Rasprava o novom uređenju instituta replike tek se očekujeVeć u travnju saborski bi zastupnici mogli dobiti nova, bitno drukčija pravila ponašanja. Nakon Uskrsa očekuje se donošenje novog saborskog poslovnika, mijenjanog zadnji put prije četiri godine, koji bi u povijest mogao poslati institut ispravka netočnog navoda. To omiljeno oruđe narodnih zastupnika u međusobnim okršajima, prema planovima novog vodstva parlamenta, bit će potpuno ukinuto, jer su na temelju bogatog empirijskog materijala procijenili da je u zadnja dva mandata ispravak netočnog navoda u čak 98 posto slučajeva zloupotrijebljen. Slična sudbina smiješi se još jednom često rabljenom institutu koji zastupnici potežu kako bi dobili riječ u raspravi, a u pitanju je povreda Poslovnika.

Čelništvo Sabora taj institut ne namjerava potpuno ukinuti, ali planira bitno postrožiti način njegove upotrebe. Tako bi ubuduće zastupnik koji smatra da je bilo koji govornik u Velikoj vijećnici povrijedio Poslovnik, umjesto dosadašnje prakse da verbalno objašnjava u čemu se sastoji povreda tog akta, mogao samo upozoriti na povredu, a svoju bi primjedbu morao u pisanom obliku argumentirati saborskom Odboru za Ustav, Poslovnik i politički sustav. Odbor bi najkasnije 24 sata nakon zaprimljenog zahtjeva morao zauzeti stav je li Poslovnik povrijeđen ili nije, a konačnu riječ imao bi Sabor, koji bi na plenarnoj sjednici glasao o stajalištu Odbora.

Takav bi postupak, vjeruju u vladajućoj koaliciji, obeshrabrio sve one koji se tim institutom olako koriste za vlastitu promociju, a pločica "povreda Poslovnika" podizala bi se samo u slučajevima stvarnog kršenja tog dokumenta. Premda su ispravak netočnog navoda i povreda Poslovnika bili utvrđeni kao instituti koji osiguravaju dinamičnost rasprave na plenarnoj sjednici, nova vlast na Markovu trgu smatra da su u praksi najčešće upotrebljavani kao "produžena" replika, zbog čega je to područje potrebno drukčije urediti.

ŠTO SE SAME REPLIKE tiče, ni unutar vladajućeg SDP-a nije još iskristaliziran model po kojem bi se ona definirala. Dilema, koja sada postoji i koju će vladajuća koalicija iznijeti pred Predsjedništvom Sabora i koju mora presjeći Odbor za Ustav i Poslovnik, sastoji se u tome trebaju li zastupnici imati pravo na repliku na izlaganje predstavnika Vlade i predstavnika kluba zastupnika, ili da se zastupnicima ostavi tek pravo na međusobno repliciranje, ali ne i na istupe predsjedatelja, predstavnika Vlade i predstavnika kluba zastupnika. Potonje rješenje poprilično je rigidno i u kombinaciji s ukidanjem ispravka netočnog navoda u velikoj bi mjeri dokinulo smisao parlamentarizma, a Sabor definiralo kao mjesto koje služi isključivo za formalno potvrđivanje zakona i odluka koje predlaže Vlada. Rasprava o novom uređenju instituta replike tek se očekuje, a o tome se zasad ne izjašnjava ni predsjednik Sabora Boris Šprem. Neke esdepeovce to ne začuđuje: "Šprem ni o čemu ne iznosi svoj stav dok prethodno ne čuje mišljenje Zorana Milanovića."

A Milanović je nedavno na stranačkom okupljanju u Poreču neodređeno poručio kako se "mora naći mjera da se ne isključuje parlamentarizam". Protivnici ušutkivanja zastupnika iz SDP-a smatraju da pravo na repliku treba dati svima koji imaju pravo govoriti u Saboru. Pogotovo se to odnosi na pravo zastupnika da odgovori na navode iz izlaganja ministra ili nekog drugog predstavnika Vlade, jer će to "povećati odgovornost Vlade budući da njen predstavnik pred zastupnike mora doći jako dobro pripremljen i mora biti u stanju kvalitetno odgovoriti na baš svako pitanje o materiji o kojoj se raspravlja". Ministri bi došli u poziciju da ne šalju baš bilo koga pred Sabor, a pravo i pozicija zastupnika prema biračkom tijelu ne bi bili oštećeni takvim rješenjem. Zastupnik nema imperativni mandat i zato svakom zastupniku treba dati pravo na repliku svima, objašnjava naš sugovornik. Usporedo s novim Poslovnikom, navodno predsjednik Šprem u suradnji sa zastupnikom Josipom Kregarom priprema i Etički kodeks za zastupnike, kojim bi se definirali načini kažnjavanja zastupnika za neprimjereno ponašanje, čak i financijsko sankcioniranje. Ta je ideja već podignula buru u opozicijskim redovima, iz kojih najglasniji HDSSB poručuje da nema tog novca koji će ih spriječiti da govore ono što žele i misle. No, uz oporbena negodovanja, oštri prigovori čuju se i iz samog SDP-a, kako na sam smisao ideje kažnjavanja zastupnika, tako i na način na koji je dospjela u javnost.

"Pa kako oni to misle predstavnicima naroda uvoditi pedagoške mjere?", rogobore protivnici te ideje, uvjereni da nikakvo novčano kažnjavanje neće zastupnike dovesti u red, nego će im jedina efikasna kazna biti javno sramoćenje kojemu će biti izloženi nakon eventualnih neprimjerenih istupa. "Uostalom, zar nismo i mi više puta okruživali predsjednički stol i onemogućavali daljnji rad Sabora, kad smo bili nezadovoljni nekim odlukama ili ponašanjem predsjedavajućeg", pita naš sugovornik iz SDP-a, napominjući da bi eventualnim etičkim kodeksom takvo ponašanje sigurno bilo sankcionirano, a to je samo jedan od legitimnih oblika političke borbe u parlamentu.

DIO ESDEPEOVACA vrlo je nezadovoljan i time što je ideju o sankcioniranju zastupnika u javnost nakon skupa u Poreču iznio ministar znanosti, obrazovanja i sporta Željko Jovanović. Iritiralo ih je što se predstavnik izvršne vlasti petlja i javno govori o tome kako će zakonodavna vlast urediti svoje unutarnje odnose. Posebno im smeta Jovanovićeva izjava "dosta je kokošinjca, jer ne želimo da nas građani tako percipiraju, i vrijeme je da Saboru, a pogotovo zastupnicima, vratimo ugled koji zaslužuju". "Kud se baš on, koji je političku karijeru izgradio na pretvaranju Sabora u kokošinjac svojim agresivnim i neprimjerenim ispadima, našao govoriti o kokošinjcu", pitaju nezadovoljni SDP-ovci. Odmah nude i odgovor, videći u tom Jovanovićevu istupu unutarstranačku borbu za potpredsjedničko mjesto na izborima koji slijede u SDP-u. Svoju kokošinjac-politiku Jovanović je nastavio i kao ministar, dodaju, baveći se isključivo nogometom i košarkom na kojima se lako i brzo skupljaju jeftini politički bodovi i na unutarstranačkoj i na globalnoj političkoj sceni, umjesto da se napokon počne ozbiljno baviti onim puno važnijim što je u njegovu djelokrugu - obrazovanjem i znanošću.