Objavljeno u Nacionalu br. 448, 2004-06-15

Autor: Srećko Jurdana

SUROVA POLITIKA

Do kada stiljage u "časničkome zboru" HV-a?

...

Srećko JurdanaSrećko JurdanaOpćepoznata stvar je da huliganstvo u Hrvatskoj pripada među popularnije profesije. Na Balkanu, gdje je život po tradiciji nesigurna i nižerazredna pojava, pojedini idoli polusvijeta uživaju medijski i socijalni status kao da su akademici. Ulični teroristi razvili su se u društveni supstitut za ugledne građane, a vojska odavno već funkcionira kao jedna od njihovih glavnih baza. Situirali su se u njoj kao “dragovoljci domovinskog rata”, “veliki Hrvati”, “domoljubi”, “časnici”, “junaci” i “oslobodioci” kojima je uviđavna država poklonila mirovine i pustila ih da u punome miru, imunitetu i sigurnosti ostvaruju dopunske zarade aktivno se baveći krađama, reketarenjem i premlaćivanjima. Takav je vakat*, rekli bi u Bosni.
Naciju je zadnjih dana zaintrigirala nova informacija iz crne kronike, da su na ulici u samome središtu Slavonskog Broda vatrenim oružjem ubijena tri razmjerno mlada muškarca. U medijima – koji u svojim površnim prezentacijama događaja standardno prešućuju bitne činjenice – žrtve su konvencionalno opisane kao pripadnici ili umirovljenici HV-a, pored toga i obiteljski ljudi, u podtekstu televizijskoga priloga: gotovo uzori ćudorednosti. U stvarnosti, radi se o istaknutim pripadnicima pretorijanske garde generala Mladena Kruljca, zamjenika zapovjednika Kopnene vojske za kojeg su u seriji obavljali razne, manje-više prljave poslove. Jedan od njih imao je status aktivnoga vojnoga službenika, dvojici je spomenuti Kruljac, koji u HV-u uživa određenu moć, osigurao vojne mirovine kao ratnim veteranima, iako su 1991. godine – od kada se veteranstvo valorizira – bili stari svega četrnaest, odnosno osamnaest godina.
Ubojstvo je, dakako, tragičan i kriminalan događaj, a dodatno ga inkriminira i podatak da je izvedeno na javnome mjestu. Na drugoj strani, jasno je da odgovornost za njega snosi i lokalna policijska uprava, koja – ponašajući se u tradicionalnome stilu manjega otpora – uopće nije reagirala na upozorenja, apele i nedvosmislene naznake da bi moglo doći do teškoga incidenta i tragedije. Po uvriježenome internome doživljaju društvene funkcije policije, njezin je glavni posao naknadno registriranje i opisivanje društvenih drama, a ne sprečavanje njihove realizacije. Preferira se pojavljivati na licu mjesta nakon krvoprolića, a ne prije njega.
Dramatična situacija o kojoj je riječ iznova je posredno aktualizirala lik i djelo spomenutoga Mladena Kruljca, kao i benevolentne motive njegovih političkih pokrovitelja. U Nacionalu se o njemu već iscrpno pisalo. Čovjek je registrirani terorist i nasilnik, i nejasno je kako su ga – uz takvu biografiju – mogli imenovati na jednu od najviših vojnih dužnosti u državi. U brodskome kraju on raspolaže s nekom vrstom vlastite parapolicije, koja po vlastitome nahođenju operira i provodi retorzije, i s kojom se nitko iz službenih institucija uglavnom ne usuđuje ući u sukob. Za teška premlaćivanja i ucjene Kruljac je dobivao benigne prekršajne prijave. Reputacija mu je impresivna. Po lokalima se voli skidati gol do pasa i razmetati s kultom snage. Osjeća se toliko svemoćan da je navodno jednom čak zaustavio kola hitne pomoći kako bi dodatno premlatio ljude koje su – već teško pretučene – vozili u bolnicu.
U jednoj od svojih “legendarnih” epizoda naredio je svojim ljudima da mu privedu stanovitoga Tomislava Opačka, muža konobarice na koju je bacio oko, kojeg je zatim iz ljubomore premlatio drškom pištolja i šakama, i naredio mu da – ako ne želi proći još gore – u njegovoj kupaonici montira jacuzzi-kadu. Sve su to razmjerno poznate stvari. U zoni gdje gospodin Kruljac operira, za njih znaju praktično svi, a šira javnost je – kako rekosmo – o njima obaviještena preko Nacionala koji je o izgredima prije godinu i pol objavio reportažu dokumentiranu izjavama autentičnih svjedoka i žrtava Kruljčevog terora, pa čak i računom koji su ucijenjeni ljudi platili za njegov jacuzzi. Objava afera nije se, međutim, ni na koji način odrazila na njegov status.
Bivša ministrica obrane Željka Antunović, koja je potpisala njegovo imenovanje na visoki vojni položaj, potpuno je marginalizirala informacije o njegovom ponašanju i činjenicu da protiv njega postoje prekršajne prijave zbog nasilništva. Javno priznavajući da je o njegovome socijalnome profilu dobila i službena izvješća, opravdavala se ipak tezom kako nije mogla reagirati na “anonimne prijave i novinske članke”. Naravno; čini se da su u vojsci, kao i u mnogim drugim segmentima hrvatskoga birokratskoga aparata, licemjerje, linija manjeg otpora i zaštita kadrova koje je izmislio Gojko Šušak, i među koje pripada i spomenuti Kruljac, jedini kriteriji koji se ne mijenjaju s protokom vremena.
Jasno je da vojska nije institucija u kojoj karijere ostvaruju mimoze, ali jednako tako ona nije po definiciji ni mjesto za udomljavanje delinkvenata koje u osnovnoj društvenoj ravnoteži može održati jedino trajan nadzor specijalaca. Gospodin Kruljac svoj položaj duguje prije svih generalu Petru Stipetiću, koji je svojedobno kao načelnik Glavnog stožera inicirao njegovo imenovanje, a zatim i Stipi Mesiću koji se suglasio s njegovim prijedlogom iako je – jednako kao i Željka Antunović – bio temeljito obaviješten o Kruljčevim aktivnostima. S reputacijom predsjednika koji bez pardona smjenjuje nedisciplinirane generale, Mesić je ipak na Kruljčevom primjeru pokazao zaprepašćujuću i neobjašnjivu tolerantnost. Njezine posljedice i danas se akumuliraju, povlače po medijima i predsjednikovu dosljednost stavljaju pod upitnik.

STUPAC TJEDNA: NAJVEĆI HRVAT SANADER; USTAŠKI TRIP* U ŠKABRNJI

U nedoumici kako da se postavi prema još jednoj u beskrajnome nizu veteranskih kriza, premijer Sanader potegao je iz rukava faktor domoljubne emotivnosti. “Nema toga koji se može natjecati s vama i sa mnom u ljubavi prema Hrvatskoj”, poručio je svojim ministrima i “svekolikoj javnosti”, otvarajući novo natjecanje u toplini i dimenzijama nacionalne duše. Obrazac je već mnogo puta viđen, i temeljito je infantilan. Netko je još – suprotstavljajući se Tuđmanu i njegovoj kliki – govorio kako im “ne dopušta da Hrvatsku vole više od njega”, a sad se i Sanader počeo služiti istom afektirajućom stilskom besmislicom. Ima li kraja hrvatskim kvazipatriotskim budalaštinama?
Sanader je pao u svoj domoljubni afekt nakon informacije da je desničarska kabala ponovno počela lijepiti plakate s Norčevim likom. Umjesto da te “branitelje” nazove pravim imenom, opet im se počeo ulagivati, braniti njihovo “dostojanstvo”, i tvrditi u njihovo ime kako su se oni “borili za funkcioniranje pravne države i pripremu Hrvatske za ulazak u EU”. Tko se to borio za funkcioniranje pravne države? Gerila koja danas ponovno demonstrira plakatima, borila se – i bori se – za potpuno suprotnu ideju: da pravna država na ovome prostoru nestane zauvijek. Ako ih premijer misli dobiti na liriku, patetiku i domoljubne emocije, to znači da se strmoglavljuje u isti ponor zabluda u kojem pliva Račan.

* * *
Desničarska scena doista je krasno proslavila otvaranje crkve u Škabrnji: ustaškom ikonografijom, Jurom i Bobanom, Pavelićem, klicanjem fašizmu itd. Bleiburg se preselio na hrvatsko tlo. I Sanader tu gomilu misli pacificirati uvjeravanjima kako je veći Hrvat od svih njih? Samo naprijed.

Vezane vijesti

Josipović razriješio generala Kruljca

Josipović razriješio generala Kruljca

Predsjednik Republike Hrvatske i vrhovni zapovjednik Oružanih snaga Republike Hrvatske Ivo Josipović donio je odluku o razriješenju general pukovnika… Više

Komentari

Ovaj članak nema komentara.

Nije moguće komentirati članke starije od tri mjeseca.

Najnovije

Izbor urednika