Gradovi i općine na PPDS-u ili BPP-u koji po indeksu razvijenosti više ne spadaju u potpomognuta područjaNa žalost brojnih stručnjaka koji su se zalagali za smanjivanje lokalne uprave, Vlada je odustala od bilo kakvog ishitrenog ukidanja nekih od 556 gradova i općina, nego decentralizaciju želi provesti na teži i duži način. Na kraju, nakon završetka reforme, ona bi trebala imati puno širi utjecaj. Stanovnici bogatijih gradova imat će veće poreze, ali će oni u siromašnijima plaćati manje, zaposleni u zdravstvu i školstvu morat će pregovarati s gradovima i općinama, a ne s Vladom, dok bi se novac iz državnog proračuna davao po strogim standardima koji isključivo ovise o tome koliko je ovlasti preuzeto i koliko je novca potrebno u odnosu na državni prosjek. Drugim riječima, svaki zaposleni vrijedio bi jednako, kao i svaki kilometar ceste ili kanalizacije u odnosu na broj stanovnika.

U NEKOLIKO FAZA koje ce trajati godinama želi se postići da jedinice koje ne mogu same financirati svoje obveze polako odumru. Istodobno se želi pravednije raspodijeliti više od dvije milijarde kuna koje odlaze iz državnog proračuna na pomoći i dati što više ovlasti lokalnoj upravi. Iako bi prema analizama Ekonomskog instituta trebalo pospajati, odnosno ukinuti oko 60 posto općina i gradova po kriterijima broja stanovništva i troškova za samofinanciranje, u Vladi je prevladao stav da uštede i nisu tako velike kako se cesto pogrešno plasira u javnost. Primjerice, kad bi se ukinula sva administracija, gradonačelnici, načelnici i župani u svim gradovima, općinama i županijama - ušteda bi bila tek 2 milijarde kuna. Kako se gotovo jednako troši na pomoći, prevladao je stav da je lokalna uprava važno predstavničko tijelo u Hrvatskoj i osmišljen je novi model koji dio temelja ima u Strategiji regionalnog razvitka koju je prihvatila još HDZ-ova vlada prije godinu i pol. Autor te strategije u većem dijelu je današnji potpredsjednik Vlade i ministar regionalnog razvoja - SDP-ov Branko Grčić. Sada on promjene koje je predlagao kao stručnjak treba i provesti.

Stotinjak gradova i općina ispast će iz sustava olakšica i pomoći, ali će potpomognuta područja postati oko sto onih koji su nerazvijeniPRVA FAZA REFORME koja bi trebala biti usvojena već u ljeto jest ukidanje sadašnjih područja posebne državne skrbi i brdsko-planinskih područja, koja su bila u posebnom režimu olakšica za građ‘ane i gospodarstvo, dok su gradovi dobivali obilnu pomoć, često i po stranačkom ključu. Izravno i posredno, ona državu stoje oko 1,4 milijardi kuna. Njih ce zamijeniti potpomognuta područja. Kriterij za pomoć više neće biti teritorijalna pripadnost nekog grada ili općine nego njena razvijenost. Dubrovnik, Gospić, Osijek, Sisak, Buzet, Sinj, Vrgorac, Starigrad, Vinkovci, Vodice, samo su neki od gradova koji su u cijelosti ili na svojim dijelovima zbog teritorijalnog smještaja imali posebne olakšice koje po novom više neće moći koristiti. Ukupno je oko 200 gradova i općinama na područjima posebnih olakšica, a barem pola ce po novom izgubiti pravo na pomoć. Ukida se i šest vrsta potpora i olakšica koje su dosad postojale, a mijenja ih jedinstveni fond iz kojeg ce se pomoć davati manje razvijenima. Potpredsjednik Vlade Branko Grčić potvrdio nam je ovaj dio reforme, ali kako se radi o osjetljivoj temi, inzistirao je da se ne radi o ukidanju posebne državne skrbi, nego samo o usklađivanju.

"PREMA NAŠIM PROJEKCIJAMA, oko stotinu gradova i općina ispast će iz sustava olakšica i pomoći, ali će zato potpomognuta područja postati stotinjak onih koji su nerazvijeni, a nisu imali pravo na pomoć. Radimo na pravednijoj raspodjeli, a ne ukidanju. Svakako će se omogućiti i prijelazna razdoblja za lokalne jedinice koje su bile pogođene ratom. Sadašnji model potpora ne funkcionira", rekao nam je Grčić. U pojedinosti nije htio ulaziti nego je istaknuo da se na novom zakonu radi i da će on dati jasne kriterije za nova, potpomognuta područja. Naglasio je i da je dugoročni cilj reforme prebaciti osnovno i srednje školstvo, zdravstvo, socijalnu skrb i predškolski odgoj na lokalnu upravu. "Naravno, to ne znači da će svi imati kapacitet za takvo preuzimanje, neki će na kraju imati i manje ovlasti jer nemaju dovoljno kapaciteta. Radimo finiju prilagodbu", kaže Grčić. Grčić je očito svjestan kakve će političke i ekonomske posljedice imati novi sustav i da će biti mnogo negodovanja. Jedan Gospić izgubit će i do 30 posto prihoda, a neće dobro proći ni turistički bogati gradovi poput Dubrovnika ili Vodica, čiji su dijelovi na posebnoj državnoj skrbi. Za razliku od ostalih gradova, kojima je ostajalo 55 posto prihoda od poreza na dohodak, svima na dosad "štićenim" područjima ostajalo je 90 posto. Među ostalim, država je umjesto njih na sebe preuzela povrat poreza, subvencionira se smještaj djece u vrtiću, a stanovnici su imali veću neoporezivu osnovicu i, primjerice, nisu plaćali porez na promet nekretnina. Poduzetnici su plaćali manji porez na dobit i imali druge olakšice. Jasno je da takav sustav ne funkcionira. Po novom sustavu, takve olakšice dobili bi samo gradovi i općine koji su od 25 do 50 posto nerazvijeniji od državnog prosjeka. Prema popisu koji donosimo, stanovnici i poduzetnici 87 gradova, općina ili njihovih dijelova više neće uživati u većim neoporezivim osnovicama, olakšicama na dobit i drugim navedenim privilegijima.

Zadar više nece moci koristiti posebne olakšiceKAD BI SE REFORMA PROVELA samo ukidanjem područja državne skrbi i brdsko-planinskih područja, lokalci koji su ih koristili izgubili bi oko 265 milijuna kuna, što bi bio velik šok. Zato se usporedo priprema i novi fond, službeno nazvan "za poravnanje", ali u biti fond pomoći. On je potreban i zbog toga što će posljedica porezne mini-reforme od ožujka biti to što će bogatiji gradovi i općine biti još bogatiji i ubirati više poreza, dok će oni čiji stanovnici imaju manje plaće dodatno izgubiti u svojim proračunima. Kad se ukinu dosadašnje pomoći u kojima ispadaju dosadašnji korisnici, uvodi se model tzv. horizontalnog poravnanja. Gleda se koliko neka općina ostvaruje prihoda na svom području bez pomoći i radi se prosjek po stanovniku. Oni koji su ispod prosjeka, dobivat će pomoć do razine prosjeka. Državu to ne bi dodatno koštalo jer bi dobila prihod od dosadašnjih olakšica pa bi se sve pomoći davane diskrecijski stavile na jedno mjesto. Ostao bi živjeti i sadašnji fond za decentralizirane funkcije u kojem se milijarda kuna prikupljena od poreza na dohodak iz države daje onim gradovima koji su na sebe preuzeli predškolski odgoj, vatrogastvo, osnovno školstvo i sl. Na prvi pogled, ovi potezi se čine prelijevanjem iz šupljeg u prazno. Ali uz pravedniju raspodjelu, u kojoj bogati gradovi neće imati olakšice, stvara se nužan temelj za sljedeću fazu decentralizacije koja će trajati dvije-tri godine. I tek ona će osigurati pravu reformu.

SLJEDEĆI KORAK UVODI suhoparno nazvani "standardizirani sustav prihoda i rashoda". U biti to znači da će se izračunati prosječni troškovi vrtića, osnovnog školstva, vatrogastva i slično i odrediti koliko prihoda sami gradovi i općine mogu stvoriti uz "razumno" opterećenje građana. Gradovi će moći dobiti pomoć u visini razlike takvih prihoda i troškova - ili će morati otpuštati, uvoditi nove poreze, raditi bolju naplatu, odreći se dijela svog "suvereniteta" ili se na kraju ukinuti. U kriterijima za određivanje prihoda i troškova bit će površina, broj stanovnika, broj korisnika i vrsta usluge koja se pruža, a cilj je naći zajedničku cijenu. Jednostavnijim jezikom: ako trošak jednog zaposlenika u prosjeku iznosi 120 kuna, a prosjek prihoda svih gradova i općina 110 kuna, država će dati 10 kuna općini koja je na razini prosjeka. Međutim, ako ta općina ili grad ostvaraju tek 100 kuna, 10 će morati sama naći, a samo 10 će moći dobiti od države. Ako ostvaruju više od prosjeka, recimo 130 kuna, državu nije briga kako će trošiti. I tako za svaki kilometar cijevi, ceste itd. Ovo otvara put i daljnjoj decentralizaciji - cilj je prepustiti sve školstvo i zdravstvo sa svim zaposlenima. Dosadašnji sustav funkcionira tako da su, primjerice, učitelji na državnoj plaći, a lokalac dobiva novac za održavanje i uređenje zgrade. Sada bi preuzeli i plaćanje zaposlenih po opisanom modelu standardnog troška. Država bi dala standardni trošak, oni bogatiji mogli bi dati veće plaće, oni siromašniji ne bi preuzeli funkciju ili bi se potrudili srezati druge troškove da osiguraju plaće. Ovaj dio znači i potpuno razbijanje sindikata. Umjesto jednog, imali bi 556 poslodavaca pa bi si država elegantno skinula tu brigu s vrata.

Grad Vukovar izdvojen je slučaj i njegova prava reguliraju se posebnim zakonomOVA DRUGA FAZA još je samo u planovima, čeka konačnu razradu i nema službenih potvrda, ali smo je dobili od izvora upućenih u željeni smjer decentralizacije. Njome bi se na kraju potpuno marginalizirala potreba županija, koje bi bile ukinute jer su doživljene samo kao "redistributeri novca" na nižu razinu. Njihovu bi ulogu preuzele regije, zasad tri, a u budućnosti vjerojatno pet. U okviru druge faze razmatra se i posebna mogućnost za one općine i gradove koje nemaju novca, a željele bi imati svoju "predstavničku i izvršnu" vlast. Opcija je da svu administraciju prebace na veći grad, načelnik bi mogao biti volonter, a novac koji se prikupi također bi se slao u veću općinu ili grad. Međutim, postojalo bi i općinsko vijeće koje bi za novac koji je prikupljen na području njihove općine usvajalo programe koje bi u njihovu mjestu morao provesti grad kojem su prepustili funkciju. Uštede bi se ostvarile na manje osoblja, što zna uzeti i pola ili čak cijeli proračun. Zauzvrat bi se dobile investicije, a lokalni identitet ne bi bio izgubljen. Ako se ovlasti ne želi prepustiti, a novca nema, jedini izbor je ukidanje.

I NOVI SUSTAV KOJIM se planira ići obilježava kompliciranost i kompromiserstvo, ali je svakako bolji od dosadašnjeg koji baš nitko ne razumije i jako ga je teško pratiti. Zbog toga često u javnosti izlaze poluistine. Dobar primjer je onaj s materijalnim troškovima. Postojala je i teza da po zaposlenom lokalci imaju veći trošak "hladnog pogona" od državnih službi i da ih zato mnoge treba ukinuti. "Ali se zaboravilo da je, primjerice, struja u materijalnim troškovima države samo ona koja se potroši u uredima, dok kod gradova i općina ta struja znači i trošak javne rasvjete. Materijalni trošak je i asfaltiranje cesta, održavanje školskih zgrada i slično. Podaci su, naravno, neusporedivi, ali stavke se jednako zovu i onda dolazi do pogrešnog tumačenja. Kad bismo gradove i općine ukinuli samo zbog materijalnih troškova, ukinuli bismo i javnu rasvjetu, popravke cesta, grijanje u vrtićima, održavanje škola", kaže izvor koji je sudjelovao u nizu rasprava o tome kojim putem treba krenuti reforma.

LOKALNA UPRAVA najčešće se u javnosti stigmatizira kao leno "lokalnih šerifa", koji nikomu ne odgovaraju i žive od državne pomoći koju troše kako bi zaposlili svoju rodbinu i prijatelje. I tako se troši 22 milijarde kuna. Time se zamagljuju činjenica da je novac koji troše lokalci 90 posto od poreza koji plaćaju građani na njihovu području. I za to žele barem osnovne usluge, a ne da moraju kilometrima putovati u susjedni grad ili općinu. Na kraju, kako bi se osjećali Dalmatinci da im se novac raspoređuje u Zagrebu ili obratno. Decentralizacija s većim ovlastima lokalnoj upravi, koja može prepoznati probleme na terenu, zato je put koji su izabrale sve europske zemlje. Hrvatska je samo dugo izbjegavala napraviti učinkovitu raspodjelu novca kako bi se postigao osnovni cilj - da i u najzabačenijem dijelu zemlje građani dobiju koliko-toliko sličan standard usluge.