Objavljeno u Nacionalu br. 456, 2004-08-10

Autor: Ivan Starčević

VIJENCI I KAKTUSI

Tako je govorio naša mustra Mutić

Pet centimetara koliko je prst iznad drške, pa sve do alke, smanjuje se onaj kut na samo jedan milimetar, a na dva metra, koliko je od drška do vrha koplja, ta razlika je deset centimetara

Ivan StarčevićIvan StarčevićU KRUPNOM PLANU: TURISTIČKA 2004
Utorak, HRT 1, 21.05
Kaktus

Kad se u dnevnicima priča o turizmu, onda obično na ekranu vidimo kupačice (homoseksualci kupače) na pretrpanim plažama, a budno će snimateljevo oko uvijek naći najobnaženiju mliječnu žlijezdu i gaćama najmanje zaštićen gluteus ženski jabukasti ili kruškasti. Umjesto da radikalizira taj svoj znanstveni pristup turizmu i pusti nam šutljivih sedamtesetak minuta vlastite klasike s rvackih plaža (bez tona, ali s tangama), HRT se odlučila totalno odbaciti muškosvinjski pristup i praviti se fina. Opatija, vila Angiolina, a unutra voditeljica u kraćoj haljini (odjevena sjedi i govori), oko nje po dva gospodina u godinama (odjeveni sjede i puno govore) i s titulama, od kojih je već druga bila kriva: onaj turistički profesor (Dragan Magaš) nije pročelnik katedre za turistički «menagment», nego za «management», ali tko šiša te strane jezike i njihove bartolkašić-pravopise.
Osobitu draž turističkom salonu davale su riječi «uživo iz Opatije» koje su išle na mračnoj pozadini opatijskih parkova kojima se muvaju izgubljeni turisti, dok u jarko osvijetljenom salonu Angioline debatiraju stručnjaci za budućnost. Opatijski turisti kreću se u grupama, što znači da ih je pomalo strah i to je jedina pouzdana informacija koju smo večeras primili, a moglo nam je biti tako lijepo.

SINJSKA ALKA
Nedjelja, HRT 2, 16.55
Četiri kaktusa

Četiri pogrebna vijenca na mrtvačkom sanduku, slika generala na pozivnicama, što je s nečasnim otpustom iz vojske.
Reporter je bio Boris Mutić i naravno da se napričao svinjarija i gluposti, no mi ovdje, na neznatno smanjenoj stranici novog formata «Nacionala», bilježimo samo vrhunce, ostalo milostivo prepuštamo konkurenciji. A uvaženi Boris Mutić, umjesto da u parku hrani golubove ili polazi tečaj za borbu protiv ovisnosti, žrtvuje se za dobrobit profesije, što treba pohvaliti, jer ono što je on danas izgovorio, e to je s onu stranu gluposti, lapsusa i ostalih uobičajeno bitnih gadosti sportskog tv novinarstva kakvo je do savršenstva razvila zagrebačka tv škola. Takvo jedno epohalno dostignuće može vam predočiti jedino transkript, stoga počujte Borisa Mutića:
«Vrlo je teško pogoditi ‘sridu’ i to iz još jednog razloga. Naime, jedan brid, vrlo oštar brid, je u unutarnjem dijelu i kada se pogodi taj brid, ovisi da li će vršak koplja ući u prazninu, ući u širinu, ili će alka jednostavno pasti sa svog ležišta. Pet centimetara, koliko je prst iznad drške, pa sve do alke, smanjuje se onaj kut na samo jedan milimetar, a na dva metra, koliko je od drška do vrha koplja, ta razlika je deset centimetara. Najbolji dokaz koliko je to teško».
Ovaj matematički precizan dokument senilne demencije, pospješene dugogodišnjom pretjeranom uporabom stimulansa na bazi brzo hlapivih tekućina, koja iz naših novinarskih redova dnevno odnosi najbolje umove ravno u Jutarnji list i Globus, rijedak je dar zbunjenom hrvatskom tv gledateljstvu. Taman kad smo pomislili da će se naš prejasni Muto vratiti našemen junaštvu uopće i veličanju ‘Mirke’ Norca posebno, počela se otimati kljusina koju vode dva gospodina u narodnim nošnjama, pa je naš rječiti Muto smjesta stupio u kontakt sa slikom, što je dosta rijetko, ali ne ćemo sad o tome, dajmo riječ Borisu Mutiću koji, dok ovo pišemo, pakira kofere za Atenu:
«Smirit će konja Edeka koji je nešto malo nemiran, pod te stare dane i ne bi trebao biti, ali on je samo simbol, možda jedan od onih koji je trčao alku, ali ju sada više ne može. U dobrim su odnosima, naravno, svi, i momci i alkari, s onima koje najviše vole, a to su ta bića iz životinjskog carstva gdje nema droge al’ ima šećera. Da ostane u dobrom odnosu sa svojim gospodarom, često grlo može biti nagrađeno kockom šećera, to nije podmićivanje, to je poštivanje, obostrana ljubav».
Kad pogledamo bolje, tv prijenos sinjske alke koju je HDZ srozao na najniže grane ima svojeg idealnog reportera baš u Borisu Mutiću koji je nešto malo nemiran, pod te stare dane i ne bi trebao biti, ali on je samo simbol, simbol televizije koju vodi vječiti mali karijerist i direktorčić Galić (Mirko) i na kojoj njegov trudbenik Mutić kaže za jednog drugog Mirka (ratnog zločinca Norca) da je već dvije godine «spriječen» da obavlja svoju alkarsku dužnost. Kao da nije dovoljna HRT svinjarija bacati novce na višesatni izravan prijenos nečeg totalno nezanimljivog, a televizičnog koliko i crnokljovni komentator Nove TV Branko Vukšić, da bi sve ispalo idealno mora nam se ovo agresivno poseljačenje svega urbanog danas u Hrvatskoj garnirati političkim ispadima najgore HRT vrste, one novinarske, s dubokom motrištarskom tradicijom, a mutićevski bistre.

SPORT
Nedjelja, HRT 1, 19.57
Tri kaktusa

Ljudi koji na televiziji čitaju sportske rezultate morali bi izgledati normalno, a ne kao žrtve genetskih eksperimenata, prometne nesreće u djetinjstvu i prežderavanja u zreloj dobi – to je svugdje pravilo osim na Rvackoj televiziji. Pogledajmo kako to izgleda večeras. Poslije špice «Sporta» na ekranu se ukazalo nešto, The Thing: glava Michaela Dušanovića deblja nego obično. Ne razumijemo trud, jer i dosad je bila fantastično učinkovita: mnogog je mladog čovjeka i čovječicu ta odbila od sporta, zato nam je mladež danas tako kržljava. I sad nam ta glava koja odvraća priopćuje da ima sjajnu vijest. A što bi to moglo biti? Pojeftinilo pivo? U svinjce uvedeno centralno grijanje? Iako su to jedine dvije stvari koje idu uz pojam sportske sreće adekvatan sportskoj fizionomiji glasnika, fenomenalna vijest je nešto treće: naš Kretinides tvrdi da su veslači osvojili zlatnu medalju.
Da prva vijest bude nešto bez lopte pravo je čudo, pa nam se Mićo sav spetljao i napravio odmah tri pogreške u dvije rečenice. U Poznanu (Poznanju!) je naš četverac bez kolmirala (kormilara!), u sastavu Mario Vekić, Frane Nieseteo (Niseteo!), Hrvoje Marić i Petar Lovrić, osvojio zlatnu medalju na svjetskom prvenstvu za veslače do 23 godine. Poznanj je kod Miće još dobro prošao. Kod priučenog novinarskog šegrta Petra Vlahova (koji govori Savurdija, umjesto Savudrija) na Novoj TV taj grad se danas zvao Poznjan, ali to je bilo u sedam sati. Kako je večer odmicala, intenzivirani su i napori združenih noovinarskih tv sila, pa smo, nakon Poznjana u 19 h i Michaelovog anglificiranog Poznana u 19.57 h, već u Vijestima HRT-a u 22.40 čuli da se Poznanj zove to mjesto.
Naravno da Sportski program HRT-a nema ni sliku naše zlatne veslačke mladeži, ni njihova čamca, jer nema se vremena otići na daleki Jarun. Evo kako je izgledala video prezentacija udarne vijesti u udarnoj sportskoj emisiji. Dva prizora. Prvi je već opisan (strahotna glava), a drugi su bila četiri imena i prezimena, žutim slovima na crnom ekranu, kako slijedi:
Mario Vekić
Frane Niseteo
Hrvoje Marić
Petar Lovrić.
Da su te četiri mlade urbane osobe nešto ukrale ili nekoga ubile (kao npr. pravomoćno osuđeni g. Mirko Norac iz sela Otok), bolje bi prošle. Bio bi im na Rvackoj televiziji objavljen životopis i slika koliko hoćeš (profil, poluprofil, en face) i ne bi o njima mucala Miće Dušanovića glava koja odvraća (ne odvratna glava), nego tronuta rodbina i ugledni državni službenici. Ubij, ukradi, usvinji i Rvacka televizija štovat će te k’o sinjsku alku, ali budi prvak svijeta, pa ćeš vidjeti svoje ime na tjeralici koju je za tobom raspisao poštenjačina Dušanović.

DOBRO JUTRO, HRVATSKA
Ponedjeljak, HRT 1, 7.00
Vijenac

Varate se ako mislite da je jedina zadaća Bože Sušeca, urednika zabavnog program, da u suradnji s ministrom kulture Božom Biškupićem i direktorom HRT Mirkom Galićem, uz diskretnu asistenciju direktorice Marije Nemčić i ostalih, sprečava emitiranje «Čuvara državnog kečapa» Nenada Bana i drugova, jedine duhovite stvari koju su na račun današnjih političara proizveli TV Hrvati. Božo Sušec je i «voditelj projekta Atena 2004» čija je osnovna ideja, tumači on punoljetnom Davoru Meštroviću, da svaku zemlju zanimaju njeni sportaši i njihovi rezultati. Dosta je čudno da je tako visoko dopro um sportskog reportera koji u nogometnim prijenosima zaboravlja spomenuti imena igrača svoje zemlje, ali će zato s velikim lingvostilističkim užitkom izgovarati prezime svakog stranog mamlaza koji igra protiv naših mamlaza. Sušec koji najljepše zna reći Zidane najavljuje da će njegova ekipa detaljno pratiti naše sportaše, prije nastupa, za nastupa i poslije nastupa. Prije nastupa će Sušec, Vela i društvo poželjeti našim sportašima sve najbolje, što je čisti bad luck, pa u ime svih hrvatskih olimpijaca i olimpijskih kandidata molimo da se to ne čini.

Komentari

Ovaj članak nema komentara.

Nije moguće komentirati članke starije od tri mjeseca.

Najnovije

Izbor urednika