Objavljeno u Nacionalu br. 464, 2004-10-05

Autor: Veljko Barbieri

KUHARSKI KANCONIJER

Oči za Argosov razum

Veljko BarbieriVeljko BarbieriSkutrio se neutješno nakazni Argos, sin Gee ? Zemlje, jedan od Kiklopa, div sa dvanaest, četrdesetiosam, na koncu sa stoidvadeset te povremeno čak i nebrojenim parima očiju razasutim po cijelom tijelu, potpuno nesposoban shvatiti što se krije iza površine pogleda na svijet kojeg je stalno i trajno motrio. Opažajući pritom svaku njegovu promjenu, čak i najmanji titraj, ali ne razumijevajući o tom istom svijetu, njegovom smislu i svrsi ništa, ama baš ništa. Pa je dugo lutao sve dok ne dođe do obale mora i ondje se zagleda u pučinu koja se gubila na obzoru i stapala s nebom. U dvije glatke plohe, išarane tek ponekim otokom ili oblakom. Sada je još tuplje zurio u plohe koje su se njemu nakaznom činile potpuno prazne, beživotne i nijedan pokret vala ili neba nije mogao osvježiti pustinju u Argosovoj glavi. Dogodi se tada da pod samu obalu dopliva jato sjajnih riba, nalik na pokrenuto srebrno lišće i tiho zamrmori pod površinom.

? Sve čujemo, mile sestrice, slušamo pjesme svijeta i znamo sve njegove tajne! Argosove tupe oči pokrenu se u pravcu hvalisavog jata koje se ljeskalo pod samom morskom opnom. ? Ribice, sestrice, vi što sve čujete i razumijete, otkrijte mi barem jednu od tih pustih tajni da i ja, što eto sve vidim, a ništa ne razumijem, pokušam nešto shvatiti o ovolikoj živoj praznini oko mene. Pa uroni potkoljenicu u more, a ono nekoliko očiju koje mu bijahu rasute po listovima i stopalima zagleda se u podmorje. ? Ti si golem i silan, osjećamo to po micanju tvog velikog tijela koje valja kao južna struja. ? Ali što bi htio od svega razumjeti, koji odgovor da pružimo na pitanja, kad je njih bezbroj, a sva se ipak svode na jedno!?

Argos, kojemu ovakav razgovor izazove silnu glavobolju, budući da nije mogao stati u njegov mozak, zajauče pokušavajući rukama bezuspješno pokriti barem neka od mnoštva svojih očiju, budući da mu je i svjetlo koje se odbijalo od površine i ona ljeskava krljušt jata također nanosila bol, kao da su ga proboli noževi razuma. ? Ne govorite u takvim zagonetkama. Kakva pitanja i kakvi odgovori, ja samo imam ovo očiju čiji se broj svakodnevno mijenja, a nikada se ne sklapaju i ne daju mi da počinem ni časa. ? Bezbroj očiju, a ne razumiješ ništa. Pa mi, eto, nemamo nijedno, a sve razumijemo i poznate su nam tajne svih počela. ? Šutite, šutite, što to govorite, zar ne vidite da mi je već naprsla glava. Otkrijte mi jednu tajnu pa da kroz nju izađe sva muka i praznina što me pritišće. I ribe se uzjogune i budući uvjerene da znaju sve i da im ništa ne treba, brecnu se na sirotog Argosa. ? A što će tebi, jado, otkrivena tajna kad ništa ne razumiješ i ništa ne znaš. Jak si i silan kao bijesni val, ali što ti vrijedi kad se pri svakom udaru razbiješ i opet propužeš po površini, pa na koncu od tebe ne ostane ništa. ? Imate pravo, reče i udari jače nožurdom po moru tako da odmah poskoče valovi i napadajući hridi i pučinu nakon nekog vremena se smire. ? Imate pravo, sestrice koje sve znate, ponovi Argos kad se more uspokojilo. ? Eto, udario je val o hridi i rasuo se po moru sve do otoka i obzora, pa se opet od njega razlilo sunce na zapadu, kao da je more med ili zapaljeno ulje na žrtveniku, a ne tek pusta modra površina. Na to se ribe odjednom zlokobno utišaju i iz nekog samo njima znanog razloga postanu silno tužne.

– Hej, zašto šutite, javite se, zazivao ih je nesretni Argos, a sveopća tuga zavlada na kopnu i na moru. Tada se oglasi jato. ? Kako znaš da je nebo o zapadu zapaljeno, a more modro, kako znaš što su hridi i obzor. ? Znam, jer iako nemam razuma barem imam dovoljno očiju da sve vidim. ? Oči, što su to oči, zavape ribe. ? Očima se gleda i vidi svijet. ? I mi imamo oči, ali one gledaju iznutra, pa ne vidimo ono što ti vidiš. Mi znamo što je to obzor, što su hridi, jer vidimo zašto postoje, ali ne vidimo kako izgledaju. Pa opet zavlada muk, ali vrlo kratko. ? Daj nam jedno oko za svaku tajnu. ? Ma ne jedno, koliko hoćete, samo da začepim prazninu i pukotinu što se širi po mojoj glavi. I bila bi mu se doista golema tikva rasprsla od nerazumne praznine da oči s Argosova tijela ne stadoše kuljati u podmorje, silazeći s divova tijela poput malih hobotnica, a onda nošene tihim strujama stanu se lijepiti po ribama dok su njihove unutarnje oči, kao tisuće otkrivenih tajni i odgovora izlazile iz podmorja u Kiklopovu glavu. Sve dok na njegovom inače lijepom licu ne ostanu dva oka, a duša mu se ispuni razumom.

No i riba su od tog trena progledale u vanjski svijet pa ih zovu po grčki ofthalmias, Rimljanin Plaut u svojim komedijama ophthalmias, očate, kasnije Plinije okulate, ab oculorum magnitudine, očate, po veličini očiju, kako je njegove spise protumačio učeni Aldovrandi, koji je pak učio od mudrog Artedija, ovaj od Izidora Seviljskog, on od Avicene, a Avicena od Aristotela i Platona, a oba od samog Argosa koji je postao silan junak, osnivač slavnoga grada Arga. Od njih su legendu o njegovom prosvjetljenju i ribama koje su progledale preuzeli ribari i gurmani pa je i oni nazivaju po talijanski occhiada, naši okijata, ukjata, ušata, i nitko ni ne pomišlja da je ime nastalo po ušima već upravo po izbuljenim očima kojima ova riba sve vidi, u svijetu koji ionako predobro razumije. Vesela, napada sve što u vodi pliva ili pluta, pa joj je meso stoga ukusno ma koliko je često nepravedno svrstavaju u nešto manje cijenjene ribe. Pogotovo kad je uspoređuju s njezinim glavnim neprijateljem zubatcem koji je, iako kralj, progledao, kažu, mnogo kasnije.

Ušata u limunu
Očišćenu ušatu ispecite ili pofrigajte pa je još vruću potopite u mješavinu maslinova ulja, soka od limuna, majčine dušice, malo meda, soli i papra. Pustite da nekoliko sati prije služenja odstoji na hladnom mjestu.

Ušata u brujetinu
Na maslinovu ulju ugustite šalšu od pomidora, pa na nju položite očišćene i obrašnjene ušate te podlijte s malo vina i vode da sasvim pokrije ribu. U još hladan brujetin ubacite nekoliko krumpira u kockama i pustite da se sve zajedno skuha. Posolite i popaprite pa služite vruće.

Ušata utisno
Izrežite kapulu na kolutove, gotovo polovicu od težine ribe, pa malo zažutite na maslinovu ulju. Tada dodajte očišćene ušate i samo pokrijte vodom s nekoliko listova petrusimula, lovora, soli i papra u zrnu. Pustite da kratko kuha dok riba ne omekša. Služite vruće s nekoliko kapi limuna.

Komentari

Ovaj članak nema komentara.

Nije moguće komentirati članke starije od tri mjeseca.

Najnovije

Izbor urednika