Ivo SanaderNakon mjesec i pol stanke na zagrebačkome Županijskom sudu nastavilo se suđenje bivšem predsjedniku Vlade Ivi Sanaderu. Prvi svjedok je bivši ravnatelj Uprave za energetiku Ministarstva gospodarstva, Branko Horaček, izvještava Večernji list.

Na klupu za svjedoke trebao bi sjesti i odvjetnik Zoran Marković, jedan od optuženika u slučaju Spice. Prijašnje izjave svjedoka potvrdile su kako je Markovićev odvjetnički ured poslovao s Vladom i kako je posao izmjene dioničarskog ugovora između Ine i MOL-a dobio bez javnog natječaja. Podsjetimo kako je Sanader u međuvremenu optužen i u slučaju Fimi media, a saslušavan je i u istragama koje se protiv njega vode u slučajevima Dioki i HEP - TLM.

Izdvajanje plinskog biznisa

Tužiteljica Tamara Laptoš najprije je upitala Horačeka ima li saznanja o pregovorima Vlade i MOL-a o Ini na što je svjedok odgovorio kako zna neke pojedinosti o izdvajanju tvrtke Prirodni plin iz Ine. "Nisam dobio nikakvu odluku da sam član nekog tima, nego mi je Polančec jednom prilikom u lipnju 2008. rekao da ću biti član tima koji će pregovarati o potencijalnom izdvajanju plina. Tvrdim da mi je tom prilikom rečeno da, ako se ne postignu uvjeti za normalno poslovanje, do toga neće ni doći", rekao je.

Zamjenica ravnatelja USKOK-a nastavlja s pitanjima o plinskom biznisu, a svjedok počinje otkrivati više pojedinosti i poriče prijašnju tvrdnju. "Sudjelovao sam na svim sastancima vezanim za izdvajanje Prirodnog plina. Na tim sastancima definirali su se modeli izdvajanja, a iza toga bilo je jedno 15 sastanaka zbog teksta glavnog plinskog ugovora koji je sastoji od dva dijela. Jedan o izdvajanju skladišta Okoli, a drugi uz izdvajanje Prirodnog plina. Svi sastanci bili su u ministarstvu osim jednog na kraju u Vladi", kazao je Horaček spominjući kako su postojali pregovarački timovi.

Upitan je o osobama koje su vodile pregovore. "Sastanke je vodio Polančec, ja sam bio, Zvonimir Novak je asistrirao, bio je i Zvonimir Marković, pravni savjetnik. Na prva dva sastanka bio je Radošević, predsjednik uporave Plinacra i Tomo Galić. Nakon toga Galić i Radošević više nisu bili jer se nije raspravljalo o PSP Okoli. MOL su predstavljali Zsolt Hernadi i Abel Galac, član uprave MOL-a Bač, sa svojim stručnim službenicima", nabrojio je pregovarače svjedok i odgovorio kako je na kraju dogovoren model izdvajanja plinskog biznisa.

MOL nije nametao nikakva rješenja

Na pitanje je li se na sastancima raspravljalo o upravljačkim pravima u Ini, odgovorio je niječno i počeo govoriti o cijeni naftnih derivata na mediteranskom tržištu, Ininim gubicima, Zakonu o tržištu plina iz 2007. godine.

O preuzimanju društva Prirodni plin rekao je kako je država je trebala otkupiti tu tvrtku za jednu kunu, koju je Ina trebala izdvojiti. Horaček još navodi kako je trebalo biti otkupljeno i podzemno skladište plina Okoli, kako su kriteriji plaćanja bili definirani glavnim plinskim ugovorom. Istaknuo je kako je cijena smanjena za 60 posto i kako je izdvajanje plinskog biznisa tražio MOL.

Nakon ispitivanja tužiteljice Horačeku se obratila Sanaderova odvjetnica Jadranka Sloković, koja ga je upitala jesu li izrađivane projekcije poslovanja tvrtke Prirodni plin. Svjedok odgovara kako ih je napravljeno 'preko 70'.

Odvjetnica ga je upitala zašto nije potpisan ugovor o plinu, a on odgovara kako ne zna i kako nakon Polančecove ostavke više nije sudjelovao u tome. Ne zna ni je li ugovor o izdvajanju plinskog biznisa vezan s međudioničarskim ugovorom. Dodaje kako na njega i ostale nisu nametana rješenja iz MOL-a.

Suđenje se nastavilo ispitivanjem Zorana Markovića

Zoran Marković, pravni savjetnik Vlade u pregovorima s MOL-om o Ini, tvrdi kako je posao dobio nakon ponude propisane Zakonom o javnoj nabavi. "Bio sam odvjetnik, pravni savjetnik Vlade u dijelu posla koji se ticao izmjene međudioničarskog ugovora Vlade i MOL-a oko Ine. Početkom 2008. dobili smo pismo od Ministarstva gospodarstva, odnosno povjerenstva za pregovore, kojim su tražili da dostavimo ponudu. Osim nas bilo je pet odvjetničkih društava kojima su poslani zahtjevi za ponudu", izjavio je.

Na upit tužiteljice Tamare Laptoš koliki je bio iznos u ponudi, Marković je odgovorio kako se radilo o 1,5 milijuna kuna naknade i dva milijuna kuna nagrade. "Nakon korekcije snizili smo ovaj prvi dio na 1,2 milijuna kuna, a drugi na 1,5 milijuna kuna. Savjetovanje izbora najboljeg rješenja, pisanje dokumenata, odluka Vlade i još nekoliko općenitih poslova, to je bio opis posla kao savjetnika. Raspolagali smo osnovnim međudioničarskim ugovorom", nastavlja odgovarati.

Kaže kako je sudjelovao na sastancima povjerenstva za pregovore, dodaje kako im je zadatak bio sličan kao i njegov. Povjerenstvo je bilo 'savjetodavno tijelo Vlade jer na kraju Vlada odlučuje'. Sjeća se tri sastanka i navodi Zsolta Hernadija, Abela Galca, šefa kabineta Zvonimira Novaka te Dražena Bošnjakovića, koji su bili prisutni. Sjeća se kako je Damir Polančec bio spriječen te je Vedran Duvnjak vodio sastanak. Ističe kako su konkretni sastanci s dokumentima bili u jesen 2008. godine, na kojima je isto sudjelovao. Posao je zaključen krajem siječnja 2009. godine te je tad 'fakturirao preostali dio od 1,2 milijuna i ostalih 1,5 milijuna kuna nagrade'

Na pitanje suca Ivana Turudića je li na tim sastancima bilo pravnih savjetnika MOL-a, odgovorio je kako to 'ne može tvrditi', ali kad se dogovarao tekst ugovora ističe kako je prisutan bio pravnik iz MOL-a. "Konzultacije su obavljali sa Žurić i partneri, koji nisu bili prisutni na sastancima. Najveći dio posla sastojao se od toga da se u draft ugovora unose primjedbe jedne i druge strane", objašnjava i dodaje kako su se po uputama stvari rješavale odmah, dok se kod neslaganja 'korespondiralo mailom sve do zaključenja ugovora'.

Jedini ponuđač u natječaju

O ponudi društva Hanžeković, rekao je kako je tek kasnije saznao kako je bila znatno niža i kako vjerojatno nisu u obzir uzeli obim posla. "O našem ugovoru nije se pregovaralo, ponuda je bila detaljna i samo se pretočila u ugovor. Tek kad se o ovome počelo pričati, o problemu, saznao sam za Hanžekovićevu ponudu. Nisam znao, kad sam korigirao cijenu, da smo mi jedini ponuđači", odgovorio je Marković. Sudac Turudić ga je nakon ove izjave upitao 'kakav je to natječaj na kojem nije bilo drugih ponuđača'.

Odgovara kako se na radnim sastancima nije definirao broj članova upravnog odbora Ine, to se kroz 'dugi niz sastanaka ostavilo po strani, jer nisam imao upute kako se postaviti'. Počinje pričati o početku pregovora i tadašnjoj dioničarskoj strukturi, otkriva kako se 'Vlada prema Ini ponašala kao prema strateškoj kompaniji i kako joj je bilo važno da MOL kao strateški partner ostane, a ne da dođe netko treći'. "MOL je u ljeto 2008. godine dao javnu ponudu i dobio još 22 posto dionica. U listopadu je iz MOL-a stigao zahtjev da imaju premoć u upravi. Kad sam to čuo, rekao sam, dečki zaustavimo priču! Ja o tome ne mogu pregovarati, ja mogu samo informirati i o tome sam obavjestio Polančeca", nastavlja pričati Marković. Sa Polančecom se nije uspio sastati i ističe kako mu je Hernadi neformalno rekao kako idu na 'dobrovoljnu javnu ponudu'.

Ubrzano rješenje

Kaže kako je o prevlasti članova MOL-a u Nadzornom odboru obavijestio Polančeca koji mu je za sedam dana odgovorio kako se 'pristaje na takav odnos i da tehnički dogovorimo omjer'. "Došli smo do toga da Vlada ima pravo da se bez njezina najmanje dva člana ne mogu izglasati zadržana pitanja. Ne glasa se većinom, već se kaže da se za ta pitanja mora izglasati najmanje s osam pristanaka. Početkom 11. mjeseca ili u listopadu 2008. saznao sam za zahtjev za konsolidacijom ili zahtjev za promjenom upravljačke strukture. Rekao mi je to Abel Galazta na jedom od radnih sastanaka", skratio je priču Marković o Nadzornom odboru koji ima devet članova, iz MOL-a pet, iz Vlade tri, dok je deveti član predložen od zaposlenika.

Tužiteljica Marković upozorava ga na proturječnosti i brzinu donošenja odluke o prodaji 'strateške hrvatske tvrtke' Ine. Marković izjavljuje kako 'je MOL došao do 47 posto i nije bilo druge'. "Nije bilo nužnosti da se promjeni ugovor, jer bi došli u lošiju poziciju", rekao je.

Nemirni Sanader

Na pitanje Sanaderove odvjetnice, Jadranke Sloković 'je li financijska situacija u Ini 2008. godine bila jedan od razloga za ulazak u međudioničarski ugovor' odgovara nepovezano. "Ne za međudioničarski, ali za plin jest. Treba puno dublje analizirati. S obzirom da Ina ima drugačiju upravljačku strukturu, a plin mora ostati u hrvatskim rukama. Glavni naglasak je bio na plinu. Najavljivalo se kako će odnos između kupnje skupljeg i prodaje jeftinijeg plina ta anomalija biti riješena, ali ne sjećam se je li se baš spominjalo izdvajanje. To za Vladu predstavlja jednu obavezu ako se ne riješi ta anomalija", odgovorio je.

Ispitivanje dolazi čak do prava prvokupa. "Ako MOL odluči prodati dionice, mora ih prvo ponuditi Hrvatskoj i drugo pravo, pravo reotkupa, koje je ovisilo, da ako MOL bude preuzet od treće strane da to bude osnova da RH može otkupiti Inine dionice od MOL-a kako bi se zaštitio od treće strane", kaže.

Dodajmo kako cijelo vrijeme sudac Turudić opominje Sanadera koji upada u riječ, prigovara zapisniku i svjedoku te 'ne dopušta da rasprava ide normalnim tokom'.

"Posljednji put vam ponavljam. Prestanite upadati u riječ. Izbacit ću vas iz sudnice. Govorim li ja hrvatski ili mađarski?", zaprijetio je Sanaderu Turudić.

Odgovarajući na pitanja Jadranke Sloković kaže kako je MOL mogao bez ikakvih ograničenja na burzi kupiti do 50 posto Ininih dionica. Ako bi kupio više, bio bi dužan po istoj cijeni kupiti sve preostale dionice osim kontrolnog paketa od 25 posto plus jedne dionice, koji morao ostati u vlasništvu Hrvatske. Ističe kako za vrijeme zaključivanja nije vidio Sanadera, naglašava kako su kontaktirali tek triput.

Svjedoka je počeo ispitivati Sanader kojem je potvrdio kako je Ina bila suočena s 'nelikvidnošću i u izrazito lošoj financijskoj situaciji te bi vrlo moguće završila u stečaju da nije dogovoren aranžman s MOL-om, što dokazuje sadašnji sustav upravljanja'.

Za danas je rasprava završena, suđenje se nastavlja u petak ujutro kada će se saslušati svjedokinja Olgica Spevec.