Objavljeno u Nacionalu br. 455, 2004-08-03

Autor: Ilko Čulić

GLAZBA

TBF je ispao iz utrke za hrvatski album godine

Nagli prelazak sa sampleova na live instrumentarij nije donio očekivane rezultate

Ilko ČulićIlko ČulićTBF – ‘Maxon Universal’ (Menart)

Otkad su genijalci iz KLF-a izazvali pomutnju na britanskoj top listi sklapajući megahitove od komadića starih pjesama Beatlesa, Zeppelina i ABBA-e, ne prestaju polemike i žučne svađe o masovnom korištenju samplera u pop glazbi. Etablirani muzičari privrženi svojim instrumentima potrošili su mnogo vremena ne bi li dokazali svijetu kako ta digitalna sprava sputava kreativnost i potiče parazitske sklonosti kojekakvih falššpilera. Slično mišljenje uvriježilo se i među rockerski nastrojenom publikom koja će rado citirati Lou Reedov poučak o tome da ne možete pobijediti dvije gitare, bas i bubnjeve. Drugu stranu u sporu zastupaju već odrasla djeca digitalne revolucije držeći pod rukom pregršt briljantnih artefakata “sampladelije”, od ranih radova KLF-a i Public Enemyja do remek-djela s potpisom DJ Shadowa. Na domaćem terenu, vrhunac maštovite upotrebe samplera bio je prethodni album TBF-a “Uskladimo toplomjere”. Uz obilatu Lukyjevu pomoć, Luka, Mladen i Saša izbacili su prije četiri godine ponajbolji album hrvatskog hip hopa koji će se između ostalog pamtiti i po dotad neviđenoj vještini poigravanja sa sampleovima povučenima iz ovdašnjih pop evergreena i kultnih TV serija.
Na snimanju novog albuma prevagnuo je potpuno drugačiji pristup. Sampleovi su u finalnom mixu ostavljeni samo kao ukras, dok je u prvi plan postavljen standardni rockerski instrumentarij odavno iskušan na koncertnim nastupima TBF-a. Prvi rezultati zaokreta bili su doista impresivni. S dva odlična lanjska singla “Alles Gut” i ”Šareni artikl” nadmašili su skoro sve što su postigli na CD-u “Uskladimo toplomjere”. Fjakasti ljetni hit i urnebesno ironični komentar potrošačke groznice dali su dovoljno povoda za iščekivanje još boljeg albuma, a čim se Edo Maajka izdvojio kao glavni kandidat za šampionsku titulu, u 2004. počelo je odbrojavanje do trenutka kad će se na vagi odmjeriti “No Sikiriki” i “Maxon Universal”. U TBF-ovoj plitici lako se pronalazi još nekoliko izvrsnih pjesama. Na internom popisu favorita odmah uz ”Šareni artikl” i “Alles Gut” stoji “Nostalgija”, najprije provučena kroz lokalni lakoglazbeni kolorit, a potom gurnuta prema mnogo ozbiljnijim temama poput intrigantnog preispitivanja uloge Crkve u posljednjem Balkanskom ratu.
Pjesma “Bog i Zemljani” razotkriva jednu od efektnijih kritika ljudske ksenofobije ispisanih hrvatskim jezikom, ali već se u njoj nazire problem koji pritišće ostatak albuma. Nagli prelazak sa samplera na live instrumentarij nije donio priželjkivane rezultate i koliko god je poetika repersko-pjevačke sekcije izbrušena kroz protekle četiri godine, u sviranju i aranžiranju novog materijala TBF je zapravo učinio veliki korak natrag u odnosu na “Uskladimo toplomjere”. Dok koketira s dancehall-reggaeom kroz pjesmu “Papi lova”, cijeli band zvuči gotovo početnički, a nespretno razvučena 12-minutna završnica “Masovna hipnoza” već oko druge trećine prelazi u dosadu i definitivno potvrđuje raniju pretpostavku da će “No Sikiriki” biti domaći album godine. Edo Maajka možda nema tako jake pjesme kakve su ”Šareni artikl” i “Bog i Zemljani”, ali ima daleko bolji prosjek.

Dubioza Kolektiv – ‘Dubioza Kolektiv’ (Gramofon)

Udruživanje bivših članova zeničkog hip hop kvarteta Gluho doba i dvojice muzičara iz pratnje sarajevskog “ethnotronic” inovatora Adija Lukovca donijelo je prijeko potrebno osvježenje BH alter sceni, ali ne i album koji bi se dao plasirati kao izvozni proizvod. Dubioza Kolektiv je umjereno privlačan dok slijedi trag Fundamentala kroz “Bring The System Down” ili Portisheada u pjesmi “Prisoner”, međutim nakon svakog skretanja u reggae i dub na površinu izbijaju prilično skromni rezultati. “Bosnian Rastafaria” i “The Right Moments (In Dub)” zvuče nepodnošljivo naivno, dok “Be Highirly” preko reda ulazi u krug najgorih reggae pjesama iz ovogodišnje produkcije.

Lačni Franz – ‘Starši vaših radosti’ (Levi Breg / Dancing Bear)

Za obilježavanje 25 godina od početka karijere najvećeg slovenskog rock banda svih vremena ( superiorniji Buldožer uvijek je djelovao na širem prostoru i urijetko snimao pjesme na slovenskom) nije bilo interesa u tamošnjem ministarstvu kulture, pa je kao pokrovitelj obljetnice Lačnog Franza uskočio proizvođač izolacijskog materijala! Live CD i DVD prikazuju najbolje dijelove tri mariborska koncerta održana u studenom 1994., u dvorani ”Štuk”. Premda je isti zapis iskorišten prije devet godina na dvostrukom albumu i VHS kazeti “Lačni Franz v živo”, besprijekorno napravljen remastering i neizbježna nostalgija trebali bi privući stare fanove, a možda i dio mlađe publike koja je otkrila LF kopajući po naslijeđu novog vala.

Parni valjak – ‘Pretežno sunčano?’ (Croatia Records)

Dok američka “AOR” (adult oriented rock) scena još uvijek pruža sigurno utočište brojnim veteranima odsječenima od kurentnih trendova, na skučenom hrvatskom tržištu usamljeni Parni valjak danas više podsjeća na skupinu zanatlija koja dolazi na posao kako bi odgodila odlazak u odavno zarađenu mirovinu. Na 15. studijskom albumu Hus, Aki i ostali iz njihove ekipe nisu čak ni pokušali uspostaviti kontakt s mlađim rockerskim naraštajima, ali puno veći problem proizlazi iz činjenice da su svojim vršnjacima i dugogodišnjim simpatizerima kao jedini ukusniji zalogaj ponudili blues-rock mješavinu “Gledam dok hodaš”. Sve drugo ostalo je ispod standarda koje su si sami nametnuli u 80-ima i 90-ima.

Zvjezdice:
TBF – 3
Dubioza Kolektiv – 2
Lačni Franz – 4
Parni valjak -2

Top lista.
1. The Roots – ‘The Tipping Point’
2. Edo Maajka – ‘No Sikiriki’
3. !!! – ‘Louden Up Now’
4. TBF – ‘Maxon Universal’
5. Calexico – ‘World Drifts In’ (DVD)

Komentari

Ovaj članak nema komentara.

Nije moguće komentirati članke starije od tri mjeseca.

Najnovije

Izbor urednika