'Netransparentnost u dodjeli sredstava nije novost kad je o Ministarstvu znanosti, obrazovanja i sporta riječ', smatra rektor Aleksa BjelišKao već dugo najglasniji kritičari rada posljednjih dvaju ministara znanosti, obrazovanja i sporta - od Primorčeva projekta uvođenja državne mature do umalo izglasanog Fuchsova prijedloga novog zakona o znanosti, visokom obrazovanju i sveučilištu - na zagrebačkom sveučilištu ponovno su se obrušili na bivše vodstvo tog ministarstva, ne štedeći ni novo. Povod je ovaj put bio natječaj za za sredstva iz EU fondova vrijedan gotovo 19 milijuna eura, na koji su aplicirali i zagrebačko i riječko sveučilište. Ministarstvo je - kako tvrde - još u staroj postavi onim od nacionalne važnosti proglasilo riječki projekt, što je podržao i novi ministar Jovanović.

Radi se o sličnim projektima, opremanju i izgradnji biomedicinskih centara, odnosno centara za tzv. translacijsku medicinu, koji su posljednjih godina na prioritetnoj listi svjetske medicine - oni na jednom mjestu okupljaju znanstvenike bazičnih znanosti poput kemičara i mikrobiologa te kliničke liječnike i njihove pacijente, kako bi se brže i lakše otkrili novi lijekovi, uređaji i metode liječenja određenih bolesti, skraćivanjem puta od laboratorija do kliničkog ispitivanja na pacijentima. Oni su bitni jer se shvatilo da su i farmaceutska industrija i nacionalne znanstvene institucije u svijetu zadnjih nekoliko desetaka godina puno više ulagali u bazičnu medicinsku znanost nego što su od toga profitirali, iz čega je zaključeno da se istraživanja moraju ciljano usmjeriti i da se mora skratiti i pojednostavniti put od laboratorija do bolničkog kreveta.

Sličan takav centar zagrebačko je sveučilište osnovalo 2009. u suradnji Medicinskog fakulteta, KBC-a Zagreb i farmaceutske kompanije GlaxoSmithKline, nedavno ga je osnovao i zagrebački Institut Ruđer Bošković, dok su Rijeka i Split tek najavili njihova osnivanja. Budući da se radi o centrima za koje je potrebna vrlo skupa oprema i infrastruktura, europski su fondovi u današnjim okolnostima jedina mogućnost za njihovo financiranje i borba za europski novac sve je češća u hrvatskim znanstveno-istraživačkim krugovima. Međutim, kako ističe rektor Sveučilišta u Zagrebu Aleksa Bjeliš, nije problem u tome što je Ministarstvo odabralo riječki projekt, nego način na koji je to učinjeno. "Netransparentnost cijele procedure odlučivanja otvara prostor pogodovanjima, pa čak i malverzacijama i korupciji. Projekt Biomedicinskog centra na Šalati još je prije deset godina proglašen nacionalnim interesom i zagrebačko sveučilište intenzivno na njemu radi od 2009., uredno pribavljajući dokumentaciju i izvještavajući Ministarstvo o razvoju projekta.

U TRI GODINE nismo od njih dobili ni jednu informaciju o tome koji su sve projekti zaprimljeni, kako su rangirani i gdje je Sveučilište u Zagrebu na toj rang-listi, niti radimo li kako treba. Krajem studenoga sasvim smo slučajno i usputno vidjeli da je Ministarstvo izabralo riječki projekt, a da nam nije rečeno zašto i po kojim kriterijima. Stoga sam poslao upite na tu temu Samostalnom odjelu za suzbijanje nepravilnosti i prijevara Ministarstva financija te na još nekoliko adresa, uključujući i DORH, i dobio vrlo štur odgovor - da smo poslali nedovoljno pripremljenu dokumentaciju. To nas je iznenadilo, jer smo je tri godine marljivo prikupljali, čak i uz usluge neovisnih konzultanata. Osim toga, sva dokumentacija - prema proceduri - još nije ni trebala biti gotova. Stekao sam dojam da je ovo za mene dosad jedna od najskrovitijih stvari koje se trenutno zbivaju u državi, a tako je bilo i lani: još sam za bivše vlade slučajno vidio Power Point prezentaciju u kojoj se spominje davanje prednosti riječkom projektu i pitao ministra Fuchsa o čemu se radi. Odgovorio mi je da je to 'neka greška'." Nije novost, ističe Bjeliš, netransparentnost u dodjeli sredstava kad je Ministarstvo znanosti, obrazovanja i sporta u pitanju, koja je - kaže - bila zahvatila čak i dodjelu manjih iznosa.

"Bilo je puno neracionalnosti u izdvajanjima koja nisu bila transparentna. Sustav je loš, nedjelotvoran i koji put više šteti nego koristi. Naš je strah da će se takva metodologija i zanemarivanje bitnih stvari te koncentriranje na nebitne, na kojima se gradi populistička politika, moglo prenijeti i na europske fondove. Oni će odsad pa nadalje praktički biti jedina sredstva dostupna za znanstveno-istraživački razvoj, a dobar dio procesa odlučivanja o njihovoj dodjeli odvija se u našim institucijama. Zato tako odlučno reagiramo." Ističe i da je problem što u Hrvatskoj nije definirano što se na nacionalnoj razini u znanosti želi razvijati i gdje su povoljniji uvjeti za to. "Sredstva za spomenuti projekt su sredstva koja se mjere s 10-15 godina ulaganja u istraživačku opremu u cijeloj zemlji - uložiti toliki novac u opremu, a ne vidjeti kako će ona biti iskorištena je neracionalno i opasno. Kao i da se ogromna svota locira na jedno mjesto, a da se pritom uopće ne konzultira u što da se ulaže i kako te da se ne vodi briga gdje su sada istraživački kapaciteti koji mogu izvući istraživački sustav zemlje i održati ga na životu. To nas vraća na temu o upitnoj svrhovitosti i opravdanosti ulaganja i kriterijima kojima se Ministarstvo vodilo pri odlučivanju”, tvrdi Bjeliš. Smatra da bi bilo učinkovitije proširiti i postaviti na višu razinu već započetu stvar, centar koji već sad ima dovoljno znanstvenika i dio opreme, ali i jedan od najsuvremenijih bolničkih kompleksa u Hrvatskoj - KBC Zagreb i koji bi s takvom investicijom puno brže i efikasnije postigao rezultate od onoga koji se tek treba osnovati.

"Time se ne isključuje mogućnost pokretanja i potpore sredinama i istraživačkim temama koje već jesu ili će uskoro biti na istoj razini kvalitete, uključujući i vrlo uspješne skupine na Sveučulištu u Rijeci", kaže Bjeliš. "Kad je riječ o broju znanstvenika, njihovoj produktivnosti te prostornim i tehnološkim kapacitetima", govori dekan Medicinskog fakulteta u Zagrebu i predstojnik Klinike za bolesti srca i krvnih žila KBC-a Zagreb Davor Miličić, "koncentracija je u Hrvatskoj kudikamo najveća na potezu Medicinski fakultet - Institut Ruđer Bošković - Prirodoslovno-matematički fakultet - KBC Zagreb. Toga nema nigdje u ovoj regiji i mi moramo biti društveno odgovorni; ako projekt nije prošao, mi moramo moći odgovoriti svojim fakultetskim vijećima i Senatu kako je to moguće. "Još je 2007.”, dodaje profesorica Medicinskog fakulteta i prva pročelnica Centra za translacijska i klinička istraživanja Nada Čikeš, "Sveučilište u Zagrebu napisalo svoju strategiju razvoja znanosti, u kojoj je definirano da je njegova budućnost, s obzirom na kapacitete koje ima, upravo translacija."

POANTA JE, zaključuje Bjeliš, to što se nastavlja "politika nekadašnjeg ministra Primorca, prema kojoj svi koji strše moraju biti gurnuti natrag u prosjek, a svi koji su nisko trebaju se podići na višu razinu". "To nije policentričan razvoj, jer one koji su slabiji na drugi način treba potaknuti, a ne ogromnim ulaganjima koja će ih zbog nepripremljenosti tek neznatno unaprijediti. U svemu tome je u medijima isfabricirano toliko faktografskih laži da je to žalosno. Na čelu Ministarstva znanosti bio je čovjek koji, po mom mišljenju, nije imao kompetenciju, sposobnosti i reference koje mogu pomoći sustavu, a nije drukčije bilo ni s njegovim nasljednikom. Sintagma 'društvo znanja' bila je zapravo protuznanstvena u svojoj srži i vjerujemo da se s novim ministrom takva politika neće nastaviti", kaže.