Zagrebačka banka ne posustaje s profitomKrize i vlade prolaze, profiti ostaju. To je možda i najbolji opis poslovanja hrvatskog bankarskog sektora koji i u iznimno teškim gospodarskim uvjetima ima stabilne profite. Hrvatske banke tako su, prema nerevidiranom izvješću HNB-a, prošle godine ostvarile dobit od 4,7 milijardi kuna. Tradicionalno, najveći dio te dobiti otpada na Zagrebačku banku, čak 1,6 milijardi kuna, dok je vrlo dobru poslovnu godinu imala i Privredna banka Zagreb sa nešto manje od 1,4 milijardi kuna dobiti. Daljnjih 800 milijuna kuna uprihodila je Erste banka, a 380 Raiffeisen banka. Dapače, od 32 banke u Hrvatskoj samo je njih 7 pretrpjelo gubitak, a i taj akumulirani gubitak u usporedbi s dobitkom ili veličinom tržišta zapravo je beznačajan. Nadalje, od velike petorke (Zaba, PBZ, Erste, Hypo, Raiffeisen, SocGen) samo je Hypo banka ostvarila dobit manju od 100 milijuna kuna, a ni to nije pokazatelj bilo kakve nestabilnosti, nego posljedica većeg broja rezervacija zbog nenaplativih kredita iz prošlosti.

Dapače, Hypo banka ima najveću stopu adekvatnosti kapitala od svih velikih hrvatskih banaka, više nego dvostruko veću od minimalnih 12 posto. Zapravo, iako je nedavni šok-test HNB-a pokazao kako bi u slučaju teške gospodarske krize ove godine čak devet banaka moglo imati problema s adekvatnošću kapitala, općenito se može zaključiti da je bankarski sustav stabilan i siguran. Iako vrijednost te spoznaje nitko ne osporava, podaci o visokoj dobiti banaka jamačno će izazvati nove teške rasprave u domaćoj javnosti. Ulje na vatru vjerojatno će doliti i porezna reforma koju je najavio ministar financija Slavko Linić. Kako su gotovo sve strane banke u Hrvatskoj u vlasništvu banaka iz Europske unije, prihodi koje one na temelju dividende povlače iz Hrvatske neće biti oporezovane novim porezom na dividendu od 12 posto. Kako je nedavno objavio Poslovni dnevnik, po Linićevu zakonskom režimu predviđen je režim koji predviđa izuzetak od plaćanja poreza na kapitalni prinos samo za tvrtke majke registrirane u Europskoj uniji, uz uvjet da u svojim tvrtkama kćerima u Hrvatskoj imaju najmanje 10 posto udjela u kapitalu u neprekidnom trajanju od najmanje dvije godine.

Takav model osmišljen je zato da se ne penaliziraju postojeći, dugogodišnji strateški investitori, no budući da znantan dio javnosti, pa i neke parlamentarne stranke poput Hrvatskih laburista Dragutina Lesara, zahtijevaju jače oporezivanje banaka i zarade od kapitala, sigurno je i da će ovaj Linićev porezni model biti podvrgnut kritikama. Također, zahvaljujući njemu, može se vjerovati da u dogledno vrijeme u Hrvatskoj s poslovanjem neće započeti banke iz SAD-a, Rusije ili zemalja Bliskog istoka. Kako s tim državama Hrvatska nema sklopljene ugovore o izbjegavanju dvostrukog oporezivanja, tamošnje banke u Hrvatskoj bi morale plaćati dodatnih 12 posto kamate na isplaćenu dividendu. Zapravo, pozicije austrijskih i talijanskih bankara u Hrvatskoj sada su sigurnije nego ikada.