Objavljeno u Nacionalu br. 463, 2004-09-28

Autor: Ilko Čulić

GLAZBA

Nakon 20 godina R.E.M. je okružen odanim fanovima jer im još uvijek nije pokušao podmetnuti loš album

Na albumu 'Around The Sun' nema pravih iznenađenja, ali tu je opet nekoliko genijalnih pjesama, raspoređenih oko prvog singla 'Leaving New York'

Ilko ČulićIlko ČulićNa vrhuncu popularnosti, kad je briljantni “Automatic For The People” definitivno prihvaćen kao jedan od najboljih albuma svih vremena, R.E.M su potpisali novi ugovor težak rekordnih 80 milijuna dolara kojim je izdavač unaprijed platio sljedećih pet albuma. Zbog narušenog zdravlja bubnjar Bill Berry morao se povući već nakon “New Adventures In Hi-Fi”, ali to je bio jedini veći potres u njihovoj karijeri. Osam godina poslije Stipe, Buck i Mills zaokružili su “Around The Sun”, četvrti od pet albuma obećanih “Warneru”. Uoči premijere, najavljene za 4. listopada u Europi i dan poslije u Americi, dogodilo im se nešto što se vrlo rijetko događa bandovima s dugim stažem na rock sceni. Čim su se pojavile glasine da bi “Around The Sun” mogao biti svojevrsni nastavak “Automatica”, trinaesti studijski album R.E.M-a dobio je veći publicitet čak i od njihova nadaleko razvikanog angažmana u rockerskoj anti-Bush kampanji “Vote For Change”. Za razliku od preživjelih velikana iz 60-ih i 70-ih kod kojih se bučno najavljivane koncertne promocije novih materijala redovito pretvaraju u evociranje uspomena na stare hitove, R.E.M uvijek idu naprijed, okruženi fanovima čija bezgranična odanost proizlazi upravo iz činjenice da im još nisu podmetnuli loš album. Nakon 20 i više godina slično jamstvo mogu ponuditi još samo U2, makar je i njima u diskografiji ostala jedna neizbrisiva mrlja zbog jedva prosječne “Zoorope”.
R.E.M nikad nisu povukli tako pogrešan potez, pa se i svi njihovi albumi snimljeni nakon ulaska u mainstream danas mogu revalorizirati kao dobri (“Monster”, “Up”), jako dobri (“New Adventures”, “Reveal”) ili doista besprijekorni (“Green”, “Out Of Time”, “Automatic”).
“Around The Sun” po kvaliteti ulazi u ovu drugu skupinu, a stilski bi se najprije mogao smjestiti negdje između “Automatica” i prethodnog albuma “Reveal” iz 2001. Na njemu nema pravih iznenađenja, ali tu je opet nekoliko genijalnih pjesama raspoređenih poslije prvog singla “Leaving New York”. Jedna od njih je “The Outsiders”, prelomljena na isteku treće minute da bi Stipe u završnici prepustio ulogu frontmana reperu Q-Tipu iz banda A Tribe Called Quest koji se proslavio početkom 90-ih hip hop remakeom “Walk On The Walk Side” Loua Reeda. No udruživanje s inteligentnim reperima za R.E.M. i nije neka novost jer su već na albumu “Out Of Time” ugostili KRS-1. Drugi dragulj je pretežno akustična, folky intonirana “Final Straw”, dok će treći zasjati u grandioznoj “Boy In The Well”, koja se već sada može proglasiti sigurnim favoritom na predstojećoj turneji što uključuje i toliko iščekivani koncert u Zagrebu. Kroz ostatak albuma provlači se dosta reminiscencija na “Automatic”, no pjesme poput “Electron Blue” signaliziraju da nije zapostavljeno ni istraživanje elektronskih zvukova, započeto na “Up” i usavršeno kroz “Reveal”. A George Bush? E, njega treba tražiti ispod naslova “The Worst Joke Ever”. Uostalom, R.E.M su svirali na prvoj Clintonovoj inauguraciji i njih nitko nije trebao uvjeravati da čak ni svi političari nisu isti.

R.E.M. – 'Around The Sun' (Warner / Dancing Bear), album stilski smješten između 'Automatica' i 'Reveala'Marilyn Manson – ‘Lest We Forget – The Best Of’ (Interscope / Aquarius)

Kontroverzni shock-rocker nenadmašan je u namjernom širenju moralne panike među konzervativnim Amerikancima i nimalo ne pretjeruje kad u razgovoru s Michaelom Mooreom kaže: “Ja sam reklama za strah.” No iza neviđeno spretnih medijskih manipulacija i dramatičnih scenskih ekshibicija skriva se nevelik glazbeni talent. To će potvrditi i kompilacija autorskih radova s njegovih pet studijskih albuma, prošarana već znanim “industrial” verzijama “Tainted Love” (Soft Cell) i “Sweet Dreams” (Eurythmics), te svježom obradom Depeche Mode klasika “Personal Jesus”. Stvarna prijetnja mentalnom zdravlju adolescentske publike ipak dolazi od Britney Spears.

Radio 4 – ‘Stealing Of A Nation’ (City Slang / Dallas)

Poslije jako uspješnog preklanjskog albuma “Gotham” newyorški disco-punkeri Radio 4 debelo su podcijenili zasluge svog producentskog tandema DFA. Na njegovo mjesto postavili su engleskog producenta Maxa Heyesa koji jest imao zapažene rezultate s gitarističkim bandovima Doves i Ocean Colour Scene, ali dosad nije zalazio na alter-dancefloor i jednostavno ne zna kako dobiti tvrde plesne ritmove kakvima se razbacuju !!! i Rapture. Iz pogrešne procjene Heyesovih sposobnosti Radio 4 iščupali su se tek s nekoliko dobrih pjesama skrojenih po ukusu novovalnih nostalgičara koji skupljaju sve što ih barem malo podsjeća na Gang Of Four i Magazine.

Paul Weller – ‘Studio 150’ ( V2 / Dallas)

U solo karijeri izgrađenoj nakon petnaestak godina timskog rada s The Jam i Style Council, Paul Weller se gotovo uvijek probijao do vrha britanske top-liste, a njegov najnoviji komercijalni zgoditak drugačiji je samo utoliko što je riječ o albumu sastavljenom od obrada tuđih pjesama. Iz solidnog prosjeka najviše iskaču “One Way Road”, “Hercules” preuzeta iz repertoara Aarona Nevillea i rijetko efektna verzija Dylanove “All Along The Watchtower” koju je Weller vješto premjestio na soul teritorij. Šteta je samo što još jedanput nije otvorio pjesmaricu Dr. Johna jer bi možda opet izvukao nešto poput nezaboravne “I Walk On Gilded Splintres”.

Zvjezdice:

R.E.M – 4
Marilyn Manson – 3
Radio 4 – 3
Paul Weller – 3

Komentari

Ovaj članak nema komentara.

Nije moguće komentirati članke starije od tri mjeseca.

Najnovije

Izbor urednika