Vedrana RudanSvi znamo kako izgledaju naše bolnice. Poderane plahte, ako ih ima, zahodi i kupaonice u raspadanju, stropovi se ruše na bolesne i operirane, paštetica za doručak, razina kolesterola u pacijentovoj krvi ovisi o tome u koji laboratorij jadničak kroči. U jednoj će zgradi držati u rukama dokaz da je savršeno zdrav, u drugoj će mu žile biti obložene mašću. Sirote žene čekaju na mamografiju mjesecima, sina mi naručilo na pregled vida za siječanj, žene i bebe umiru na porodu, u paketu ili pojedinačno. U jednoj privatnoj klinici pregledali su uposlenike neke tvrtke. S v i m uposlenicima našlo pijesak u žuči, naručilo ih na obveznu kontrolu za tri mjeseca i obvezno plaćanje. Sepse, američki gost, kardiokirurg, tvrdi da se plaćaju dječje operacije na srcu, čekanje na koronarografiju mjesecima, iako ti je život u nosu, upisivanja na medicinski fakultet klipana koji su jedva završili srednju školu, šurovanje s Japancima oko nabave medicinske opreme, liječenje Jehovinih svjedoka skupim metodama, dok svjedoci koji nemaju veze s Jehovom dobivaju krv zaraženu sidom… Seljenje čitave bolnice u kuću umirućeg prastarog generala, ostavljanje teško bolesne djece na nemilost mesaru koji je umišljao da je kardiokirurg… Što reći o odvjetnicima, notarima i časnim sestrama koji obilaze hrvatske bolnice i ljudima na samrti guraju na potpis oporuke i ugovore o doživotnom uzdržavanju, a liječnici su svjedoci… Afere s jajnim stanicama… Ministar koji je preko malog oglasnika nudio liječničke usluge… Okej, sve je to danak tomu što je Hrvatska zemlja u tranziciji kojom vladaju razbojnici. Tko živ, tko mrtav. Ako nisi Ćiro Blažević koji može sebi kupiti život i zdravlje u Austriji, moli Boga, ili prodaj kuću. Gotovo svi koji ulaze u hrvatske bolnice za sobom ostavljaju svaku nadu. Živimo u zemlji u kojoj je sve moguće, ništa nas ne može iznenaditi. Pa ipak, nisam mogla vjerovati svojim očima kad sam u jednom tjedniku naletjela na top listu, 50 naj liječnika?! Kužite?! U zemlji u kojoj život ne vrijedi tri kune, netko radi top listu pedeset naj l i j e č n i k a ?! Kriteriji? Da bi došao na hrvatsku top listu 50 naj liječnika, moraš diljem svijeta objavljivati velik broj kojekakvih radova. I onda ćeš doći na top. Kao da se liječnici mogu odvojiti od liječenja, bolnica, ambulanata, hrvatskoga zdravstva… Kao da liječnik nema baš nikakve veze s hororom u kojem svakodnevno crkavaju hrvatski pacijenti?! Kao da u ovakvom zdravstvu bilo koji liječnik može biti naj?! Kao da u kupleraju u kojem sve kurve umiru od side ima smisla birati miss?! Autor objašnjava da su penjanje na top listu zaslužili i oni kojih tamo nema, ali… Ovo je ludilo! Citirat ću, ispali su iz konkurencije “jer su njihovi kolege procijenili da zbog upletenosti u razne kontroverzne događaje, pa i skandale, ne zaslužuju da se nađu na toj listi najboljih.” Ne treba prijevod, sve je jasno. A onda pogledaš Top 50 pa ti mnogo toga nije jasno. Hebrang i Kurjak, dvojac s top liste, ušli su u top 50 među ostalim i zato što nisu bili upleteni u “kontroverzne događaje, pa i skandale”?! Normalan građanin ove nenormalne zemlje s jezom će se upitati, ako je ovaj poznati dvojac par svetaca, kakvi su tek oni manje poznati? Vjerojatno su na dugogodišnjoj robiji u Lepoglavi i igraju Shakespearea. Danas je to u modi među silovateljima i ubojicama. Neki građani, hipohondri, s užasom će skužiti da među pedeset najboljih hrvatskih liječnika nema baš ni jednoga iz, za mene jako važno, Rijeke. Strašno je živjeti u gradu u kojem nema ni jednog liječnika koji bi mogao uskočiti među pedeset najboljih?! Kako to da vrhunski stručnjaci rastu samo u Metropoli? Zašto nama Riječanima nitko nije rekao da su ovi riječki kardiokirurzi, koji godinama na Sušaku čuda rade, pitaj boga koja liga? I naši riječki liječnici, koji desetljećima transplantiraju organe, likovi su koji ne zaslužuju da budu u društvu uglednog Hebranga, uglednog Kurjaka i Tuđmanova ginekologa?! U Rijeci postoji neki Šimić, nekakav Zelić, Zambeli… Operiraju, presađuju, putuju po Amerikama, Ameri dolaze u Rijeku učiti kod nekih od njih… Uzalud! Samo je jedan Kurjak, samo je jedan Hebrang! I još bi nešto moglo zapanjiti normalnog pacijenta, kad bi u Hrvatskoj postojali normalni pacijenti. Među pedeset najboljih hrvatskih liječnika samo su četiri… Č e t i r i?! Žene?!? Očito, osim jasnog kriterija da najbolji liječnik može biti samo onaj “koji nije upleten u kontroverzne događaje pa i skandale”, najbolji ne može biti n a j b o lj a, najboljem se među nogicama mora klatiti đokica.
Okej, naravno, Hrvatska je zemlja top lista. Najveće sise, najmanje sise, najteži bik, najljepša gospođa, najdlakavije ženske noge, najduži muški nokti na nogama… Ali raditi u Hrvatskoj top listu naj liječnika i na nju stavljati opskurne likove uvreda je, najprije za tisuće i tisuće samozatajnih liječnika i l i j e č n i c a koji nikad neće doći ni na kakvu listu jer se bave krvavim radom u nemogućim uvjetima. Oni nemaju vremena ni za slikanja, ni za intervjue, a nisu ni ministri. Ova je lista i velika uvreda za časne liječnike koji su se, nadam se, mimo svoje volje, našli na listi u nečasnom društvu. Lista je šamar i svim hrvatskim liječnicama koje nikad nisu imale šansu izboriti se za status, koliko god bile dobre ili bolje od muških kolega. Ovaj smiješan popis ipak je, prije svega, pljuvanje u lice nama pacijentima koji svakodnevno obijamo pragove razvaljenih bolnica u koje unosimo toaletni papir, vatu, flastere, jastučnice, plahte, hranu, neki i slijepu vjeru. Da, i nadu da će možda jednom ipak netko stati na kraj hrvatskim mafijašima koji se drže one Andrićeve, živima lažemo, mrtve gazimo, na budućnost ne mislimo.