Ilko ČulićTinariwen – ‘Amassakoul’ (Triban Union / Aquarius)

Tinariwen - 'Amassakoul': pustinjski Tuarezi danas naoružani samo gitarama do 1995. nosili su puške i branili svoj komad SahareLjubitelji “korijenskog” bluesa odavno su primijetili da se napola presahnuli izvori u delti Mississippija mogu nadomjestiti bujicom novog zvuka u gornjem toku Nigera, oko drevnog grada Timbuktua. U novije vrijeme Damon Albarn ondje je skupljao materijal za svoj hvaljeni projekt “Mali Music”, a još prije desetak godina Ry Cooder i afro-blues maestro Ali Farka Toure podijelili su Grammy za album “Talking Timbuktu”. Povlačenjem paralele Mississippi – Niger obnovljeno je vjerovanje da se najbolji blueseri rađaju na obalama velike rijeke, međutim jedno od posljednjih otkrića neumornih istraživača afričke glazbe usmjerava slušatelje prema bezvodnim predjelima sjevernog Malija, odakle dolazi neobični desert-blues band Tinariwen. Njihov drugi album “Amassakoul” dočekan je hvalospjevima u Guardianu i Observeru, a BBC-jev “roots” ekspert Charlie Gillet već ga je proglasio albumom godine.

Pustinjski Tuarezi iz nomadskog plemena Tamashek, danas naoružani samo električnim gitarama, do 1995. nosili su puške i branili svoj komad Sahare od kaznenih ekspedicija vojski Malija i Nigera. Sukobi su izbili odmah nakon povlačenja francuskih kolonizatora i ucrtavanja granica novih država koje su presjekle prastare karavanske putove. Dugotrajni rat natjerao je mnoge Tuarege u izbjeglištvo, a njihovi gerilci povlačili su se prema libijskoj pustinji gdje im je pukovnik Gadafi organizirao kampove za obuku. U pošiljkama vojne opreme nekako su se našle i kasete s muzikom Hendrixa, Dylana i Marleyja, koje su zauvijek promijenile život glazbenicima iz tuareškog folk sastava Taghreft Tinariwen. Tradicionalne lutnje i violine zamijenili su električnim gitarama i počeli gradili vlastiti svijet električnog bluesa, izoliran od bilo kakvih izravnih vanjskih utjecaja. Kad je potpisano primirje i zaustavljen rat, glasine o saharskim sljedbenicima Jimija Hendrixa brzo su se proširile do Pariza i Londona. Članovi francuskog etno-pop banda Lo’Jo pomogli su Tinariwenu u organizaciji “pustinjskog festivala” na koji zadnjih godina dolaze face kao što su Manu Chao i Robert Plant, a renomirani engleski gitarist Justin Adams doputovao je 2000. u tuareški gradić Tisdas kako bi producirao njihov prvi album “The Radio Tisdas Sessions”. Snimali su u studiju lokalnog radija, ali samo između 19 i 24 sata jer je to jedino doba dana kad u Tisdasu ima struje. Album objavljen preko Adamsova labela “Wayward” dosegnuo je relativno skromnu tiražu, no Tinariwen se afirmirao kao live atrakcija na pozornicama velikih europskih festivala i tako osigurao puno bolje uvjete za snimanje drugog albuma. U studiju Yvesa Wernerta u Bamaku, gdje su nastajali kultni albumi Ali Farka Tourea i Isse Bagayoga, potpuno je razotkrivena sva raskoš njihove glazbe. Muški i ženski vokali Tinariwena drukčiji su od svega što se može naći u “world music” marketu, ali ono što doista fascinira sirovi je zvuk njihove četiri “alguitare”. Nakon trećeg slušanja albuma “Amassakoul” čini se kao da Hendrix nije umro u Londonu nego se samo preselio na jug Sahare i tamo otvorio školu gitare.

Afro Celt Sound System – ‘Pod’ (Real World / Dallas)

Cijela karijera Afro Celt Sound Systema pokrivena je zanimljivim klupskim remixima, od onih iz vlastite produkcije do intervencija koje su za njih napravili Rae & Christian, Faithless i Masters At Work. Da bi se došlo do tih snimki, trebalo je organizirati intenzivnu potragu za singlovima, otisnutima jedino na vinilu i distribuiranima samo do specijaliziranih DJ dućana. Neostvarene želje Afro Celt fanova napokon će ispuniti ova kompilacija sa 70 minuta remixanog materijala prikupljenog između 1996. i 2003. Strpljenje je nagrađeno bonus DVD-om koji bi bio puno atraktivniji da je uz dva videospota zapakirana integralna snimka koncerta umjesto nekoliko kratkih ulomaka s gostovanja na američkom WOMAD-u.

Frederic Galliano & The African Divas – ‘Sacre Live!’ (F-Communications / Trolik)

Prije nego što je pariški producent i DJ Frederic Galliano uložio tri godine rada u projekt African Divas, gdje je okupio nekoliko vrhunskih pjevačica iz Malija, Gvineje i Senegala, afro-house bio je disciplina u kojoj su se uglavnom natjecali studijski timovi što su Afriku vidjeli samo na televiziji. Iz zapadnoafričke ekspedicije Galliano je izvukao izvrsnu podlogu za live nastupe, pa se koncertni album snimljen na lanjskim gostovanjima u Neversu i Utrechtu pokazao još boljim od studijskog prethodnika. Elektronski house beatovi možda će biti malo pretvrdi za ljubitelje tradicionalne “Africane”, ali to je zasad jedina mogućnost za upoznavanje s pjevačicama poput Hadje Kouyate.

Fela Kuti – ‘The Underground Spiritual Game’ (Barclay / Aquarius)

Sedam godina nakon smrti Fele Kutija nijedan komadić njegove impozantne diskografije nije ostao neistražen, a brojna reizdanja originalnih albuma iz 70-ih i nekoliko luksuzno opremljenih boxed-setova uglavnom su zaustavili pokušaje da se priča o nigerijskom velikanu plasira kroz jeftine kompilacije. Afro-beat DJ Chief Xcel ipak je našao način za prezentaciju Felina naslijeđa u nepunih 60 minuta. Njegov mix pretežno se oslanja na kraće pjesme ili pak na pojedine dijelove duljih kompozicija, dok je 17-minutna “Africa Centre Of The World” ostavljena za kraj. Dobar vodič za afro-beat početnike, ne baš preporučljiv vjernim navijačima, koji će teško prihvatiti činjenicu da se netko usudio prčkati po Felinim klasicima.

Zvjezdice:
Tinariwen – 5
Afro Celt Sound System – 3
Frederic Galliano – 4
Fela Kuti – 3

Top lista:
1. The Roots – ‘The Tipping Point’
2. Edo Maajka – ‘No Sikiriki’
3. !!! – ‘Louden Up Now’
4. Calexico – ‘World Drift In’ (DVD)
5. TBF – ‘Maxon Universal’