Vedrana RudanAhhhhhhhhhg! Neeeeee! Daj! Orgazmički krici naših televizijskih športskih novinara parali su olimpijski, hrvatski zrak. Ghhhhh! Ooogh! Jao! Toooo! Hrvatski drkadžije pred hrvatskim ekranima svojim su urlicima uzvraćali televizijskim športskim novinarima. Bi li hrvatski mužjaci pred ekranima i hrvatski televizijski športski novinari pojebali hrvatske vrhunske športaše da se jednom skupa nađu na nekom športskom terenu? Sigurno. Zato uzdišu na daljinu. A športaši, objekti zbog kojih se za kurac drže i oni pred ekranima i oni pred mikrofonima, daleko su od razuzdane gomile. Štite ih ljubomorni treneri i selektori i maseri i športski liječnici, koji jedini smiju udisati miris oznojene Hrvatske. Da, naši muški vrhunski športaši, oni su Hrvatska. Zašto bi hrvatski športski TV novinari i hrvatski muški TV gledatelji htjeli pojebati Hrvatsku pitanje je za psihijatre, ali ne športske, ti ne bi bili objektivni, i njih mame vlažne majice, obrijana muška pazuha… Oh, jadne mi hrvatske žene! Dok bauljamo Hrvatskom i tražimo hrvatske muže koji se pale na hrvatske žene, hrvatski športski novinari svršavaju na tribinama i u kabinama, navijači doma, a jedni i drugi skrivaju mokre ručice.
Pametni su muški športski televizijski novinari. Nikad, baš nikad nisam čula da su načeli temu drkanja, svršavanja… Stišću đokicu, stenju, brišu šakicu u maramicu, samo im povremeno izleti neki sladostrasni uzdah… Ali… Nisam znala, ovih sam dana u novinama vidjela, postoje i športski novinari koji rade u pisanim medijima. Jedan od njih je, lisac prevejani, umoran od stiskanja stare kožice dok su naši dečkići plivali i loptali, u svojim novinama prodao nevjerojatnu tezu. Gospodin tvrdi: otišao sam gledati žensku odbojku na pijesku da bih se na tribinama, skupa s još nekoliko tisuća mužjaka, dobro izdrkao. Kužite, nono nam piše priču, normalan sam mužjak, diže mi se na žensku riticu u koju se ponekad uvuku gaćice, a gole sisice izlijeću iz minijaturnih grudnjaka… Stari se kao nada da će možda cure uskoro na sebe navući tange pa će, je li, njemu, muškarcu, biti još dulji i još tvrđi i još deblji… Za svaku je pohvalu ovaj ispad hrvatskog, športskog novinara iz pisanih medija. Konačno je osoba koja se športskim novinarstvom bavi pedeset i šest godina napisala: gledatelji i športski novinari dolaze na tribine drkati. Velika, velika je stvar da se, najzad, jedan športski novinar odvažio povezati vrhunski šport i kurac. Gospodin je tako potvrdio prastaru tezu mudrih Hrvatica, vrhunski šport je potreba mužjaka s tribina, onih iz toplih domova i novinarskih kabina da se pograbe s mladim muškim tijelima u borilištima. Zato je jako važno je li dečkić skočio u dalj šest metara i sedam centimetara ili šest metara i tri milimetra? Je li u mreži završilo sedam lopti ili pet lopti? Zašto je skijaš u uskom crvenom trikou stigao na cilj jednu desetinku stotinke sekunde prije nego dečko u zelenom uskom trikou? A vrhunski muški šport nisu samo natjecanja. To su i noćenja u hotelima u koje ne smiju ulaziti ni žene ni djevojke, ali smiju starci selektori i članovi Olimpijskog odbora. Sjetimo se Beckhama koji je morao drkati na sms poruke. A podjela medalja… Pa uvaliti stari olimpijski jezik u kakvo mlado rukometaško grlo… A proslave pobjeda? Bacanja u bazen? Hvatanja za jaja u mlakoj bazenskoj vodi? Drkanje starog kurčića uz rub bazena jer bi skakanje u njega moglo biti kobno za prestaro srce… A kad se iz vode ukaže nabildano, golo, tvrdo, mlado, muško tijelo tenisača ili plivača ili nogometača ili rukometača… Smiju li svi oni nonići, mokovac, selektori, treneri, športski liječnici, maseri, športski televizijski novinari i športski novinari pisanih medija, smiju li se svi ti nerealizirani dečkojepci uhvati za kurac i zastenjati aghhhh i napuniti drhtave šakice žutom ili bijelom ili prozirnom toplom tekućinom? Ni slučajno. To bi bilo tako pederski i tako nedomoljubno. Zato se oni suznih očiju i mokrih dlanova deru: ovo je Hrvatska! Konačno istina o vrhunskom športu! Aha! Zato su starci u kojekakvim mokovima tako glasni i živahni. Stari Tonči?! Da se bavi nekim drugim poslom, ili da se, poput svojih vršnjaka, bavi praunucima, ne bi imao ni hrabrosti ni drskosti vrijeđati našeg Predsjednika. Ali športski funkcioneri su, bez obzira na godine, trajno napaljeni, stara šaka im je puna kurca ili nečega što oni drže kurcem, pa onda, opsjednuti muškim hormonima koji godinama ne šibaju njihovim zakrečenim žilama, ali oni misle da piče, govore donjom obješenom glavicom umjesto… Okej, Tonči ne bi bio pametniji ni da govori gornjom glavom. Želim reći, bilo bi super kad bi umuknuo. Samo, i mi ženskice imamo svoju tajnu. Čula sam da je tisuće i tisuće i tisuće Hrvatica napaljeno na Kožulja. Kad vide ono tijelo, one gaćice koje se ponekad uvuku… Kad rastegne one dugačke ruke, pokaže glatka prsa… Kad među nogama skoči ono… Mnoge građanke Republike Hrvatske moče se na Kožulja i dahću, Kožulj, Kožulj… I svršavaju… Dobro, dobro, ne svršavaju… Kako svršiti kad pokraj svakog olimpijskog bazena drkaju hrvatski športski novinari, a Tonči ga traži a nikako da ga nađe.