Objavljeno u Nacionalu br. 851, 2012-03-06

Autor: Vojislav Mazzocco

Špijunska posla

Kako me je vrbovao Stratfor

Samo zahvaljujući čistoj lijenosti nisam postao suradnik privatne obavještajne kompanije i ime mi se danas ne nalazi na internetskom stupu srama

Julian Assange  preko Wikileaksa objavio je tisuće Stratforovih mailovaJulian Assange preko Wikileaksa objavio je tisuće Stratforovih mailovaBili su uporni, opako uporni. Svakih nekoliko dana su se javljali i tražili da potpišemo ugovor. Ugovor kojim bismo se obvezali da ćemo im dostavljati sve što znamo o hrvatskoj politici i ekonomiji. Kada mi se prvi put na zaslonu računala pojavio e-mail iz Stratfora pojma nisam imao ni kakva je to kompanija, ni čime se bavi, ni što zapravo žele od mene i mojih kolega s kojima sam tada radio u Večernjem listu. Bio je to samo još jedan u nizu prijedloga za suradnju kakvih svakoga dana u uredničkoj pošti ima nekoliko. Ovaj se ipak izdvajao po jednoj stvari - po nekakvom amalgamu srpsko-hrvatskog jezika, nepismenog po svakom standardu (pa čak i po mješavini standarda), a koji je ipak bio savršeno razumljiv.

"Vecernji i Stratfor ce razmenjivati informaciju -- za Stratfor to znaci
da ce preko svog point of contact-a u Vecernjem (Vi ili neko koga Vi
odaberete) razmenjivati informaciju o hrvatskoj politici + regionu. Nama je
to najkorisnije jer mozemo da razmenjujemo kontakte, informaciju i znanje
regiona. Ovo je nama najvaznije i zeleli bi da napravimo razmenu
informacije sto rutinskije mozemo"
, od riječi do riječi je prepisan dio pisma koji je Marko Papić poslao nudeći suradnju s tvrtkom koju je proteklog tjedna razvalio Wikileaks. Uz potporu hakerske skupine Anonymus proteklog je tjedna Wikileaks počeo puštati tisuće od navodno pet milijuna pisama koje su dobili nakon što su Anonimusi prošle godine provali u Stratforov sustav i ukrali cjelokupnu prepisku te privatne obavještajno-analitičke tvrtke. Jedan od njenih analitičara je i Mark Papić koji me je pokušao vrbovati da ga redovno brifiram, a zauzvrat je nudio pravo na objavljivanje Stratforovih analiza. Novinari su čeljad koja voli da ih se sluša i da netko njihove mudroserine shvaća ozbiljno pa im zbog toga nije ni strano sa svakom šušom dijeliti informacije i analize. Neslužbeno. Međutim, Stratfor je, odnosno njihov mlađi analitičar Marko Papić, inzistirao na potpisivanju nekakvog ugovora kojim bi se definirala međusobna prava i obveze. U suštini taj ugovor je govorio: "ti meni ispričaj sve što znaš, a zauzvrat smiješ objaviti analizu koju mi napišemo na osnovu tvojih informacija. Pride te još i povežemo s nekim bajom iz našeg establishmenta, do kojeg bez nas nikada ne bi mogao doći, koji će ti ispričati ono što mi mislimo".

Lijenost

Tko se ne bi polakomio za tom njihovom ponudom? Baš je zgodno kada ti netko na osnovu podataka koje mu sam daš kaže što bi o tim podacima trebao misliti. Međutim, nije me taština, moram priznati, spriječila da postanem suradnik tvrtke koju je Wikileaks razotkrio kao privatnu špijunsku vojsku zaposlenu ne samo na prikupljanju podataka za bilo koga tko iskešira dovoljno novca nego i na lukavim manipulacijama javnim mnijenjem. U tome me spriječio jednako težak smrtni grijeh - lijenost. Nikada nisam odgovorio ni na jedno od njihovih desetak pisama koliko su mi ih poslali tražeći da se priključim njihovoj mreži suradnika.
- Jesi li to napravio jer si znao što rade ili ti se jednostavno nije dalo? - pitao me prije nekoliko dana čovjek s kojim sam u to vrijeme blisko surađivao, a koji sada tvrdi da za suradnju sa Stratforovim špijunima nikada nije bio zainteresiran. Ni najmanje.
- Nije mi se dalo - odgovorio sam mu otkrivši mu tako nesvakidašnji postupak kojim sam mu spasio ime i guzicu od pojavljivanja na sramotnoj listi novinara - špijuna.

Podzemlje

Priča o Stratforu originalno je objavljena u ovotjednom broju NacionalaPriča o Stratforu originalno je objavljena u ovotjednom broju NacionalaListi na kojoj su imena velikih novinara iz regije poput Verana Matića, osnivača i vlasnika B92, njegovih urednika i novinara te iznimno za suradnju zainteresiranih urednika beogradske Politike. Svi oni lifrali su informacije ili dezinformacije ako je suditi po analizama koje je Papić pisao. Stratfor je nakon Srbije, trebao i suradnike u Hrvatskoj pa se nakačio meni na leđa. Valjda su u meni i mojim kolegama prepoznali istu kvalitetu koju je prepoznao i predsjednik Republike Ivo Josipović kada je ustvrdio da naša pitanja zapravo postavlja paraobavještajno podzemlje - što god to značilo. No nisu računali na već spomenutu lijenost - vrlinu koja me već nekoliko puta izvukla iz gabule. Da su moji roditelji više inzistirali na usađivanju radnih navika vjerojatno bih se danas nalazio na popisu koji su genijalni Stratforovi službenici nazvali "Confed Fuckhouse" (kome nije jasno ni ne mora mu biti jasno) pa bih se lupao po glavi suradničkoj. Na sreću to se ipak nije dogodilo iako su stvarno bili uporni. Dok je moj prijatelj Krešo Raguž pobunjenicima protiv Gadafija u Misrati objašnjavao kako se po nacrtima, koje mu je poslao današnji ministar branitelja Predrag Matić, izrađuje primitivna tromblonska mina poznatija kao Pijani ustaša Marko Papić je tražio da mu odajem informacije. E pa ovaj u rečenici prije bi mu svakako bio zanimljiv. Međutim, od mene nikada nije saznao da su nacrti u Misratu stigli izravno s Pantovčaka i da je sve o tome vjerojatno znao i predsjednik Josipović. Međutim, nije ga dobio j. Doduše, za vrijeme libijske krize Papić se sa svojim ponudama malo primirio, a vrlo brzo je postalo jasno i zašto.

CRO Branko

"Izvinjavam se na zakasnjenju. Situacija u Libiji je preuzela svo moje vreme poslednje nedelje i tek sam uspeo danas da zavrsim administrativne poslove u vezi nase saradnje", napisao je dok su u pustinji još uvijek krvarile tisuće ljudi, što pobunjenika što Gadafiju odanih regularnih vojnika. Njemu je tjedan dana bavljenja Libijom bilo dovoljno da apsolvira tu zemlju i napiše analizu koja će njegovim klijentima reći baš sve što trebaju znati. Vjerojatno su te analize bile jednako kvalitetne kao i one koje je pisao o Hrvatskoj, a za koje je Stratforu između ostalih bio izvor i diplomat Branko Baričević kodnog imena CRO501. Je li taj veleposlanik pri Europskoj uniji bio samo lajav ili je svjesno surađivao sa Stratforom vjerojatno nikada nećemo doznati, ali informacije koje je plasirao toj kompaniji vjerojatno su utjecale na mišljenje brojnih američkih biznismena i političara dovoljno bogatih da takve informacije ili analize plate. A plaćali su uglavnom smeće poput onoga da je Ivu Sanadera na ostavku natjerala mafija koja je htjela u Pločama graditi naftni terminal. Svakome iole upućenom u taj biznis, ne tvrdim da pripadam takvima nego me informiraju oni koji znaju, jasno je da bi Sanader morao nekome platiti poprilično mito da bi ga nagovorio da u Pločama gradi takav terminal. Međutim, vrsnom analitičaru Marku Papiću ništa nije bilo sumnjivo pa je svojim šefovima tu dezinformaciju, a dobio ju je navodno od švedskih parlamentaraca (u golemom broju se motaju Hrvatskom, ne možeš ni sladoled kupiti da te ne zaskoči neki suradnik Carla Bildta), proslijedio kao sasvim sigurno stvar. Doduše, kao i u svakoj iole uvjerljivoj laži i u toj njegovoj bilo je nešto istine. Hrvatska je tada, a sasvim sigurno je i sada, bila premrežena organiziranim kriminalom, kojemu u Stratforu tepaju skraćenicom OK. To je, vjerojatno, i jedina istina u njihovim obavještajnim podacima.Međutim i oni su upali u zamku da ga vide samo u političkom kriminalu kao da nitko u Hrvatskoj ne šverca ljudima, drogama ili oružjem.

Zasigurno su toga bili svjesni i u Stratforu pa su očajnički tražili suradnike među najupućenijima - novinarima. Međutim, nisu imali sreće. Osim što su se namjerili na lijenog nisu znali ni da mu je u posljednje vrijeme omiljena rečenica koju je navodno izrekao Woody Allen: "Ne želim biti član ni jednog kluba koji mene želi za člana". Pa ni špijunskog.

Tekst je izvorno objavljen u novom broju Nacionala

Komentari

registracija
4/6/11

VladSerbia, 08.03.12. 11:00

Ono sto je zanimljivo je da je zaposleni u Stratforu,
g-din Papic, polupismen i po hrvatskim i po srpskim standardima. Ne znam kako je moguce ozbiljno shvatiti analize polupismenog coveka.


registracija
20/8/10

McCoy, 08.03.12. 16:51

Taj Papic verovatno nije ni rodjen u Hrvatskoj a jezik je naucio ili od roditelja ili od Google Translate :)


Nije moguće komentirati članke starije od tri mjeseca.

Najnovije

Izbor urednika