Vedrana RudanMoj muž bulji u ekran. Čeka da neko krivonogo siroče ubaci loptu u mrežu. Prema svom kućnom kretenu osjećam toplo sažaljenje. Svako toliko zaurla, aaaaaaaaaaaa! Ali, ne, ne, ma neee! Ne drži oko vrata kockasti šal. Drago mi je da nije u Portugalu. Tamo su naši ministri, političari, odvjetnici, gospodarstvenici. Njihove kurvice, navečer, čednom vriskom, bodre oznojene vlasnike crnih nogu, što rade toliki crnci na zelenoj travi, noću nečednim stenjanjem pokušavaju iz mrtvih dignuti kožice sredovječnih nemoćnika i nogometnih analitičara. A ti siročići meka kurca govore komadima da im je slijepi mačić depresivan jer su naši loše igrali. Ali, i kad naši dobro igraju, vesela vijest ne dopre do hrpice tuge mekane. Zašto stari, drhtavi nejebači misle da su komadi s njima zbog puža beskućnika među njihovim sijedim dlakama? Hvala bogu, moje siroče je doma i ne pije pivo iako postoji teza, svi majmuni koji gledaju nogomet drže njušku u pjeni. Moj pijucka crno vino iz tankonoge čaše. Lagala bih kad bih rekla da me nogomet totalno ne zanima. Da smijem pitati, pitala bih sedmog po redu muškarca u svom životu zašto svi viču na plavookog, drhtavog starčića ofarbane kosice? Jadni Oto sa dva t! Šutim. Mučenik gleda čudne dečke koji mi govore, a, a, a, to je Hrvatska! Be, be, be, to je Hrvatska! Sviđa mi se Bekhem, čitala sam porukice koje je slao komadu. Ženska je bila u jednom hotelu, on u drugom, sve zbog prokletih novinara, onda mu je komad telefonirao, a on je u svojoj hotelskoj sobi drkao… Takvi tekstovi unose radost u živote starih gospođa. Evo, da znam engleski, mogla bih Bekhema dovesti do orgazma. Uživam kad u nekom filmu vidim kako moja vršnjakinja radi na seksi telefonu. Plete čarape unuku, na nosu joj naočale, dno od boce, stenje aaaaahhhhghhh, u meni siiii, jaaaaah, u meni, jeeeeeh, ooooohhhhh… Nonici se trese glas, ali ne i igle, a drkadžija s druge strane žice prska zid dnevnog boravka… Jebem ti krv… To se javlja otac moga djeteta koji uz jebanje i krv uvijek veže Isusa, zato jer je Dalmatinac. Zaboravila sam reći, dok se ekranom kreću šareni muškarci, ja čitam Gloriju. Ovoga časa tamni crnac malo svjetlijem crncu uvaljuje lakat u zubine. Nekakav čupavi bijelac drži se za, pretpostavljam, roza jaja. Deveti muškarac u mom životu malo je sličio na ovog dlakavca, jaja su mu bila bejbipink, dlake žute, imao je pendrek među dugim nogama… Kako se zove onaj nogometaš tamo, pitam tiho i ozbiljno. Otac moje kćeri ne podnosi zajebanciju dok majmuni plešu. Čujem, Vijeri, Bijeri ili Mijeri. Ne govorim, šta si rekao, kako se zove onaj… Govorim, hvala. Skrećem pogled s mišićave životinje koja se tko zna kako zove. Što je bilo, bilo je. Zašto se sve crni na zelenoj travi? Crnci… Nekad je izlazio Start. Na duplerici je uvijek bila gola ženska, a onda je jednom osvanuo crnac! To je bilo ludilo! Majstor je sjedio na lijevoj strani, gol, a kurac mu se razvalio na d v i j e stranice. Moja šefica, bilo je to prije petnaestak godina, nije mogla očima vjerovati. Očima! Ovih su dana u našem gradu bila dva čokoladna stripera. Djevojčice su urlale i hvatale ih za jaja. Zašto su žene moje generacije mogle buljiti samo u papirnate crnce? Aaaaaaaaa…. To urla jadničak s kojim godinama živim u pedesetak kvadrata. Glorija drhti u mojoj ruci. Na ekranu nema lopte. Jednu dlakavu nogu drže dvije ruke, vlasnik ruku i skvrčene desne noge skače na lijevoj. Je li to dobro ili loše za Hrvatsku? Osoba za koju sam se udala jer sam ostala u drugom stanju, vikala sam, vadi, vadi, vadi, nije izvadio, drži glavu među rukama i ječi. Što se Hrvatskoj dogodilo? Na ekranu šareni dečki jašu jedan drugoga i rade pedersku piramidu, otac moga sina diže glavu, neki muški glas nešto govori muškarcu moga života, muškarac moga života hvata se za kurac i pokazuje ga muškarcu na ekranu. Ne volim kad muškarac muškarcu pokazuje kurac, to me rastužuje. A moj muž je nekad bio beba i moja ga je svekrva vozila u kolicima i imao je kovrčavu kosicu, i sve su žene govorile mojoj svekrvi, bože dragi, kako je sladak, a danas je ona smeđokosa beba gospodin u boksericama na žute patke i drži se za jaja i pokazuje ih starom plavookom gospodinu kome je na glavi ofarbana kosica?!! Svakoj ženi trebaju godine i godine da bi shvatila koga je vozila u kolicima… Muškarac u gaćama na žute patke miruje. Vraćam se Gloriji. Otac kraljice Beatrix ponovno je u Dubrovniku, pola stoljeća nakon što je u njemu, sa suprugom Julianom, gledao Hamleta. Kraljičin otac v o z i o se Stradunom?!!! U Gloriji piše, v o z i o se Stradunom zato što mu je umrla žena?!!! Jebote! Hoće li Dubrovčani na Stradun staviti znak, ovuda se smiju voziti samo udovci?! Koji su kreteni ti Dubrovčani?! Kreteni! Idioti! Zašto se dereš, to meni govori muškarac koji drži ruku među nogama i češe jaja iz kojih je izašlo naše dvoje djece. Zamisli, govorim, otac kraljice Beatrix v o z i o se Stradunom, kome sve mi Hrvati ne pušimo kurac, i to samo zato što mu je umrla žena, pokojna Juliana… Bivši ljubavnik moje bivše prijateljice, zašto sam joj ga otela, grabi daljinski i govori, pusti Elizabetu u kurac… Elizabetu?! A pokojna nizozemska kraljica zvala se Juliana, da nije umrla, njezin suprug Bernhard ne bi se v o z i o Stradunom… U boravak ulazi moj sin. Što gledate, pita. Prvenstvo, govori mu otac. Kakvo prvenstvo, govori moj sin. Nogomet, govori otac. Tko igra, pita sin. U oči mi skače voda! Sine, moj sine, govorim bez glasa. Neka sam baš tebe vozila u kolicima kad si bio malen, neka sam te vozila! Je li moguće da si izašao iz jaja u žutim patkama? Možda su te u rodilištu zamijenili? Zlato, dat ću ti sto eura kad ti otac krene na pišanje. Otac moga sina baca daljinski u zid. Dižem se sa kauča, izvlačim iz daljinskog dvije baterije, stavljam ih u tlakomjer, mjerim tlak, stopedeset kroz osamdeset i osam. Jebeni Dubrovčani!