Ilko ČulićBeastie Boys –’To The 5 Boroughs’ (Capitol / Dallas)

Od fanova Beastie Boysa ne traži se bezgranična odanost, ali poželjno je da budu jako strpljivi sa svojim ljubimcima. Prethodni album “Hello Nasty”, koji je 1998. zaposjeo vrhove svih važnijih top lista trebalo je čekati skoro tri godine, a njihov sljedeći studijski ciklus bio je duži i od olimpijskog. Beastie Boys se vraćaju nakon razdoblja u kojem su rješavali bankrot vlastite izdavačke kuće Grand Royal, opremali novootvoreni studio Oscilloscope Laboratories i prvi put u karijeri samostalno producirali cijeli album. Naglašavanje važnosti prethodnih koprodukcijskih zahvata postaje jasnije kad se na svoja stara mjesta rasporede Dust Brothers, Mario Calgato i vizionar Rick Rubin pridružen Beastie Boysima na famoznom debitantskom albumu “Licensed To ‘ill”. Adam Yauch, Mike Diamond, i Adam Horowitz sada su potpuno preuzeli odgovornost i priredili pretežno “old school” album koji precizno opisuje čime su se nametnuli kao jedan od najutjecajnijih američkih bandova u zadnjih dvadesetak godina. Aktualni povratak u 80-te fokusiran je na zvuk drugog albuma “Paul’s Butique” koji je 1989. ostao nepravedno zapostavljen jer nije bio opremljen ultimativnim hitovima formata “Fight For Your Right” i “No Sleep ‘till Brooklyn”.
No kasnije je upravo “Paul’s Boutique” osiguravao veliki utjecaj Beastie Boysa ravnomjerno raspoređen na američku i europsku produkciji plesne klupske glazbe, dok je sirovi i prividno jednostavni rap-metal crossover “No Sleep ‘till Brooklyn” znatno brže privlačio tinejdžerske “nu metal” atrakcije poput Linkin Parka i Limp Bizkita. Beastie Boysi su među prvima reagirali na okupaciju Iraka žestokom protestnom pjesmom “In A World Gone Mad” koja je bila postavljena na njihovoj Internet stranici, ali nije dobila mjesto na novom albumu. No “To The 5 Boroughs” je svejedno prilično ispolitiziran, kako kroz poruke direktno ili indirektno upućene vladi Georgea Busha, tako i kroz pjesme dubljeg značenja kakve su pacifistički intonirana “An Open Letter To New York City” i izvrsna ulična budnica “We Got The Power”, po ideji vrlo slična Edinoj pjesmi “Draga moja vlado”. U prvom planu , primjerice na aktualnom hit singlu “Ch-Check It Out” Beastie Boysi su još uvijek onaj ludo zabavni trio što samo kruži gradom i traži najbolji tulum, međutim iza njega se postupno razotkriva promišljeno angažirani band koji s dva besprijekorno sastavljena refrena zaobilazi cijelu kolonu samodopadnih hip hopera i apolitičnih rockera. Prosječnim pop konzumentima nezainteresiranima za bilo kakav oblik rebelije osim svađe s roditeljima “5 To The Borrougs” možda će zvučati nešto manje atraktivno od bestsellera “Hello Nasty”, ali ovaj niz od 15 novih pjesama zbijenih u 42 minute ipak će podnijeti i najteži uspon do vrha. U ovogodišnjoj ne baš prejakoj konkurenciji, Beastie Boys su apsolutni favoriti.

Illumination – ‘The Chilluminati Remixes’ (Jazzland / Aquarius)

Producentski dvojac Illumination konkurirao je za ulazak u prvu ligu norveške elektronike autorskim albumom “This Is Chilluminati”, no Per Martinsen i Nick Sillitoe došli su do šire afirmacije tek kad se na kompilaciji “Cafe Del Mar” pojavio njihov remix laponske etno pjevačice Mari Boine. Reputaciju pouzdanih remixera učvrstili su radeći za sunarodnjake Buggeja Wesseltofta i Nilsa Pettera Molavaera, a najvrjedniji dio njihove kolekcije remixeva predstavlja izvrsna prerada Tuxedomoon klasika “The Waltz”. U temeljima je produkcija koja upućuje na stare ploče Hovie B.-ja iz trip-hop faze, zidovi su podignuti od eklektičnog “Jazzland” materijala kakav je nedavno u “Aquariusu” prezentirala Beady Belle, a na fasadi se vidi i nekoliko pomodnih “chill out” detalja.

Loretta Lynn – ‘Van Lear Rose’ (Interscope / Aquarius)

Nashvilleski country velikani uvijek su mogli računati na srdačan doček u Detroitu, ali detroitski garažni rockeri nikad se nisu udomaćili u Nasvilleu. Jack White iz White Stripesa ipak je našao put do svoje junakinje Lorette Lynn, da bi s njom snimio album koji će u nepunih 40 minuta prekršiti većinu strogih pravila country & western mainstreama. No kako baka Loretta u pet desetljeća dugoj karijeri nije imala nijedan pokušaj bijega od Nashvillea, Jack je najbolje rezultate zabilježio u konvencionalnim country pjesmama poput “Van Lear Rose” i “Mrs. Leroy Brown”. Između njih, ambiciozna country-blues-punk fuzija “Have Mercy” doima se više kao nespretan pokušaj zatvaranja konja u garažu. Možda bi ispalo drugačije da se Jack prije izlaska ne nepoznati teren posavjetovao s daleko iskusnijim Rickom Rubinom.

Sonic Youth – ‘Sonic Nurse’ (Geffen / Aquarius)

Pročitali ste ekstatičan prikaz albuma Sonic Youth, otišli u dućan, zatražili toliko hvaljeni CD i sudarili se s debelim zidom gitarske buke koji iz prve mogu preskočiti samo vjerni navijači i pasionirani sakupljači hermetične glazbe. U ovaj stereotip uklapa se veći dio Sonic Youth diskografije, ali “Sonic Nurse” daje potpuno drugačiji primjer. Njihov najbolji studijski rad nakon “Goo” iz 1990. prepun je dobrih post-rock pjesama, Kim Gordon se nakon dugo vremena pojavljuje u vrhunskoj formi, eksperimenti su ograničeni na sedmominutnu temu “I Love You Golden Blue”, a završna “Peace Attack” zvuči kao efektan nastavak singla “Youth Against Fascism” iz 1992.

Zvjezdice:
Beastie Boys – 4
Illumination – 3
Loretta lynn – 3
Sonic Youth – 4

Top lista:
1. Edo Maajka – ‘No Sikiriki’
2. Yammat – ‘Plan B’
3. Beastie Boys – ‘To The 5 Boroughs’
4. !!! – ‘Louden Up Now’
5. Bebel Gilberto – ‘Bebel Gilberto’