legendarnom “ženskom” vesternu Nicholasa Raya “Johnny Guitar”. Uglavnom, “Korak ispred” film je koji će cijeniti muškarci koji znaju da se malo što može mjeriti s užitkom podčinjavanja delikatno dominantnim erotičnim ženama.

Komentari

Ovaj članak nema komentara.

Nije moguće komentirati članke starije od tri mjeseca.

Najnovije

Izbor urednika