Predsjednik Josipović tražio je ljetos smjenu tadašnjeg šefa diplomacije JandrokovićaU iščekivanju nove velike diplomatske rotacije s popunjavanjem desetak veleposlaničkih mjesta, koja je počelo još prošlog ljeta, ali ju je blokirao predsjednik Republike Ivo Josipović, u javnost su procurila imena u razmatranju za ambasadorski angažman. Već je dulje vrijeme poznato da je najozbiljniji kandidat za Washington predsjednikov vanjskopolitički savjetnik Joško Paro, ali od prošlog tjedna u javnosti se spominju i imena sveučilišnih profesora Ivana Grdešića, koji bi trebao u London, Damira Grubiše kojemu je navodno namijenjen Rim, Branka Caratana koji bi trebao u Moskvu te Ive Goldsteina čija bi destinacija trebao biti Pariz. Uz Goldsteina juniora nova je politička garnitura u svoje redove uvela i njegova oca Slavka Goldsteina, koji je imenovan za posebnog savjetnika premijera Zorana Milanovića za kulturu, a spominjalo se i pokretanje mjesečnika na čelu s Goldsteinom koji bi bio financiran iz državnog proračuna.

Osim što su svi navedeni politički bliski novoj vlasti ili su u pitanju prijateljski odnosi, Grubiša, Caratan i Grdešić i formalno su angažirani u SDP-u, u kojem je Grubiša predsjednik stranačkog Savjeta za međunarodne odnose, a Caratan član, dok je Grdešić predsjednik SDP-ova Savjeta za politički sustav. U političkim se krugovima pojavilo i ime Damira Mihanovića, zviždača iz Uprave Croatia osiguranja koji je razotkrio aferu Fimi-media, kojemu je navodno predsjednik Josipović nudio ambasadorsko mjesto u Australiji. Mihanović nije demantirao razgovore na Pantovčaku o svom mogućem diplomatskom angažmanu, nego se spremno stavio na raspolaganje predsjedniku i Vladi ocijene li da udovoljava kriterijima.
Početkom prošlog srpnja predsjednik je priopćenjem službeno obavijestio javnost da je "primio prijedlog Vlade s imenima kandidata za veleposlanička mjesta", koji će "pažljivo proučiti", a "zatim započeti postupak konzultacija s Vladom o odabiru kandidata". Međutim, ni šest tjedana kasnije Josipović Vladi nije odgovorio na njen prijedlog, nego je odjednom odlučio kako je isti taj prijedlog koji je smatrao Vladinim i o kojem je najavio početak konzultacija, tek Jandrokovićev kvaziprijedlog, a tadašnjeg šefa diplomacije napao je da ne poznaje zakonske i ustavne odredbe o imenovanju veleposlanika. Od premijerke Kosor tražio je smjenu Jandrokovića jer "ne poštuje ni proceduru, ni instituciju predsjednika i u javnost iznosi neistine", a listu kandidata koju je dobio nazvao je popisom ogranka HDZ-a Črnomerec. Postupak imenovanja je bio zaustavljen, iako se već tada u 15-ak zemalja debelo kasnilo sa zamjenom veleposlanika. Sudi li se prema imenima koja su dospjela u javnost, a pogotovo potvrde li se i u službenoj proceduri, bit će jasno da je ljetošnja Josipovićeva akcija u kojoj isti dokument za njega prvo jest, a mjesec dana kasnije nije legitiman i proceduralno ispravan samo jedna u nizu onih kojima je u predizbornoj kampanji tjerao vodu na mlin Kukuriku koaliciji, a u kojoj će politički profitirati njihovi, ali i njegovi ljudi.

"Ovdje je riječ očito o predsjednikovim dvostrukim kriterijima, koji su se pokazali tijekom sukoba prošlog ljeta, kad je predsjednik države rekao da 'ovom prilikom nije prihvatio prijedlog koji nije donesen na formalan način', iako je prethodni isti takav prijedlog HDZ-ove vlade. Ako predsjednik države, koji je ujedno i profesor prava, sam izjavljuje da se u jednoj prilici ponaša ovako, u identičnoj drugoj prilici onako unutar istog mandata i u suradnji s istom vladom, onda to pokazuje da je sam odustao od toga da se ponaša u skladu s načelima", upozorava politički analitičar Žarko Puhovski. Prvo je prihvatio neformalno pismo HDZ-ove vlade, a kad mu je za godinu dana opet stiglo isto takvo pismo za novu rundu veleposlanika, govorio je o nezakonitosti takva prijedloga, dodaje, ističući kako je to predsjednikova potvrda da se jednom prilikom ponašao mimo zakona, a drugi put će se, jer je situacija drukčija, ponašati prema zakonu. Zabrinjavajuće je što je javnost to primila kao prihvatljiv način ponašanja predsjednika države, ističe Puhovski, koji smatra da predsjednik nema pravo raditi iznimke. Osim toga, nastavlja, tada su se u javnosti upravo Grubiša i Grdešić pojavili kao oštri kritičari prakse stranačkih podobnika, što je njihovo pravo, ali sada se oni pojavljuju kao kandidati u istom tipu stranačke podobnosti. Njih dvojica imaju kvalifikacije za diplomaciju, procjenjuje Puhovski, za razliku od Goldsteina, koji mu se čini najspornijom točkom. Takva imenovanja, poput Mirka Galića, kojega bi trebao naslijediti, imaju smisla kad je riječ o poznatoj osobi koja nije vezana uz vas, ali u Goldsteinovu slučaju nije riječ o stranačkoj nego o obiteljskoj vezi, što je još korak više unatrag u odnosu na stranačku podobnost, ističe.
"Mogu se složiti s ministricom Pusić koja kaže kako njena vlada želi i smatra normalnim da veleposlanici budu osobe koji zastupaju vlade, i nemam ništa protiv toga da se to prihvati kao načelo, ali onda očekujem da ova opcija, kada jednoga dana bude u oporbi, ne radi cirkuse kad se oni koji ih naslijede budu ponašali na identičan način", zaključuje Puhovski. Ne postoji kao praksa da, primjerice, socijaldemokratska vlada šalje svoje ambasadore, a kada dođe u opoziciju, prigovara kršćanskim demokratima zato što rade to isto, smatra, pozivajući da se uklone dvostruki kriteriji. Tek kad se oni eliminiraju, može se raspravljati o stručnim kvalifikacijama kandidata, kaže Puhovski kojemu nije jasno po čemu je Goldstein kvalificiraniji za mjesto ambasadora u Parizu od HDZ-ove Marije Pejčinović Burić, koja je ljetos bila predložena.

"Mislim da je Pejčinović Burić među rijetkima s ove strane koji bi u svakoj varijanti trebali biti u igri", ocjenjuje Puhovski, napominjući kako može razumjeti da vlada ne želi uzimati ljude iz druge opcije, ali bi na to mjesto morali kandidirati nekoga s kvalifikacijama. Neovisno o tome što je riječ o ljudima koji su se u javnosti profilirali napadima na istu praksu po kojoj su sada i oni izabrani, Grubiši, Grdešiću ili Caratanu ne može se odreći da imaju formalne kvalifikacije za veleposlanika, kaže Puhovski, ali, uz nedostatak iskustva i kvalifikacija, Goldsteinov je problem i to što je u javnosti poznat po brojnim sukobima, što definitivno nije preporuka za diplomatsku službu.

"Ono što smo ljetos predložili predsjedniku uopće nije bila lista HDZ-a Črnomerec, od svih ljudi koje smo predložili jedini koji nikada nije bio zaposlenik Ministarstva je glavni urednik Vjesnik Bruno Lopandić. Sve koje smo predložili bili su ili aktualni ili prijašnji zaposlenici Ministarstva. Primjerice, kandidatkinja za Pariz bila je Marija Pejčinović Burić, koja je bila državna tajnica za europske integracije, perfektno govori francuski, vodila je zajednički parlamentarni Odbor EU-RH, dakle, vrlo kompetentna i nesporna u svakom pogledu", kaže Andrej Plenković, bivši državni tajnik u MVPEI-ju, kojeg su u svom timu željeli i Josipović i ministrica vanjskih i europskih poslova Vesna Pusić, ali se on odlučio za političku karijeru u HDZ-u. "Ono što mi se tada nije svidjelo zajednička je ocjena i paketni pristup da se sve zaustavi, jer je to bilo krajnje nepotrebno, napominje Plenković, danas saborski zastupnik HDZ-a i član Odbora za vanjsku politiku. "Predsjednik nam je spočitavao da je naša lista bila politička, što nije točno, jer su to redom bili ljudi iz sustava, i čini mi se da je tu ocjenu dao iz predizbornih razloga. Na toj listi su bili vrhunski diplomatski profesionalci, poput Davora Vidiša za Washington, koji je bio ravnatelj Uprave za bilateralu, za Rim je bio Mario Nobilo, bivši ambasador u New Yorku, Beču i Ljubljani. Neću ulaziti u nagađanja je li predsjednik odbijanjem naše liste radio za Kukuriku koaliciju i čekao izbore kako bi progurao njihove kandidate, ali je morao sjesti s Vladom i razmotriti ime po ime. Nije bilo nikakve dramatične političke ili institucionalne potrebe da se sve blokira, jer država mora funkcionirati bez obzira na izbore. Ni danas mi nije jasno zašto je odbijena lista na kojoj je velika većina neospornih profesionalaca, osim ako se to nije činilo svjesno i namjerno, i odugovlačilo do izbora kako bi poslije mogli imenovati svoje", kaže Plenković.

Informacija o Mihanoviću kao potencijalnom ambasadoru, dodaje, takva je da zaista ne zaslužuje ozbiljan komentar. Oko novih imena Plenković se zasad suzdržava, dok ne počne službena procedura i rasprava. Smatra kako su kandidati o kojima se nagađa "respektabilni poznavatelji međunarodnih odnosa, ali vjerojatno imaju nekih poveznica s vladajućom koalicijom koja ih želi staviti na birana ambasadorska mjesta namijenjena političkim imenovanjima. Ta imenovanja ne bi bila neka iznimka u odnosu na ranije godine, pogotovo zato što se kod nas, kao i u većini zemalja svijeta, kadrovira kombinacijom karijernih i političkih diplomata, a rijetki su apsolutno čisti sustavi gdje su isključivo karijerni diplomati." Ipak, upozorava da "pri imenovanju ambasadora uopće nije dobro da se njihova imena pojave u javnosti prije nego što se procedura formalno pokrene, a ona podrazumijeva agreman zemlje primateljice i saslušanje u Hrvatskom saboru".

O imenima kandidata čija su imena procurila u javnost ne želi govoriti ni šef Odbora za vanjsku politiku SDSS-ovac Milorad Pupovac, pa čak ni načelno, je li se Kukuriku koalicija u tim potencijalnim prijedlozima vodila istim političkim kriterijima, poput HDZ-ove vlade, za što ih je ljetos optužio šef države. "O tome ću govoriti isključivo na Odboru, in camera, kada prijedlozi dođu do nas", kaže Pupovac. Ipak, otkriva zanimljivu inicijativu s nedavne sjednice Odbora, koji je donio zaključak prema kojem bi se ubuduće o kandidatima za veleposlanička mjesta na Odboru raspravljalo prije nego što RH za njih od države primateljice zatraži agreman, a ne, kao što je dosad bila praksa, da se hearing pred Odborom provodi tek formalno nakon što agreman već stigne. "MVEP o svom zaključku još nismo formalno obavijestili i ne znamo koji će stav o tome zauzeti, ali ne vidimo razloge zbog kojih bi mogli biti protiv, jer je riječ o praksi specifičnoj za većinu zemalja razvijene parlamentarne demokracije. Argument koji se povlači od bivše vlade da je tajnost postupka i imena kandidata nešto što se ne može očuvati na Odboru ne bi smio vrijediti, jer dosadašnja praksa pokazuje da nije Odbor jedini koji tu tajnost nije štitio, nego da to nisu činili ni drugi, od samih kandidata pa do Ministarstva, Vlade i Ureda predsjednika. To nije problem Odbora nego funkcioniranja i profesionalnosti državnih institucija", objašnjava Pupovac inicijativu koja još nije postojala u domaćoj političkoj praksi. "Tajnost procedure se ne smije koristiti kao argument protiv toga da parlament na vrijeme i na pravi način kaže svoje o tako važnom pitanju kao što je imenovanje veleposlanika. Jer, dovedete li parlamentarni odbor u situaciju da raspravlja o kandidatima nakon što su zemlje primateljice već dale suglasnost, nema se baš o čemu raspravljati. Naš je motiv za takav zaključak jačanje parlamentarne dimenzije u vanjskoj politici, jer ako odbori nemaju važnu ulogu u odlukama i prijedlozima imenovanja izvršne vlasti, parlamentarizam se pretvara tek u plenarno nadmetanje pred medijima i javnošću. Ne očekujemo da će MVEP ili Vlada imati bilo što protiv ovakvog razumijevanja uloge parlamenta, jer je to nešto što nam je zajedničko. Sadašnja ministrica kao šefica Nacionalnog odbora imala je vrlo specifično iskustvo u odnosu prema Vladi, odnosno uskraćivala joj se mogućnost da radi ono što joj je bila poslovnička i zakonska uloga." Dodaje da tu nije riječ o nepovjerenju ili želji Odbora da se nametne kao akter koji bi htio zakomplicirati proces, nego o pozicioniranju parlamentarne dimenzije u onu fazu u kojoj ona ima smisla. "Dosadašnja praksa dogovaranja Banskih dvora i Pantovčaka o veleposlaniku dosad je pokazala da ima strane koje nisu najbolje i najsretnije, jer se dogovaranje može pretvoriti i u blokiranje ili u trgovinu, što je sve normalno u političkom procesu, ali nije normalno da se iz tog procesa isključi parlament i da se pretvori samo u mjesto dizanja ruku, ili onih koji će se prikloniti bilo Vladi, bilo predsjedniku, a neće raspravljati o meritumu stvari, odnosno o samim kandidatima, i to na vrijeme. Rasprava o kandidatima poslije dobivanja suglasnosti zemlje primateljice može samo dovesti do kompromitacije, bilo naše zemlje, bilo primateljice, bilo kandidata", obrazlaže Pupovac model koji bi raspravom na Odboru prije dobivanja akreditiva trebao spriječiti buduće loše kadrovske odabire u diplomaciji. U MVEP-u odbijaju razgovarati o imenima potencijalnih budućih veleposlanika, ali potvrđuju da je proces u tijeku i da se razmišlja i o imenima koja su se pojavila u javnosti. Uvjereni su da s Josipovićem neće imati problema kao bivša vlada i da će se vrlo lako uskladiti i dogovoriti o imenima.