Objavljeno u Nacionalu br. 450, 2004-06-29

Autor: Ivan Starčević

VIJENCI I KAKTUSI

Silvija Luks nema kravlje ludilo

U Hrvatskoj su zabilježena možda čak četiri slučaja Creutzfeld-Jakobove bolesti, pisalo je nedavno u Nacionalu, pa smo stoga mirne duše promatrali intervju naše hiperaktivne novinarke koja ne zna što govori

Ivan StarčevićIvan StarčevićVIJESTI
Ponedjeljak, RTL TV 18.45
Kaktus

Ista vrsta kaktusa ide i Novoj TV u 19 sati i HRT-u u 19.30, ali svaka čast televiziji doktora Franka, koja je u svojim vijestima u18.45 h prva počela odbrojavati: «Za točno dva sata počinje nogometna utakmica Hrvatska – Francuska»... Ma nemoj mi reći, čudi se tradicionalno dobro informirani prosječni rvacki gledatelj i juri, žuri, trči prstom do bliskog mu daljinca, a kad tamo, u sedam sati navečer javlja mu se s Nove TV vrlo precizno, ktome još novinarski hrabro i originalno: «Još sat i četrdeset pet minuta do nogometne utakmice te i te». Bogo moj, što li će dragi Dnevnik reći? Sumorna Katja Kušec koja uskoro prestaje biti voditeljica, nadaju se ljudi, objavljuje više onako okvirno, što odgovara 40-godišnjoj tradiciji kukavičluka ovog smeća, od njegovih početaka kad se zvalo «Jučer danas sutra» pa do današnjeg Dnevnika, dakle, reče naša sinjska Barbara Walters: «Još nas nešto više od sat vremena dijeli» od početka utakmice, nije važno koje.
Dok privatne televizije, neodgovorna RTL i neodgovorna Nova, srljaju u nikom potrebnu točnost, naš nacionalni Dnevnik naše javnodržavne RV TV (Rvacke televizije) mudro se suzdržava. Znaju oni da do početka utakmice treba proći još točno sat i petnaest minuta, ali se drže stare mudrosti komunističkih urednika: nitko nije nastradao zbog onoga što nije objavio, nego od onoga što je objavio.

PRIČA O DNEVNIKU
Utorak, HRT 1, 20.45
Četiri kaktusa

Raznorazni voditelji Dnevnika pričaju priču o sebi kao velikim voditeljima i urednicima jedne veličanstvene emisije, što bi bilo u redu kad bi se ovo čudo zvalo onako kako bi se jedino trebalo zvati: «Povijest bolesti». U «Povijesti bolesti» bilo bi normalno da raznorazni teži slučajevi govore o vlastitoj novinarskoj praksi i nitko im ne bi zamjerio, jer sve ide na trošak zdravstvenog osiguranja koje se u ovom slučaju zove mjesečna tv pretplata. Jedino u takvoj emisiji bio bi normalan završetak u kojem duševna bolnica otvara svoju dvoranu slavnih. Budući da se ovo zove «Priča o Dnevniku» i da završava zidnim portretima voditelja, nazovimo taj svršetak radnim naslovom «Hall of Fame». Svaka ozbiljna televizija ne bi o svojem jedinom značajnom društvenom fenomenu, o svojoj najgledanijoj emisiji, pričala glupo i patetično, kako već o svojim pothvatima uvijek pričaju njihovi glavni akteri, ali HRT nije obična tv, jer negdje u njenim redovima traje bolest kojoj lijeka nema, kao da je kravlje ludilo (CJB).

DNEVNIK
Nedjelja, HRT 1, 19.30
vijenac

U nedjelju: «ne će se dugo moći odgađati dogradnja punog profila ceste na mjestima gdje je izostao», što je prvi put na HRT dopušteno da se kaže.

RAZGOVOR S PADDYJEM ASHDOWNOM
Nedjelja, HRT 1, 22.35
Četiri kaktusa

Umjesto u četiri sata ujutro, uz obavezan otkaz «autorici» ove neuračunljivo pompozne afektacije, stvar je emitirana u prepristojnih pola jedanaest navečer, u ono opasno vrijeme kad sva djeca još ne spavaju. Najprije ide nekakav tango i karta, što bi drug Mesić rekao: regiona, a onda prva blamaža: seljačkom grafikom pogrešno napisan naslov, jer drugarica autorica, stanovita Luks, nepismena je, ne zna i tu pomoći nema. Nepismena Luks, dotična Silvija, ne zna da se ne smije napisati «Paddijem», što je prava šteta, jer su njih dvoje, Paddy i ona, tijekom intervjua razvili doista prisan odnos, pa je ona njega zvala Pedi, a on nju Silvija. Druga blamaža jest da gđa Luks engleski govori tako da «konstataciju» i «šizmu» jednostavno pretvori u «konstatejšn» i «šizma», ali to su prave sitnice. Koga briga što u engleskom ne postoji «konstatejšn», nego se ono što je neznalica Luks na engleskom htjela reći zapravo zove «statement» (tvrdnja) i koga briga što je afektirana praznoglavost naše autorice htjela reći «sizm», ali nije znala da u engleskom postoji riječ «schism» (raskol) koja se ne može izgovoriti u hrvatskoj varijanti (šizma), mada je Silvijin pokušaj vrijedan svake pažnje. Već u ponedjeljak ujutro Hrvatskoj televiziji počele su se javljati razne privatne škole stranih jezika presretne što će svoje polaznike od jeseni moći učiti po ekspresnoj i jednostavnoj Luks metodi. Dovoljno je svaku hrvatsku riječ izgovoriti na engleski način i uz tu komičnu fonetičku bravuru i potpis metodičarke Luks na svakoj diplomi, našim je ljudima, djeci i omladini, otvoren put u svijet.
Žarišna točka «razgovora» bilo je metodičarkino pitanje Ashdownu što se htjelo s njegovim tračem o salveti na kojoj mu je Tuđman, opušten dobrim ručkom i isto takvim vinom, nacrtao granicu između Hrvatske i Srbije koja ide otprilike sredinom Bosne i Hercegovine. Kad sam ga upitao gdje je tu Bosna, Tuđman mi je rekao da Bosne nema. Nije to nikakav trač, postoje svjedoci, reče njoj Ashdown, a o događaju sam bio unakrsno ispitivan na sudu u Haagu. Tu se naša metodičarka, umjesto da promijeni temu, razjarila i posegla duboko u riznicu svoje opće kulture i široke naobrazbe. Nemajući pojma i ne znajući uopće o čemu govori, kao one sirote životinje (krave) kojima je zbog bolesti (ludila) pola mozga mrtvo, naša metodičarka Luks počela je Ashdownu objašnjavati da je Tuđmanovo i Miloševićevo dijeljenje BiH išlo po prastaroj liniji podjele na Istok i Zapad, crkvene podjele (vidi pod «šizma»), što je crta koju je 1993. godine napravio i NATO. Na ovu grozomornu glupost, jer riječ je o granici na Drini, što bi značilo da je Milošević cijelu Bosnu darovao Tukiju, g. Ashdown je reagirao gospodski, ali dosta o tome. Voleći bezgranično Tuđmana, Hrvatsku i Paddyja Ashdowna, egzaltirana metodičarka ostala je nijema na Pepeljkove pohvale vodstva «Republike Srpske» kao vizionarskog. Žena se jednostavno nije mogla odlučiti između jedne domovine i dvojice muškaraca, što treba razumjeti, ne kao njenu bolest, nego samo kao razumljivu slabost.

VIJESTI
Nedjelja, RTL TV,18.45
kaktus

Turistička zajednica Šibenika nije organizirala «akciju čišćenja», kao što nepismeno tvrdi RTL, nego samo i jednostavno čišćenje, bez akcije. Sintagma «akcija čišćenja» je glupost koju čak ni privatna tv koja ne radi na naš pretplatnički trošak ne bi smjela objavljivati.
Gluposti nije bilo u neutralno serviranoj temi o nastojanjima gradskih političara da i Zagrebu pribave trg i ulicu Franje Tuđmana. No zato su se u ponedjeljak popodne i HRT i Nova TV zdušno zalagale za Tukijev trg i proklinjale koaliciju «vladajućih» koja je opet omela glasovanje. Nitko da se upita zar nije malo prerano dati trg političaru čije mane još nisu izblijedjele, tko zna i hoće li ikada. Ne će.

TKO ŽELI BITI MILIJUNAŠ
Nedjelja, HRT 1, 20.11
Kaktus

Otprije poznat kao onaj koji opsjenjuje prostotu, tj. dodvorava se po svemu najnižima, voditelj Tarik ovaj put je toliko mljeo da se jednom kandidatu koji je na sve njegove idiotski suvišne provokacije ostao inteligentno mrk, morao ispričati, tj. reći mu «oprostite što se šalim». Prethodno je šaljivi Tarik našao za shodno da se podruguje uspjesima tenisača Bore Jovanovića (wimbledonski finalist u paru s Nikolom Pilićem), a smiješno mu je bilo to što se on, The Tarik, tada još nije ni rodio. Budući da je puno smješnije nešto drugo (da se Tarik rodio), prava je šteta da njemu, čovjeku s tolikim ambicijama da bude duhovit, taština ne dopušta ni jednu šalu na vlastiti račun.

GLAMOUR CAFE
Nedjelja, HRT 1, 21.19
Četiri kaktusa

Ženicu Elicu bivši veliki urednik Svilan objavljuje u svojoj emisiji, jednostavno nije mu srce dalo da izreže onaj dio u kojem Damir Zlatan Frey najavljuje izložbu Ele Svilan Svaline. Ova najnovija posrljotina, htjedoh reći posrnuće, ionako već totalno upropaštene emisije stoji kao logična točke razvojne linije od gluposti ka kriminalu.
Poslije odlaska nenadomjestive Arijane Čuline, Svilanče je pokušalo sa starim skečevima koje su čitali Zuhra i Pervan. Ni njih više nema, pa se pojavio pjevač Šajeta koji je čitao neke svoje besmislice, nešto totalno slično onome što je prije koju godinu pisao u «Novom listu», a bilo je jednako debilno. Pravo je čudo da ovaj put u obranu dostojanstva novinarske profesije nisu skočili ministar kulture Biškupić i predsjednik novinarske udruge Lučić. Da doživi tu čast mali Šajo bi se trebao snimiti u krevetu, s dudicom i benkicom na kojoj piše «ja sam maji novinaj».

Vezane vijesti

Dodik najavio da će tužiti Ashdowna zbog kršenja Daytonskog sporazuma

Dodik najavio da će tužiti Ashdowna zbog kršenja Daytonskog sporazuma

Predsjednik Republike Srpske Milorad Dodik najavio je u četvrtak da će u Velikoj Britaniji podnijeti tužbu protiv bivšega visokog predstavnika… Više

Komentari

Ovaj članak nema komentara.

Nije moguće komentirati članke starije od tri mjeseca.

Najnovije

Izbor urednika