Objavljeno u Nacionalu br. 458, 2004-08-24

Autor: Vedrana Rudan

ZLOĆE I POVRĆE

Đavolja odvjetnica

Kad o nečemu znam malo ili gotovo ništa, postoji golema opasnost da o tome izreknem svu silu pizdarija. Zato ja svoja razmišljanja o Djevici Mariji krijem kao časna sestra trudnoću

Vedrana RudanVedrana RudanNije da se osjećam neugodno u svojoj ženskoj koži, samo mi je u njoj malo tijesno, o kolovozu vam govorim i Veloj Gospi. Ta gospođica svake godine ispočetka inspirira katoličke svećenike da, poput kardinala Bozanića, nešto prozbore o rađanju, porodu, natalitetu, trudnoći i, naravno, abortusu. Kako se u Hrvatskoj od njenog osnutka ništa promijenilo nije, mislim na porode, rađanje, natalitet, trudnoće i abortuse, možda je logično da popovi ponavljaju isto. Spominju se “crne brojke” koje govore da je Hrvata sve manje, strašna je i činjenica da je “ozakonjen abortus”, ljude se poziva da se ugledaju na Blaženu Djevicu Mariju koju su, kako tvrdi Bozanić, “naši stari” zvali “najvjernijom odvjetnicom Hrvata”.

Bilo bi lijepo kad bi svi ti kardinali, seoski i gradski popovi, kad bi Papa samo jednog 15. kolovoza rekao nešto o grijesima mužjaka u mantijama Buljenje u prazno, neprospavane noći uz nekog hrkača ili u praznom krevetu, pipanje sisa kad rok prijeđe svaku granicu, to je abortusDa sam vjernica, zvučalo bi mi prestrašno kad bi netko Djevicu Mariju nazivao “odvjetnicom”. Znamo kakva su bića odvjetnici i zašto ih je Dante u pakao uvalio, ni odvjetnice nisu bolje… Nazivati Djevicu Mariju “odvjetnicom” više je uvreda nego kompliment, ali… Tko sam ja da sudim “našim starima”? Uostalom, “naše stare” ne bi trebalo previše ozbiljno shvaćati samo zato što su “naši” i “stari”. Možda su tako zvali Mariju jer su bili glupi poput nas “mladih”? Pokušavam svoju glavnu misao uhvatiti za rep. Kako bih bila potpuno jasna, moram biti iskrena i priznati, ja o Djevici Mariji znam malo ili ništa. Čula sam da je Mariju rodila Sveta Ana, ne zna se tko je bio Marijin otac, vjerojatno je i Sveta Ana rodila bezgrešno, ili je Djevica Marija izvanbračno dijete… Mutno se sjećam da se neki arhanđeo, ne znam razliku između anđela i arhanđela, ne znam mnogo ni o anđelima, ukazao dana 25. ožujka “poniznoj djevici, pravoj božjoj službenici” i rekao joj da će bezgrešno roditi sina koga je i rodila devet mjeseci poslije.

Meni nevjernici padaju na pamet glupa pitanja, ako je trebala roditi bezgrešno, zašto je bebu nosila devet mjeseci, moglo je i kraće, uz nju se pojavio Sveti Josip, neke životinje i tri kralja… Je li Josip Mariju… Kužite, kad o nečemu znate malo ili gotovo ništa, postoji ogromna opasnost da o tome izreknete svu silu pizdarija. Zato ja svoja razmišljanja o Djevici Mariji krijem kao časna sestra trudnoću ili katolički pop čuperak stidnih dlaka svoga dečkića. Ne govorim o Mariji na seoskim i gradskim trgovima, nitko mi ne uključuje jake zvučnike da bih pučini urlala što mislim o magarcu koji je vrućim dahom grijao maloga Isusa, ne nabrajam ni koje su darove u štalicu unijela tri kralja… Samo se glupani, drznici, katolički svećenici, Papa i Bozanić usuđuju bahato siktati o temi o kojoj ne znaju ništa. Na abortus mislim. Bozanić “ozakonjenje pobačaja” smatra posljedicom “kobno proširenog mentaliteta kojem podliježu i kršćani.” Kardinal Bozanić ima pravo na neznanje, dapače, kardinal ne bi smio znati ništa o abortusu. Katoličkim svećenicima vjera zabranjuje poznavanje pičke.

Pa ipak, on govori i uznemiruje mene, doktoricu za abortuse. Što je abortus? To je buljenje u prazno, brojanje dana na prste, pa kalkulatorom, pa računanje na papiru… Abortus su neprospavane noći uz nekog hrkača ili u praznom krevetu. Pobačaj je i pipanje sisa kad rok prijeđe svaku granicu. Abortus su i dvojbe i trojbe i nada. Možda je stres? Hormonalni poremećaj? Rak? Ući u apoteku i kupiti test ili otići ginekologu? Tjedan, dva, tri… Abortus je jahanje kobile i sjahivanje sa kobile. Gospođo, to bi bilo to, sestra će vam pomoći da siđete… Abortus je stavljanje mokrog dlana u suhu sestrinu ruku. Abortus je mamurno, krvavo popodne u bolničkoj sobi u kojoj ti nitko neće dati šalicu čaja iako si sobu platio kao da si odsjeo u Hiltonu. Abortus je plač u krvavom krevetu, depresija, bježanje iz rodilišta, kuhanje večere djeci kao da se ujutro ništa dogodilo nije. Pobačaj je računanje koliko bi pobačaj, da nije bio pobačaj, danas imao godina…

Kako se Bozanić usuđuje govoriti o pobačaju? Je li samo glup? Ili je samo drzak? Glup nije. Dakle, Bozanić je drzak gospodin. Tko mu daje pravo na drskost? Odgovor je vrlo jednostavan. Pravo mu daje protivnik. A Bozanićev protivnik je žena, borac koji nije i ne može biti borac jer je dvije tisuće godina žrtva. Zato mu se on, iako perverzni muškarac, ali ipak muškarac, usuđuje govoriti jedinu pravu istinu o životu i nabijati osjećaj krivnje. Katolički popovi! Stručnjaci za abortus?! Zato jer imaju moć, snažne mikrofone, zato što uglavnom jebu muškarce, zato što im žene ne trebaju osim kao sluškinje i maternice iz kojih će izlaziti muškarci gospodari, muškarci robovi, muškarci ratnici i žene ropkinje. Nevjerojatno?! Svake godine u kolovozu ista priča! Kako bi bilo lijepo kad bi svi ti kardinali, seoski i gradski popovi, kad bi Papa, samo jednog 15. kolovoza, rekao nešto o grijesima mužjaka u mantijama. Koji njih “mentalitet” tjera da u svim zemljama gdje su pri vlasti šuruju s političarima lopovima, da uvijek načelno spominju “zlo”, a nikad ni jedno ime, da siju mržnju, pozivaju na rat, da se uvijek i uvijek i uvijek ispočetka svim ženama katoličkog svijeta nameće kao ideal žena koja kurca vidjela nije.

Sve mi koje ga gledamo kurvetine smo koje treba držati pod kontrolom i koje možemo platiti svoj grijeh samo ako sva naša hrvatska začeća završe rađanjem kakvog malog Josipa. Sanjam dan kad će toj isključivoj, ženomrzačkoj, pedofilskoj, homseksualnoj, lopovskoj, zloj, bogatoj, licemjernoj gopodi netko reći, odjebite, Djevice Marije ne stanuju ovdje.

Komentari

Ovaj članak nema komentara.

Nije moguće komentirati članke starije od tri mjeseca.

Najnovije

Izbor urednika