Objavljeno u Nacionalu br. 456, 2004-08-10

Autor: Srećko Jurdana

SUROVA POLITIKA

Odvjetnik Nobilo i njegovo pravo

...

Srećko JurdanaSrećko JurdanaIntrigantne reakcije s raznih strana pojavljuju se u medijima u povodu slučaja Blaškić. Dr. Miroslav Tuđman, na primjer – profesionalni branitelj lika i djela svoga oca – osjetio je da se s Blaškićevim oslobađanjem i na pravosudno-formalnoj razini opasno zaljuljala falsch-teza o neumiješanosti Tuđmanovog režima u bosanski rat, i požurio je izjaviti kako su “Tuđman i Šušak imali daleko pametnijeg posla nego da vode brigu o nekakvim jokerima* i kriminalcima u srednjoj Bosni”. Dakako: Blaškić je oslobođen prije svega zato što je sud zaključio da čovjek nije nadzirao grupe koje su počinile zločin u Ahmićima; nadzirali su ih drugi, iz “druge linije zapovijedanja”, i treba sad – ako ćemo braniti Tuđmana – brzo proširiti poruku da Pantovčak i okolica s tom “drugom linijom” nisu imali nikakve veze, i da ona zapravo nije ni postojala.

Borac za Kutlina prava

Po M. Tuđmanu i njegovom informatičkom zdrugu Blaškić, dakle, na hrvatskoj strani implicitno ostaje prvorazredni krivac za bosanska krvoprolića, jednako kao i prije devet godina kad su ga prijateljski lansirali u Haag da odgovara za grijehe njihovih štićenika. Za razliku od Blaškića, spomenuti “kriminalci i jokeri*”, s kojima “Tuđman i Šušak nisu imali nikakve veze”, nakon zločina u Ahmićima redom su dobili hrvatske isprave na lažna imena, hrvatske apanaže i komforne kuće za incognito boravak pod specijalnim nadzorom, a sve im je to osigurala hrvatska tajna služba koju je – uz Šuškove ljude – vodio Miroslav Tuđman. Pa kako je onda moguće da režim s njima nije imao veze? Na ovome mjestu zauvijek ostavljamo Tuđmana mlađeg da se do daljnjeg mirno peče u paklu svoje obranaške antilogike.
Druga vrsta reakcija dolazi iz Blaškićevog “prijateljskog kruga”, tj. iz usta njegovog odvjetnika Ante Nobila. Evidentno pogođen činjenicom da je Nacional istaknuo (bivšeg Mesićevog savjetnika) Željka Bagića kao najzaslužniju osobu za otkriće dokumenata koji su doveli do Blaškićevog oslobađanja, Nobilo je u nizu neposrednih i posrednih javnih istupa do kraja minorizirao Bagićevu ulogu, i maksimalno popularizirao svoju vlastitu. Kad je o isticanju samoga sebe riječ, gospodin Nobilo je osoba s tradicijom. Bavljenje odvjetništvom za njega je samo jedan od putova prema “široj afirmaciji”, tj. prema ekspanziji osobnoga političkoga utjecaja.
Kad je svojedobno preuzeo slučaj Miroslava Kutle, počeo je – potpuno neprincipijelno i protivno kodeksu – organizirati press konferencije na kojima je svoga klijenta sustavno prikazivao kao žrtvu režimske urote (sic!) i povrede ljudskih prava. Takav način obrane bio je zapravo oblik njegove vlastite propagande: ime mu se neprestano pojavljivalo u medijima, začinjeno visoko moralističkim porukama o nezaštićenom pojedincu kojeg je država bez razloga pretvorila u metu. Kutle je na kraju dobio šest i pol godina, što je gospodin Nobilo nesumnjivo doživio kao težak udarac za svoj privatni ego. Pojavio se, međutim, Blaškić kao hitna kompenzacija. Na platformi njegovoga oslobađanja Nobilo se pokušava relansirati kao odvjetnička zvijezda i društveno-politička vrijednost prvoga reda.

Blaškićev Kissinger

Kao i kod Kutle, stvari i ovdje prelaze svaku mjeru. Nobilo je postao Blaškićeva sjena, a možda i obrnuto: Blaškić njegova. Generala prati u avionu, na izlazu iz aviona, drži ga za ruku, pojavljuje se s njim u Kiseljaku, kao da je Blaškić retardiran pa ne može komunicirati ni sa svijetom ni sa svojim rodnim selom bez njegove asistencije. Unaprijedio se čak u Blaškićevog specijalnog izaslanika za Ahmiće, bosanskoga “Kissingera” koji generalu dogovara susrete pomirenja s bivšim neprijateljima i žrtvama. Kako rekosmo, uvijek je težio da bude više od odvjetnika, da postane mjera svih pravnih stvari u državi, a tu svoju težnju pokušavao je u jednom trenutku okruniti osvajanjem položaja ministra pravosuđa preko Hrvatske narodne stranke. Preko noći je postao istaknut stranački aktivist, s ciljem da se ubaci u Sabor i potom avancira* do portfelja* i fotelja. Avaj, njegovu ambiciju naglo je zaustavila informacija – vrlo obazrivo plasirana u medijima – da mu nije stran običaj obiteljskoga zlostavljanja po uzoru na Ljubomira Čučića. Njegovo daljnje političko napredovanje spriječila je nakon toga Vesna Pusić.

Povlađivanje iracionalnome poglavaru

Preko Blaškića se Nobilo sad ponovno nastoji vinuti do zvijezda, bez obzira na to što da je njegova stvarna uloga u tom slučaju prilično mutna. Blaškićevu obranu preuzeo je sa zadatkom da u prvome redu brani državu i Tuđmanov režim. To je na kraju i dovelo do drakonske prvostupanjske presude. O Nobilovim ambivalentnim motivima prilično govori njegov razgovor s Tuđmanom koji objavljuje Nacional. Taj borac za ljudska prava i demokraciju u svakom segmentu povlađuje iracionalnome poglavaru, opsjednutom Huntingtonovim “sukobom civilizacija”, ratom protiv islama i avangardno-misionarskom ulogom koju u tom kontekstu na području Bosne preuzimaju Hrvatska i Srbija, odnosno “katoličko i ortodoksno kršćanstvo” koji su trenutačno u sukobu, ali zapravo – kad je o islamu riječ – u strateškome savezništvu.
Dosljedno predočenome razgovoru, u kojem se servilno solidarizirao sa svakom Tuđmanovom idejom, Nobilo je prvu fazu Blaškićeve obrane do kraja “individualizirao” i izbjegavao spominjanje i inkriminiranje alternativnih trupa pod izravnom komandom Gruda i Zagreba. Stvarne krivce za zločin u Ahmićima počeo je uvoditi u raspravu tek nakon pada Tuđmanovog režima. Ovdje započinje povijest otrkivanja tajnih dokumenata na temelju kojih je Blaškić oslobođen, ali povijest odvjetnika Nobila i njegovog prava započela je mnogo ranije.

STUPAC TJEDNA: SANADEROV UZMAK; FENOMEN BAJIĆ

Ne ulazimo ponovno u razloge zašto su Ivo Sanader i društvo nedavno odlučili Bechtelu dati posao “izravnom pogodbom”. Vrlo vjerojatno radilo se o nekakvim financijskim interesima, kao i u slučaju bivše, Račanove vlade koja je u dokumente unijela takvu mogućnost. No to što se premijer brzinom svjetlosti povinuo pod pritiscima, odustao od svoje prve odluke i najavio suprotnu: raspisivanje natječaja, ne ostavlja pretjerano simpatičan psihološki dojam, bez obzira na moralnu opravdanost poteza.
U diskusiji s oponentima Sanader je morao odmah ponuditi nekakve argumente o eventualnim prednostima izravne pogodbe s Bechtelom (brz nastavak radova, cijena, kontinuitet zapošljavanja domaćih radnika itd.). Umjesto toga, zatražio je besmislenu arbitražu Europske komisije, odmah potom odustao i od nje i faktično se predao bez borbe, ostavljajući čvrst dojam da su u pozadini aranžmana s Bechtelom doista stajali nekakvi moralno sumnjivi motivi. Ako i jesu, zašto ne branite svoju ideju, gospodine Sanaderu, i pokušate istu javnosti predočiti u drugome svjetlu? Politika se ne zasniva uvijek na ispravnosti stavova, nego i na snazi osobe. Publika bi vas možda prihvatila bolje nego kad nastupate u stilu strašljivca nečiste savjesti. Hrvatska je u liku Ivice Račana dovoljno dugo imala premijera-vjetrokaza koji je politiku svakodnevno prilagođavao raznim pritiscima, i vođa koji stoji iza svoga stava – pa makar i diskutabilnog – na sceni danas nipošto nije bez izgleda.

  • * *
    Državni odvjetnik Mladen Bajić najavio je istragu o Blaškićevim dokumentima, potaknut spoznajom da su oni postali tema dana i da su ih Tuđmanove tajne službe filistarski držale pod ključem. Gospodin Bajić je u svojoj karijeri – osobno ili preko medijskih posrednika – najavio već niz sličnih bombastičnih istraga, i sve su u pravilu bile pometene pod birokratski tepih. Legendaran po velikim riječima i malim djelima, mogao bi jednom nastupiti u suprotnoj maniri: šutjeti, i izići u javnost kada i ako nešto napravi.

Vezane vijesti

Boljkovac podnio ustavnu tužbu zbog pritvora i istrage

Boljkovac podnio ustavnu tužbu zbog pritvora i istrage

Odvjetnik Josipa Boljkovca, osumnjičenog po zapovjednoj odgovornosti za likvidaciju 21 civila u svibnju 1945. na karlovačkom području, zatražio je od… Više

Komentari

Ovaj članak nema komentara.

Nije moguće komentirati članke starije od tri mjeseca.

Najnovije

Izbor urednika