Tomislav Dragičević optužen je za utaju 650.000 kuna poreza i osumnjičen da je oštetio Inu za više od 3 milijuna dolaraUnatoč snažnom lobiranju Hrvatske narodne stranke, potpredsjednika Vlade Radimira Čačića, pa i bivšeg predsjednika Stjepana Mesića, nekadašnji čelni čovjek Ine Tomislav Dragičević ipak se ne vraća u nacionalnu naftnu kompaniju. Dragičević, koji je posljednjih mjeseci figurirao kao kandidat za položaj u Nadzornom odboru Ine i još nekih energetskih javnih poduzeća, stoga se može smatrati prvom žrtvom novog Vladina sustava provjere kandidata za javne položaje, koji predvodi Agencija za upravljanje državnom imovinom na čelu s SDP-ovcem Mladenom Pejnovićem.

Kako doznaje Nacional, upravo je nakon detaljne provjere Dragičevićeve biografije i niza afera s kojima su ga mediji povezivali donesena odluka da bi njegov angažman u nekom javnom poduzeću, a ponajviše u Ini, za Vladu mogao biti kontraproduktivan, ako ni zbog čega drugoga, a ono zbog iznimno negativnog imidža koji on uživa u javnosti. Osim po, blago rečeno, dvojbenim rezultatima u vođenju nacionalne naftne kompanije od 2000. do 2009. godine, Dragičević je u široj javnosti najpoznatiji po optužbama za utaju poreza. Porezna uprava optužila ga je da je državu prevario za 650 tisuća kuna na razlici prireza jer je lažno prijavio prebivalište u Pušći, u kojoj prirez iznosi samo 10 posto, iako je za to vrijeme živio u Zagrebu, u kojem prirez iznosi 18 posto.

Iako taj sudski proces protiv Dragičevića još nije završen, u SDP-u su, suočeni s nepodijeljenim kritikama javnosti nakon imenovanja nepravomoćno osuđenog Srećka Ferenčaka u Nadzorni odbor Janafa, bili iznimno neskloni ideji da na tako važan položaj imenuju osobu protiv koje se vodi sudski spor, i to s ozbiljnom mogućnošću da na kraju završi osuđujućom presudom. Ipak, na Dragičevićevu imenovanju inzistirao je Čačić, koji ga je nastavio podržavati i nakon što je u javnosti otkrivena druga pravosudna inkriminacija protiv njega. Riječ je o kaznenoj prijavi podnesenoj u travnju 2003. godine protiv Dragičevića i nekoliko njegovih bliskih suradnika zbog optužbi da su nelegalno, favorizirajući dvije strane tvrtke za trgovinu sirovom naftom, Inu oštetili za 9,4 milijuna dolara.

TAJ SLUČAJ GODINAMA je bio zakopan u Državnom odvjetništvu, dok se istražitelji nedavno nisu domogli dokumenta koji je oživio već gotovo zaboravljenu istragu. Riječ je o dosad nepoznatom rješenju Inine interne revizije u kojem se zaključuje da je zbog nepravilnosti u nabavi nafte Ina uistinu oštećena, doduše ne za 9,4, nego za nešto više od 3 milijuna dolara. Pojava tog dokumenta reaktivirala je cijeli slučaj i osnažila inkriminacije protiv Dragičevića, ali i izazvala znatne napetosti u vladajućoj koaliciji. Kako je sporna revizija bila provedena na zahtjev Nadzornog odbora Ine, na čijem je čelu tada bio Slavko Linić, u HNS-u su sumnjali da je inkriminatorni dokument DORH dobio upravo od osoba bliskih SDP-u i aktualnom ministru financija. Upravo zbog toga Čačić i njegovi suradnici još su upornije inzistirali na imenovanju Dragičevića, pozivajući se na predizborni dogovor, kad je HNS svoje sudjelovanje u koaliciji uvjetovao autonomijom u imenovanju kadrova u resorima koji su predani njima na odgovornost. Tu autonomiju u SDP-u nisu osporavali, ali su inzistirali da to moraju biti osobe s prošlošću neokaljanom aferama čije bi otkrivanje izazvalo štetu cijeloj Vladi. Čačić je pak ustrajao na tome da je, uz stručne kvalifikacije, ključno da to budu osobe od povjerenja - koje će predano izvršavati povjerene zadatke. Dragičevića kao dugogodišnjeg člana stranke u HNSu smatraju upravo takvim pa su zato dugo inzistirali na njegovu angažmanu u nekom od energetskih javnih poduzeća. Ipak, na kraju je Čačić morao popustiti. Što je presudilo bivšem šefu Ine?

Kako se neslužbeno doznaje iz krugova bliskih Vladi, prvi potpredsjednik Vlade prestao je podržavati Dragičevića suočen s još jednom aferom izvučenom iz naftalina, koja bi osim za bivšeg šefa Ine mogla biti iznimno štetna i za njegov vlastiti javni imidž. Riječ je o već pomalo zaboravljenoj aferi Aurum osiguranje s kraja 90-ih prošlog stoljeća. Dionice te osiguravajuće tvrtke - koja je bila u većinskom vlasništvu Čačićevih tvrtki Coning i Coning Ekologija - protupravno su Ininim novcem kupila i na sebe registrirala dva tadašnja direktora Inine podružnice u BiH. Kad je pronevjera otkrivena, oni su optuženi, a Ina je od Auruma tražila odštetu. Ipak, kako je u međuvremenu na čelo Ine došao Dragičević, on je pravno sumnjivom nagodbom cijeli spor riješio, a sporne dionice na kraju su navodno bile registrirane na Čačićevu sestru Radmilu Ramušćak. Ukratko, Dragičević je bio osumnjičen da je Radmili Ramušćak poklonio milijun kuna vrijedne dionice financirane novcem Ine. Sve to počelo je kad su 25. prosinca 1996. tadašnji direktori Ine BiH Ivo Jurišić i Lino Klaić s računa Ine na račun zagrebačkog osiguravajućeg društva Aurum uplatili nešto manje od 300 tisuća eura. Za taj posao nikad nisu bili ovlašteni od nadređenih tijela u kompaniji, ali transakcija je prošla nezapaženo dok otprilike godinu i pol dana kasnije na čelo Inine podružnice u BiH nije došao Miroslav Fajerbach. Fajerbach je proveo reviziju poslovanja i otkrio sumnjivu uplatu novca Aurumu. Pismeno je tražio od tadašnje direktorice Auruma Maje Rendulić da se novac Ini vrati, uvećan za zatezne kamate, uz argumentaciju da Ina BiH i Aurum Zagreb nisu bili u poslovnom odnosu za navedeno plaćanje te da je novac stoga neopravdano zadržan.

Direktorica Auruma Fajerbachu je odgovorila da je za uplaćeni novac Ina stekla 227 dionica Auruma i da stoga dugovanja nema. Kako bi to dokazali, iz Auruma su Ini poslali i službenu potvrdu o upisu Ine BiH u knjigu dioničara Auruma d.d. koju je izdala odvjetnička kancelarija Hanžeković-Radaković. Ipak, ta potvrda bila je u potpunom nesuglasju sa zapisnikom Glavne skupštine dioničara Auruma od 26. lipnja 1998. iz kojeg je bilo vidljivo da su kao vlasnici spornih dionica bili upisani bivši direktori Ine – Ivo Jurišić kao vlasnik 114 dionica i Lino Klaić kao vlasnik 113 dionica. Na temelju tog dokumenta Ina je u prosincu 1999. podnijela tužbu radi naplate potraživanja, a zbog štetnog poslovanja i protiv Jurišića i Klaića, no samo mjesec dana kasnije vlast je od HDZ-a preuzela šesteročlana koalicija u kojoj je bio i HNS, a kako je i novoizabrani predsjednik Republike Stjepan Mesić bio član te stranke, uz njihovu podršku na čelo Ine imenovan je Tomislav Dragičević. Jedan od Dragičevićevih prvih poteza nakon dolaska na čelo kompanije bio je da postigne izvansudsku nagodbu s Aurum osiguranjem. To samo po sebi nije sporno, s obzirom na dugotrajnost i velike troškove sudskih sporova, ali teško je shvatiti koji je bio interes Ine da se ona sklopi s obzirom na ono što je dogovoreno. Dragičević je s direktoricom Auruma dogovorio nagodbu po kojoj je Ina izbrisana iz knjige dioničara, a umjesto nje (Jurišić i Klaić uopće se ne spominju u nagodbi) kao vlasnik dionica upisana je Radmila Ramušćak, sestra i poslovna partnerica tadašnjeg ministra gospodarstva Radimira Čačića.

Radmila Ramušćak, sestra i poslovna suradnica Radimira ČačićaNejasno je na temelju kojeg su pravnog principa dionice prebačene na Ramušćak, jer je dogovoreno da odštetu za iznos vrijednosti dionica, uvećanu za zatezne kamate, Aurum Ini isplati putem polica osiguranja. Sama Radmila Ramušćak u razgovoru za Nacional nije htjela komentirati taj slučaj, ni potvrditi ni demantirati je li i na kojoj pravnoj osnovi stekla sporne dionice, uz poruku "da se s tim pitanjima obratimo tadašnjoj direktorici i predsjedniku Nadzornog odbora Auruma". Ono što je neosporna činjenica jest da je Radmila Ramušćak prema dokumentu od 21. prosinca 2000. posjedovala 9,3 posto udjela u tvrtki. Taj dio nagodbe iznimno je sporan i navodno je u doba njenog sklapanja izazvao golemo protivljenje zaposlenih u Ininim stručnim službama, jer je Ina tada imala ekskluzivni ugovor o osiguranju s Croatia osiguranjem. Na temelju tog ugovora Ina je u zamjenu za povlaštene cijene smjela koristiti usluge samo te osiguravateljske kuće. Sklapanjem nagodbe s Aurumom Dragičević je ili svjesno kršio ugovor s Croatia osiguranjem i svoju tvrtku izvrgnuo potencijalno golemoj odšteti, ili pak unaprijed znao da dogovorene police od Auruma, dakle odštetu, nikad neće konzumirati. Iako se ne zna koja je na kraju bila njihova sudbina, jer je Ina i sljedećih godina uredno surađivala s Croatia osiguranjem, može se sumnjati kako dogovorene police s Aurum osiguranjem nikad nisu realizirane.

Afera Aurum u javnosti nije nepoznata - o njoj se čak govorilo u Saboru, i to 2003. kad je cjelokupni slučaj govoreći u ime Kluba zastupnika HDZ-a iznio Branimir Glavaš, pozivajući Državno odvjetništvo da pokrene istragu. Istraga je i bila vođena, ali samo protiv Klaića i Jurišića, čija je politička karijera unatoč kaznenom progonu cvjetala – 2001. imenovan je za predsjednika HNS-a u Dubrovačko-neretvanskoj županiji. Nakon dugogodišnjeg sudskog postupka njih dvojica su prije godinu i pol nepravomoćno osuđeni na godinu dana zatvora. Ipak, iako nikad nije raščišćena do kraja, te pravna i poslovna opravdanost Dragičevićeve nagodbe s Aurumom nikad nije i službeno analizirana, afera je pala u zaborav. Ponovnim aktiviranjem Tomislava Dragičevića u Ini vjerojatno bi se opet našla u žarištu javnog interesa, a u HNS-u su valjda procijenili da bi im to moglo biti štetno. Čačić je zbog svojih privatnih problema sa suđenjem u Mađarskoj ionako stalno pod velikim pritiskom, pa mu je svaka afera s kojom se u vezu dovodi on ili netko od njegovih suradnika znatno veće opterećenje nego u normalnim okolnostima. S obzirom na sve to, imenovanje Dragičevića jednostavno je ocijenjeno kao prevelik rizik.