Nicolas SarkozyPrijedlog Françoisa Hollandea o poreznoj stopi od 75% za one s godišnjim prihodom većim od 1 milijun eura potpuno je nepraktičan, ali i iznimno koristan.

Neizvediv je jer nitko od vrlo malog broja uključenih ljudi neće prihvatiti, bez bijega iz zemlje, pljenidbu tri četvrtine (zapravo četiri petine) svoje zarade, bilo to opravdano ili ne; jer bi oporezivao jedino uspješno stečeno, a ne i naslijeđeno bogatstvo; i jer bi, kako bi se dosegao taj iznos poreza na više dohotke, bilo potrebno golemo povećanje poreza na sve dohotke, počevši s vrlo niskom razinom.

Iznimno je koristan, pak, jer taj prijedlog otkriva da zbog iznimno teške situacije u javnim financijama svi moraju biti duboko upleteni.

Drugim riječima, s obzirom da sadašnji predsjednik nije nadzirao javnu potrošnju i uporno je smanjivao poreze najbogatijima koristeći rupe u poreznom zakonu, njegov nasljednik bit će obvezan poduzeti vrlo okrutne mjere.

Pravi fiskalni podaci ove zemlje inače su nepoznati i (kao što je pokazao španjolski slučaj u kojem je velik dio javne potrošnje prikrivala i prolongirala država) velika je vjerojatnost da su francuske javne financije također u mnogo katastrofalnijem stanju nego što kažu: vjerojatno ćemo se probuditi nakon 6. svibnja u trenutku istine, u katastrofalnoj situaciji, a tržišta - to jest naši zajmodavci - rado će nas natjerati da osjetimo njezinu punu težinu.

Prema mom mišljenju, kako bismo postigli skromne ciljeve koje su objavili vodeći kandidati (uravnoteženi proračun do kraja sljedećeg predsjedničkog mandata), moramo pronaći barem 20 milijardi do 2012. i 30 milijardi do 2013. godine. To će zahtijevati nepodnošljivu štednju, značajan porast poreza i popunjavanje većina rupa u poreznom zakonu. Sve to neće moći ne utjecati na cijelo stanovništvo, ne samo na one s najvećim prihodima ili najvećim bogatstvom.

No, u ovoj situaciji najznačajnije je sljedeće: što god učinili kako bi se smanjio javni dug (plašili poduzetnike visokim porezima, kaznili siromašne smanjenjem socijalne potrošnje, dotukli potrošnju, snizili javna ulaganja) neizbježno će imati vrlo negativan utjecaj na rast, iako je rast jedino trajno rješenje za nezaposlenost i dug.

Stoga je nužno razmisliti ne o smanjenju nacionalnog duga već o poboljšanju ekonomskog rasta. U smislu smanjenja siromaštva, a ne kažnjavanja bogatstva.

A kako bi to izveo, novi predsjednik neće moći zaobići tri hitne mjere.

Naručivanje, vjerojatno od Europskog revizorskog suda, revizije državnih financija kako bismo što prije doznali objektivnu razinu nužne discipline.

Davanje izravnog poticaja svim strukturnim reformama koje podržavaju rast, a koje su bile jasno utvrđene, ali ne i primijenjene jer su predstavljale izazov danas vrlo moćnim umreženim interesima.

Predlaganje skoka ka europskom federalizmu, jedinom zdravom izvoru potpore ključnim ulaganjima koja mogu stvoriti rast.

Autor: Jacques Attali

Preneseno sa stranice www.attali.com

Prevela Diana Robaš