Ivan StarčevićFORUM
Utorak, HRT 1, 20.52
Četiri kaktusa
Vjerovali ili ne, naša moćna politička emisija i njena megapopularna voditeljica Hloverka u potpunosti su se posvetili šaljivom kućnom videu naše popularne pjebačice. Pozvano je sedmero što ljudi što žena, a jedan od njih, legendarni Matija Babić (urednik portala index.hr) odmah je otkrio dva uljeza: odvjetnike popularne i popularnog. To dvoje najavljuje tužbu protiv g. Babića i još najmanje dvije milijarde Zemljana, pa se Matija osvrnuo oko sebe i spazio da mu nema odvjetnika, tj. rekao je da bi ga doveo da je znao da će Hlo dozvati rujatuše Severine Vučković i Severina Lučića. Odmah je strastveno skočila strastvena voliteljica svojeg tate, svoje emisije i načela o nemiješanju interesa. Istim onim tonom kojim je svojedobno branila populariziranje tatice gradonačelnika Makarske u kćerkičinoj emisiji, kći Hloverka je objasnila da je «Alaburićku doista zvala samo kao eksperta za medijske zakone». Prije nego posegnemo za plastičnom vrećicom za povraćanje (dar nepoznate stjuardese), moramo konstatirati da je Hlo propustila objasniti zbog čega je pozvala drugog rujatuša. Bljak-bljak, bljuv-bljuv. Sad se možemo, dok je vrećica neznane junakinje na pražnjenju i pranju, s olakšanjem prisjetiti one legendarne tvrdnje «moj tata jest gradonačelnik Makarske, ali to uopće nije važno».
Kako je emisija odmicala, sve je jasnije bilo da nitko ne će odgovoriti na jedino bitno (neuka gđa Alaburić bi rekla «suštinsko») pitanje koje je hrvatska javnost u utorak navečer sama sebi postavljala: kad će nova, duža verzija. Umjesto poštenog odgovora, državne minute najskuplje televizije na svijetu trošene su (vidi mi vrećicu) na prazne riječi, umjesto na djela.

KULT.
Utorak, HRT 1, 23.27
Četiri kaktusa
Gđa voditeljica obavijestila nas je da je ovo «posljednji KULT. ove sezone». Pogledom sam preletio sobu, da možda negdje nemam pištolj (bombu, kalašnjikov, protutenkovsku minu, brončani kip Mirka Galića u prirodnoj veličini), da se odmah zgnječim, jer živjeti tri mjeseca bez ove i svih odjavljenih emisija HRT znači trpjeti paklenske muke. Prošlog tjedna oprostili su se od nas i Latinica i Pola ure afektacije (Branke Kamenski i ljenjivaca) i Brisani prostor i Po ure torture. Pravi pomor, ostali smo bez svega, na kraju se možemo nadati još samo inkasatoru koji će nam, u pratnji izvršne i zakonodavne vlasti (dvojice policajaca, pripitog Šeksa i isto takvog Sanija), zapečatiti televizor. Iz tjedna u tjedan HRT-ovi kreativci, slavni autori emisija vrtoglave gledanosti, opraštaju se od nas javno i odlaze na tri mjeseca s ekrana, umjesto da nestanu zauvijek. Mnogi od njih lažu da će im emisije ići na jesen, prije svih Loško Jokas koji se od nas oprostio porno videom u kojem se 25 minuta odjeven ulizuje našoj popularnoj pj… itd.
Što će raditi tri mjeseca svi ti najbliži rođaci majmuna koji danima nepomično vise sa svoje grane? Naravno da to nikoga ne zanima, jedino što vidimo jest to da emisija nema, a da ih na RTL TV-u i Novoj TV ima kao i obično. Samo će se dragi državni djelatnici državne televizije tri mjeseca odmarati o pretplatničkom trošku, jer takva je tradicija koju nitko normalan ne može shvatiti. Veto, Exploziv, Vukšić, Vlahov i sve ostalo ide normalno, ali ništa državno ne, čak ni «Milijunaš», da se glumče Tariče kojim slučajem ne bi pretrgnuo. RTL-ova «Sanja» jedina se odmara u srpnju i kolovozu, ali će za to vrijeme ići njene reprize, jer glupi privatnici poštuju gledateljske navike.

CRNO BIJELO U BOJI
Četvrtak, HRT 1, 22.35
Četiri kaktusa
Danas je umro Ray Charles i danas je u balu vampira (negledljivoj emisiji Crno bijelo u boji, g. Tonka Jovića) jedan iz niza zaslužnih hrvatskih početnika, koji nastupaju jedino kod Jovića), g. XY, pokušao otpjevati tužaljku američkih crnaca, tako su nam nekada prevodili riječ «blues», koja se zove «Down and out». To je ono kad nemaš ni novaca ni prijatelja, daklen, jedno tužno stanje o kojem je Jovićev favorit i notorni diletant i amater pjevao ravnodušno kao da ne razumije ništa, ni glazbu ni riječi. Mislim da je to ubilo Raya Charlesa, jer u petak su nam na televizijama rekli samo da je Ray Charles umro, bez suvišnih objašnjenja. Prošlog tjedna umro je i Stevan Dedijer, u 93. godini, ali ne bismo i njega stavljali na dušu velikom autoru i uredniku Tonku Joviću. Dedijer je umro par dana kasnije i nije bio toliko bogat da bi mu netko od gramzljivih nasljednika namjerno pustio snimku CbuB, što je kratica za «Crno bijelo u boji». Kod Jovića često, u njegovu četrdeset godina zakašnjelom reality showu, nastupaju i tzv. Hrvatski rockeri šezdesetih, tj. razni amateri imitatori koji su to bili kako tada tako i danas. Tu živu žalost od emisije pokušalo se dokrajčiti višekratnim seljenjem u raznorazne sve opskurnije sate. Krivo. Umjesto da ju se susretljivo zatuče tamo gdje se zatekla, humanim preseljenjem postiglo se bujanje Jovićevih neopravdanih očekivanja pri svakom novom programskom potezu. Možda nas jesen 2004. godine konačno izbavi od zla.

NEDJELJOM U DVA
Nedjelja, HRT 1, 14.00
vijenac
Poput munje proširila se Hrvatskom vijest da će nastupiti Kangrga, pa je za njega glasovalo jedanaest tisuća pozitivno (da, socijalizam jest bolje i pravednije društveno uređenje od kapitalizma) i jedna tisuća negativno (ne, socijalizam nije bolji i pravedniji od kapitalizma). To su moji dečki, rekao je za «socijaliste» 81-godišnji umirovljeni sveučilišni profesor filozofije Milan Kangrga koji je i sam bio iznenađen rezultatom. Volitelju Stankoviću, da ne bi bilo zabune, prof. Kangrga je odgovorio da u Jugoslaviji, kao i svugdje na svijetu, vladajući poredak nije bio ni socijalizam ni komunizam, nego staljinizam. Nejasno je da li tako misli onih jedanaest tisuća, ali to su već stvari osobnih sloboda i ljudskih prava uopće, na čemu treba Stankoviću čestitati, jer on je taj koji je pozvao ljevičara g. Kangrgu u svoju emisiju.
Ono što u emisiji i dalje djeluje prozirno i bijedno jesu publika i njojzi napisana benava pitanja koja djevojke i mladići poslušno čitaju. U susretu s Kangrgom naročito je drastično došla do izražaja njena jedina osobina: mladost, što je dodatna kompromitacija tih Stankovićevih statista koji bi svoje mjesto trebali prepustiti đacima osnovnih škola, koji imaju zidne i elektroničke i papirnate novine. Ta nevina dječica bolje bi debatirala s Kangrgom, jer ne imala iluziju političke nadmoći koju je Stankovićevim statistićima koji misle da su kaskaderi Kangrga raspršio malim prstićem svoje lijeve ruke. Dječica bi lakše podnijela Kangrginu usporedbu Poglavnika i Sanadera (obojica su strancima darovali more), a i tvrdnja da je Tuđman najveći pljačkaš u povijesti Hrvatske ne bi bila uzrok njihovih noćnih mora.

NOGOMET: ŠVICARSKA – HRVATSKA
Nedjelja, HRT 2, 18.00
Četiri kaktusa
Urednik sporta i zabave Božimir Sušec iskoristio je jednu od svojih, uzaludno se nadamo posljednjih, ovlasti da sebe pošalje u Portugal, a svoju staru poslovnu suradnicu odjene u crnu večernju toaletu i štiklusine, kako bi u ranim popodnevnim satima u zagrebačkom studiju baš ona dočekala predsjednika države koji ima kod kuće televizor, ali ima i ženu, pa je na HRT morao doći gledati utakmicu. Toliko neukusa u samo jednoj jedinoj dugačkoj rečenici (Sušec, overdressed miss Kolar itd.) može podnijeti jedino ovaj papir, no nemojmo pretjerano hvaliti «Nacional», ipak je napisati samo riječ «nogomet» već truli kompromis.
Uz Sušeca čula se i riječ stručnjaka, bivšeg i sadašnjeg velikog igrača nogometa Ivana Ike Isusa Buljana. On je prvi vidio, već negdje oko petnaeste minute, da imamo igrača manje, jer nogometaš Ivica Olić ne trči u obranu kad Švicarci napadaju. Naravno da se prije i poslije ove Buljanove primjedbe Sušec tradicionalno ponašao kao čovjek koji je izmislio nogomet, igrao nogomet najbolje na svijetu i najbolje od svih novinara nastojao da Buljan govori što manje, a on što više. I naravno da Božimir, zaokupljen recitiranjem raznoraznih vitalnih podataka, nije primijetio što se događa, ali ne lezi vraže. Čim je Buljan rekao svoju o Oliću, ugledni kradljivac Božimir preuzeo je to kao svoje originalno otkriće, ali ne budimo sitničavi. Ovo je prvi put da velika natjecanja komentira i neka sportska zvijezda, što je revolucija u povijesti državne televizije. Na Novoj TV i RTL TV imamo nezasitnog Ćiru Blaževića, Bobana i Asanovića. Logičan slijed događanja trebao bi dovesti do toga da javna televizija prijenose što većeg broja sportskih događaja prepusti privatnim televizijama. HRT i njeni vodeći veleumovi još uvijek sebe doživljavaju kao jedinu televiziju i misle da nitko ne će prenositi sport, ako to ne učini HRT.