Nicolas Sarkozy može računati na 'simpatije' medija, a podržava ga i kancelarka Angela MerkelPredsjednički kandidat Nicolas Sarkozy očito se više ne može skrivati iza predsjednika Sarkozyja. Dobar početak kampanje njegova glavnog izazivača, socijalističkog kandidata Françoisa Hollandea, ubrzao je kalendar. Hollandeova prednost u ispitivanju javnog mnijenja u prvom krugu izbora se ne smanjuje, dok u drugom iznosi ogromnih 20 posto. Računati na kratku, biltzkrieg kampanju postalo je prerizično. Predsjednik, doduše, još nije službeno obznanio svoju kandidaturu, ali trenutak je sve bliži, poglavito nakon programskog intervjua koji je dao za vikend izdanje "prijateljskog" Le Figaro Magazinea.

Povratak vrijednostima rada, autoriteta i odgovornosti najavljen je kao stup Sarkozyjeve kampanje. Takvo moralizatorsko uopćavanje problema zemlje koja se bori s milijardama javnog duga i s više od 3 milijuna nezaposlenih može značiti samo jedno: pridobiti što više konzervativnog i krajnje desnog glasačkog tijela, pristaša Nacionalne fronte. Istina, Sarkozy druge rezerve glasova i nema. Zato doza populizma ne može biti naodmet. Najavljujući proširenje prava referenduma na socijalna pitanja kao što su naknada za nezaposlenost i pooštrenje zakona o prihvatu useljenika, Sarkozy je prešao crvenu liniju. Tradicionalna desnica, od de Gaullea do Chiraca, imala je jasnu distancu prema ekstremnoj desnici. U lovu na glasove ta granica za Sarkozyja više ne postoji.

VIDJETI U NEZAPOSLENIMA, koji to nisu svojom voljom, i useljenicima "neprijatelje", okrenuti Francuze jedne protiv drugih, u situaciji kad Sarkozy sa svojom Unijom za pučki pokret (UMP) već pet godina kontrolira sve mehanizme izvršne vlasti za provedbu nužnih reformi, izborna je strategija koja može imati opasne posljedice, moglo se pročitati u prvim reakcijama na Sarkozyjev intervju. Ne samo ljevica, nego i desni centar, kao i dio tradicionalne desnice smatra da lov na glasove krajnje desnice pokazuje u kolikoj je Sarkozy ideološkoj pomutnji. Ako populizam, koji francuski lingvist i filozof Tzvetan Todorov smatra jednom od najvećih opasnosti demokracije, nije postao duhom vremena. Igranje referendumom na socijalnim pitanjima koja su u domeni izvršne vlasti mač je s dvije oštrice. Ne samo da devalvira principe predstavničke demokracije, nego izravno prepušta vlastitu odgovornost raspoloženju puka, kojem u krizi nije teško u stigmatiziranju Drugoga naći krivce za probleme koji se gomilaju. François Hollande pita se "zbog čega Sarkozy nije posegnuo za referendumom kad se radilo o fiskalnom paketu, produljenju radnog vijeka ili povećanju PDV-a".

Hoće li se sutra vraćanje smrtne kazne staviti na referendum? A ako se puk pita, ona bi se vratila, pokazuju ispitivanja javnog mnijenja. Paradoksalno, referendum o promjeni statusa Korzike, jedini koji je Sarkozy raspisao kao ministar unutarnjih poslova, neslavno je propao. Sarkozyjevo očijukanje s krajnjom desnicom i njenim vrijednostima nije od jučer. Kad je 2007. izabran, za posjeta Vatikanu održao je govor u kojem je naglasio da je "uloga svećenika u društvu važnija od uloge učitelja". U zemlji s dvije stotine godina laičke tradicije to je izazvalo pravi potres. U pripremi nove kampanje, koju je prepustio svojim izbornim stožerima, stranački i medijski eksperti, ideološki bliski krajnjoj desnici, prokrčili su Sarkozyju put. Jedan od njegovih glavnih savjetnika, Patrick Buisson, bio je potkraj 80-ih na čelu Minute, tiskovine krajnje desnice, bliske Nacionalnoj fronti. Ministar unutarnjih poslova Claude Guéant nedavno je izazvao polemiku izjavom da "sve civilizacije nisu jednake".

Stigmatiziran je, naravno, islam. Pušten je balon koji se primio. Ništa nije bilo slučajno. Kao ni gafovi na Twitteru pobočnica Sarkozyjeve kampanje, državnih tajnica Nore Berra i Nadine Morano, da "beskućnici ne bi trebali izlaziti iz svojih domova po hladnoći" ili da predsjednička kandidatkinja ekologista, Eva Joly, ugledna francuska sutkinja, Norvežanka rođenjem, "nema ni naglasak ni izgled dostojan sudjelovanja u predsjedničkoj utrci". Pa čemu se onda zgražati nad izjavama Keruma i njegove Seke, kad samo slijede duh vremena i populističko skretanje jedne od najstarijih svjetskih demokracija!

FRANCUSKI ANALITIČARI dovode Sarkozyjevo skretanje prema krajnjoj desnici u vezu s problemima koje ima čelnica Nacionalne fronte Marine Le Pen da prikupi 500 potpisa gradonačelnika, nužnih kako bi se kandidirala za predsjedničke izbore. Simulacije izbornih namjera pokazale su da u slučaju izostanka Martine Le Pen iz prvog kruga izbora Sarkozy sustiže Hollandea. Obojica bi imali oko 30 posto glasova, što sadašnjeg predsjednika stavlja u bolji položaj u drugom krugu. Iako je Sarkozy u intervjuu Le Figaro Magazineu naglasio da bi stranka koja ima potporu više milijuna Francuza trebala biti predstavljena na predsjedničkim izborima, spreman je i za rezervnu varijantu – da je zamijeni. Predizborna kampanja najavljuje se kao iznimno oštra. Zaostatak koji Sarkozy ima za Hollandeom ne ostavlja mu puno manevarskog prostora. Predsjednički kandidat dugo se pokušavao skrivati iza predsjedničke funkcije i posvećenosti rješavanju krize eura. Kampanju je za njega vodila stranka i savjetnici za komunikaciju.

U kampanju se uključila i njemačka kancelarka Angela Merkel, izjavom da "podržava Sarkozyja na svakom planu". Za intervjua koji je prethodio zajedničkoj konferenciji za novinstvo s Merkel Sarkozy je više od dvadeset puta spomenuo primjer Njemačke: u borbi protiv recesije, nezaposlenosti, ili kad je riječ o socijalnom dijalogu. U dekoru Elizejske palače, pod kristalnim lusterima, zlatnom štukaturom i teškim zastorima od crvenog baršuna, Sarkozy je za uzor uzeo bivšeg njemačkog kancelara, socijaldemokrata Gerharda Schrödera. Kako će primijetiti tisak, ispalo je kao da je Sarkozy kandidat na njemačkim, a ne na francuskim izborima. No nakon socijaldemokracije prešao je na teren krajnje desnice ne trepnuvši očima. U pomoć predsjedničkom kandidatu Sarkozyju pritekli su i njegovi bogati prijatelji poslodavci. Kad je vlasnik tvornice grudnjaka Lejaby odlučio preseliti tvornicu u Magreb i ostaviti više stotina radnica bez posla, iznenada se našao novi vlasnik, kooperant lanca luksuznih proizvoda LVMH-a, koji drži Sarkozyjev obiteljski prijatelj Bernard Arnault. Radnice će umjesto grudnjaka šivati Vuittonove skupe kožnate torbice. Stručnjaci za komunikaciju preporučili su Sarkozyju više empatije prema radništvu. U posljednje vrijeme svakog tjedna obilazi tvornice, gradilišta, atomske centrale. Zli jezici primjećuju da za Sarkozyjevih posjeta na gradilištima zna biti dvostruko više radnika nego što ih na njima radi. Prije nekoliko godina jedna belgijska televizija izvijestila je o castingu uoči Sarkozyjeva posjeta jednoj tvornici. Birani su radnici koji rastom nisu bili viši od predsjednika.

SARKOZY MOŽE RAČUNATI i na "simpatije" medija. Direktor prvog TV kanala je njegov kum, jedan od najvećih svjetskih građevinskih poduzetnika Martin Bouyges. I vlasnik Figaroa, grupa Dassault, veliki proizvođač vojnih helikoptera, vrlo je blizak s predsjednikom. Strani dopisnici Figaro odavno zovu Elizejskom gazetom, oni zlobniji čak Pravdom. To objašnjava zbog čega je programski intervju još uvijek neslužbenog predsjedničkog kandidata Sarkozyja dan vikendizdanju baš tog visokotiražnog dnevnika. Znakovito je da je usporedo s intervjuom i Sarkozyjevom fotografijom u predsjedničkoj pozi procurio i proglas novinara Figaroa u kojem se distanciraju od svojih šefova. Predsjednik Sarkozy raskrčio je put predsjedničkom kandidatu Sarkozyju. Kandidaturu sad i službeno može obznaniti. Sarkozy obećava nove šok-mjere. Demokracija je na putu da razum žrtvuje efektu šoka i iznenađenja. Adrenalin i populizam jamačno će obilježiti francusku predsjedničku kampanju. To smo, doduše, već vidjeli u Austriji, Italiji i Mađarskoj, ali to se smatralo samo demokratskim incidentom. Na žalost, to postaje duh vremena.