Ivan StarčevićMERIDIJAN 16
Srijeda, HRT 1, 22.11
Kaktus
Vi već znate tko je servilan kao trećerazredni brico (to je Branko Nađvinski), tko je ušećeren kao da čita želje i pozdrave na katoličkom radiju (Nađvinski), tko je onaj koji se babski prenemaže kad govori “lijep pozdrav” i kad sve to znate, normalno je da je baš takva novinarska persona svojim milim i dobroćudnim smiješkom popratila najnovija zbivanja u jednom dijelu hrvatske životinjske farme, u Gradečaku Lijevom. Bilo je teško otrpjeti silnu minutažu koju je isključivo stanovnik Rojs dobio na sve tri nacionalne televizije, jer taj gospodin bespravni graditelj u Hrvatskoj uživa status donekle sličan čuvarovu otprilike od 1970. do 1990., s jedinom razlikom da su ljudi prema Rojsu i sličnima indiferentni, jer su se već navikli. Pa kad se dogodi da takav današnji naš šampion nepopularnosti, stanoviti Ljubo Ćesić Rojs, u medijima dobiva kraljevski tretman, onda smo mi mali gledatelji pomalo zbunjeni zbog totalne defanzive obične novinarske pameti, ali to je trajalo samo dan-dva, do pojave anđeoskog smiješka sure novinarčine Nađvinskog.
Poslije Rojsovog trijumfalnog kešenja u facu svemu ljudskom, poslije patetičnih uvida u raskoš te kuće koju će srušiti prokleti hrvatski bageri, stigla nam je kratka i nepatvorena reakcija. Taj voditeljev razdragani permisivni smiješak, kojim se htjelo reći da on razumije Rojsove vragolije, taj smiješak kojim se roditelji smiješe nestašlucima male djece, sve nam je rekao. Rojs je dobar, dobro je činiti zlo, objasnio nam je svojom neverbalnom komunikacijom naš inače uvijek mutavi Nađvinski. Sada nam je lakše. Na video-zidu iza oca Nađvinskog stoji naslov teme-komentara sažet u jednu dramatičnu riječ “Rušenje” i čuje se glas novinarke koja se zabrinuto pita “hoće li uistinu bageri krenuti”, a iza toga i izjava stručnjaka da će se tu rušiti “iako podsljemenska zona nije najugroženije područje”. Za to vrijeme roditelj Nađvinski vjerojatno čupa kosu, rida i glavom lupa o zid, ne možemo vam točno reći, jer misli novinarskih i birokratskih autoriteta podložene su slikama nastambi negdje tamo iznad Markuševca, u Gradečaku Lijevem. Ako tata Branko to nije učinio večeras, morao je plakati sutra, u četvrtak, kada je u njegovu M 16, u prilogu o vladinom dugu penzionerima, opet osvanuo Mladen Delić na Jelačić placu. Zar arhivari HRT-a, na čelu s Tonkom Jovićem, Mirjanom Valušnig i Brankom Bubenikom, nemaju pri ruci ni jednog drugog svojeg penzića da njime podvaljuju nemarnim urednicima vijesti i dnevnika. Ako ne, u mirovinu će uskoro Božo Sušec i Mićo Dušanović, pa će biti veselja.

DNEVNIK
Petak, HRT 1, 19.30
vijenac
Pošto su se u srijedu i četvrtak sve televizije solidno izdovoljile u svojim kretenskim apetitima (obožavajmo nakaze), večeras je u nacionalnom Dnevniku sinuo oštar osvrt
(“pripremio Ilija Jandrić”) na bespravnu gradnju, graditelje i njihove prijatelje (Lončara, Leticu, Đapića i sličnu bratiju) u podsljemenskom parku prirode. Još jučer je slika bivšeg saborskog zastupnika Rojsa i današnjih zastupnika (Letice i Lončara) koji su ga došli “moralno” podržati emitirana kao trijumfalno jahanje usamljenih osvetnika u zalazak sunca. Rojs vozi džip, oko njega dva nabiguza u moralnoj misiji, a preko svega neutralno svečan tekst. TV novinarstvu jučer nije smetalo ništa, ni bespravna gradnja, ni otkud novci, ali to je bilo pa prošlo. Danas komentator vidi u Rojsovu krilu čak i nevino dijete i zamjera policajcu što vozača odmah nije zaustavio i kaznio zbog prometnog prekršaja. Pravda HRT-ova žurnalizma jest da je spora, ali joj po okrutnosti nema ravne.

DUBROVAČKE LJETNE IGRE
Subota, HRT 2, 20.50
Vijenac
Realizator izravnog prijenosa bio je Danko Volarić, a nama starijim amaterima sve je izgledalo savršeno i dirljivo poznato, kao da nitko ni jednom nije stisnuo krivi zagrebački gumb ili dubrovačko puce. Od panorame osvijetljenog Dubrovnika, puštene na prve taktove “Lijepe naše”, do višekratno eksploatiranog završnog krupnog plana rasplakane djevojke, sve je podsjećalo na veličanstvene dane nacionalne televizije, od 1956. godine pa evo i do večeri današnje.

DNEVNIK
Nedjelja, HRT 1, 19.30
Vijenac
Novinar Zoran Šprajc vodi Dnevnik i čini to dobro, uostalom nije čovjek nov na tom poslu, vodio je ne baš tako davno kasnovečernje vijesti. No Šprajc, novinar koji prati rad vlade, ovog je tjedna zanimljiviji po mahnitanju ministra i vladara Hebranga. Kao uvod, naš monarh Andrija Drugi je u srijedu prijepodne u Saboru prilično neuvijeno hrvatske Srbe proglasio nižom rasom, a navečer je na OTV-u njemu antipatičnog Šprajca prokazao kao skrivenog Srbina. Podjarujući iracionalno u ljudima, kao beogradska Politika prije 15 godina, ovaj Sanaderov mali nacist na najboljem je putu ka cinkanju Ane Frank, što je najbolji znak da mu je hitno potreban sanatorij, da se čovjek odmori.

GLAMOUR CAFFE: HRVATSKI MODNI OSCAR
Nedjelja, HRT 1, 20.18
Četiri kaktusa
Jad i bijeda našeg polusvijeta, vidimo, izvrsno se uklapa u siroti eksterijer kaldrme i jedne palme u bačvi, sve skupa uveličano pozadinom od zelene trave na trnjanskoj ledini ispred Nacionalne knjižnice. Ni to nije bilo dosta, nego su uzvanici koji se penju po crvenom tapisonu-itisonu snimani odozada. Budući da to nitko nikada ne radi, jer prizor nije nimalo glamurozan, u rijetkoj koloni pridošlica bilo je onih koji su rukama popravljali donji stražnji dio toalete, a ona tri transvestita iz Slovenije izgledala su kao jeftine kurve u znanstveno fantastičnom filmu strave.
Dodjela titula najbolje odjevenim prvacima našeg socijalnog horora stoga je logično počela sa Žuži Jelinek. Ona je nagrađena za “životni doprinos hrvatskoj modi”, u što ne bismo ulazili da ta nepismena i dosadna amaterka i ovaj put nije predstavljena kao ugledna kolumnistica. To je strašna nepravda prema Ivanu Zvonimiru Čičku koji je muška Žuži Jelinek našeg novinarstva, tim strašnija što taj naš ugledni kolumnist nije mogao reagirati, jer momentalno živi u istospolnoj zajednici sa svojim prijateljem Danijelom Žderićem na Mljetu, ali vratit će se on.
Poslije kraćeg izbivanja, kad smo već kod amatera, na javnu scenu se vratila stanovita Skorup, tek toliko da se blamira na uvijek isti način. Sada je pokušala govoriti savršenim engleskim, teko toliko da, kao i cijela ova žalosno mala i dosadna seoska priredba, svijetu pokaže da i mi znamo znanje, fućkaš ti Oscare i MTV nagradice. Zamisao je neslavno propala već kod druge riječi, ako ono “and” ne računamo. Dakle: ladies and gentlemen, nerealizirana starleta našeg polusvijeta pompozno je izgovorila kao “lejdis end džentlmens”. Kad netko ne zna da množina od “man” glasi “men”, a ne “mans”, nema frke, naučit će, važno je da djeluje u dobroj i poticajnoj sredini koja zna prepoznati talenat i nagraditi ga. Zato i Sinišu Svilana treba i dalje držati na mjestu urednika zabavnog programa, jer taj je čovjek rođen da bude zabavljač. To mu je i ovoga puta uspjelo

SREBRENICA: KRIK IZ GROBA
Nedjelja, HRT 2, 22.25
Četiri vijenca
Vijenci idu normalno ovom potresnom engleskom (BBC) dokumentarcu, nego i abnormalno mudrom HRT rukovodstvu koje se još u četvrtak dosjetilo promijeniti program, jer u nedjelju je obljetnica masakra u Srebrenici. Iste se stvari sjetilo i veliko srpsko srce u Beogradu, ali s totalno suprotnim rezultatom. Dok su Muslimani i sav civilizirani svijet u nedjelju plakali i pokapali Srebreničane, u Beogradu je svečano prisegnuo novi predsjednika Srbije, kojeg veliki Hrvat, Kopljar i Saša u svojim vijestima na Novoj TV zove “predsjednik Srbije i Crne Gore”. Na komemoraciji u Srebrenici nisu bili političari Republike Srpske, jer su imali preču dužnost: zvala ih je domaja. Svi su bili u Beogradu i prisezali, a možda su u neslužbenom dijelu svečanosti nazdravljali pok. Franji Tuđmanu, jer ipak je on jedan od osnivača Republike Srpske. Stoga po njemu treba nazvati ne samo Britanski trg u Zagrebu, nego i nekoliko stotina trgova i ulica južno od Save i zapadno od Drine, u dragoj Republici S.

PODNEVNI DNEVNIK
Ponedjeljak, HRT 1, 12.00
vijenac
U rubrici “novi kostimići”, bilježimo prvu službenu odjeću novinarke, voditeljice i urednice Sandre Križanec Medić. Baš kao i nekada davno gđicu Ivu Gačić, visokoprofesionalna HRT je i ovu svoju Pepeljugu sve do pred koji dan maćehinski puštala da se za pred kameru odijeva onak’ više privatno, u omiljene stvari koje je si je sama pribavila, recimo u onu njezinu popularnu svijetlu košuljicu s tamnim dijagonalnim dvostrukim prugama i prugicama.
Dok su se njihove ružne i zle sestre odijevale na trošak HRT kod Keti Balogh i gdje god su htjele, Gačićka i Medićka su uoči odlaska na posao, onako prsate i polugole, same (oprostite na pjesničkoj slobodi) mjesecima uzdisale u svojim dnevnim sobama birajući najdraže majice i šuljice za svoje najdraže gledatelje. Sada je tome kraj, cure lijepo dođu na TV i presvuku se u radnu odjeću. Nema više one romantike.