Objavljeno u Nacionalu br. 852, 2012-03-13

Autor: Srećko Jurdana

Surova politika

Napokon obračun države s Mamićem?

Pokaže li država, odnosno njezin resorni ministar, ustrajnost u svojim pozitivnim namjerama, gospodinu Mamiću medijska galama ostat će najjače koliko i jedino oružje. Kao šef Dinama nije imao pravo na osobni profit od trans fera; novac je morao ulagati u klub. Da je to kojim čudom činio, Dinamo bi se pozicionirao među vodeće u Europi, umjesto među europske nogometne karikature

Srećko JurdanaSrećko JurdanaNa nedavnoj skupštini Hrvatskog nogometnog saveza Mamić se - pred drugovima skupštinarima i cjelokupnim pučanstvom koje je situaciju pratilo preko svojih medijskih ekstenzija - potužio na novu državnu vlast, izjavljujući među ostalim da prema njemu “sije teror”. Analitičare je tim teškim riječima asocirao na stari šlager: Tvoj glas, tvoj glas, tvoj glas, bio je opor i tako grub, a ja, a ja, a ja, istinu znam. Već sama činjenica da se lik poput Zdravka Mamića javno žali na režim novost je na hrvatskoj sceni i govori ponešto o početku razdoblja nesigurnosti u moralno-novčarskoj kloaki hrvatskoga nogometa. Mamić je, naime, izravan proizvod vlasti, i održavao se na poziciji nogometnoga velmože samo zahvaljujući režimskim podrškama. Kupovao ih je, dakako. Desetke milijuna kuna godišnje ulagao je grad Zagreb samo u stadion koji u prvome redu služi Mamićevim privatnim preprodavačkim potrebama, a oni koji su odlučivali o tom razbacivanju javnoga novca, neuvjerljivo prikrivenom frazeo logijom o “javnome interesu”, vjerojatno su zauzvrat dobivali nekakav komad narodne torte.


Olinjali nogometni mandarini

Nije teško zamisliti razdiobu plijena ostvarenog na dugogodišnjem uništavanju Dinama, imajući na umu beskrupulozno materijalističku prirodu Tuđmanova režima koji je Mamića instalirao, i Sanaderova koji ga je održavao. Uvijek dosljedan vlastitome stilu, neukusno se ulagivao HDZ-u, razmetao tuđmanoidnom državotvornošću i prisiljavao igrače da se potpisuju na javne oglase kojima je svojedobno davao predizbornu potporu Sanaderu. Znao je da ga država štiti, da su njeni utjecajni predstavnici s njim u talu, da džeparcima osigurava šutnju pokorne medijske sitneži, i arogantno uživao u vlastitoj nedodirljivosti kezeći se u lice svakome tko bi se usudio spomenuti težak sukob interesa u kojem djeluje. Na jednoj strani Mamić, kao visokoprofitabilni gospodar Dinamovih ilegalnih transakcija, na drugoj nogometni savez kao Mamićeva do guše korumpirana privatna poddivizija koju u njegovo ime vodi skupina olinjalih nogometnih mandarina na čelu s Vlatkom Markovićem – to je scenski dekor modernoga hrvatskoga nogometa, savršeno adekvatnoga odraza države kakva se u zadnjih dvadesetak godina razvila pod dominantnim utjecajem HDZ-a. Ta samouvjerena interesna struktura koja počiva na dva koordinirana pola – klan Mamić, Hrvatski nogometni savez – počela je zadnjih dana pokazivati znakove nestabilnosti u suočenju s dijelovima državnoga aparata koji joj, prvi put u povijesti, nisu naklonjeni. Na jednoj strani, (novi ministar sporta i obrazovanja) Željko Jovanović odlučio je formirati sportsku inspekciju koja će istražiti legalitet poslovanja Dinama i s njim povezanog nogometnog saveza. Na drugoj, iako je i dalje na snazi Uefina mantra o autonomiji nogometnih saveza, koja godinama funkcionira kao Markovićev potporni stup u odnosu prema lokalnim silama zakona, iz Uefinih redova odaslana mu je na skupštini umjerena sugestija da mora surađivati s državom u sređivanju stanja u hrvatskom nogometu. U svjetlu koruptivnih skandala koji neprestano izbijaju u tom domaćem kvazisportu, udaljavanje Uefe od Markovića ne bi bilo nikakvo iznenađenje, bez obzira na to što u spomenutoj inokosnoj instituciji ruka ruku mije kronično. Suočeni s oficijelnim kontekstom zbivanja na domaćem i stranom planu koji za njih postaje sve nepovoljniji, Mamić i Marković - ogledni primjer za sretan spoj generacija - počeli su iznova zbrajati dva i dva. Zaključujući da im politički vjetar ne puše više u leđa, počeli su povlačiti preliminarne defenzivne poteze, vjerujući da će njima ograničiti protivničku inicijativu i zadržati svoju moć na nešto manje provokativne načine, ili u smanjeno apsolutističkoj formi. Kao prvo, obznanili su odlazak gospodina Markovića s položaja predsjednika HNS-a nakon sljedećeg europskog prvenstva; do tada - rekli su - mora ostati, da ne bi nastao kaos u organizaciji, jer vjerojatno nitko osim Markovića ne zna pravila vođenja hrvatskoga nogometa. Nesumnjivo vjeruju kako su time nahranili vuka i sačuvali ovce, tj. bacili zadovoljavajuću kost napadačima i zadržali status quo dotle dok za spas svojih interesa ne pronađu nekakvu dugoročnu povoljnu alternativu.

Zvjerad u areni

Kao drugo, Mamić je odlučio poništiti menadžersku licencu svome sinu, simboličnome poslovnome supstitutu preko kojeg je sam rasprodavao vrhunske Dinamove igrače. Pokušava na taj način doskočiti Jovanovićevim inspektorima, koji će u Mamićevu drastičnom sukobu interesa nesumnjivo potražiti prvi pravni razlog za njegovo uklanjanje iz Dinama. Pokaže li država, odnosno njezin resorni ministar, ustrajnost u svojim pozitivnim namjerama, gospodinu Mamiću - međutim - medijska galama ostat će najjače koliko i jedino oružje. Na čelu građanske udruge Dinamo zadržao se vrlo dugo bacajući mrvice ili mrvetine sa svoje preprodavačke trpeze odabranim faktorima koji su mu čuvali leđa i osiguravali trajnost. S promjenom klime, ostat će na brisanome prostoru. Kao šef Dinama nije imao pravo na osobni profit od trans fera; novac je morao ulagati u klub. Da je to kojim čudom činio, Dinamo bi se pozicionirao među vodeće u Europi, umjesto među europske nogometne karikature. Što se HNS-a tiče, gospoda Mamić i Marković produžetak svoga gospodarskoga utjecaja traže u Davoru Šukeru kao designiranome Markovićevu nasljedniku. Oko Šukera se već nastoji formirati lobistički lanac Sv. Antuna koji njegove nekadašnje igračke kvalitete stavlja u rang s državotvornima, i jednog po svemu nezanimljivog kunolovca forsira kao nacionalni ideal. Svega će se publika još nagledati u toj zvjerskoj areni nazvanoj hrvatskim nogometom, ali da se država umiješa u stvar, za to je već bilo krajnje vrijeme.

Vezane vijesti

Dok Suzana roni suze, Šeks nudi usluge

Dok Suzana roni suze, Šeks nudi usluge

Jadranka Kosor reagirala je porukom “gorkog prijekora” na odluku Tomislava Karamarka da (nju i Šeksa) smijeni s potpredsjedničkih funkcija u Saboru.… Više

Komentari

Ovaj članak nema komentara.

Nije moguće komentirati članke starije od tri mjeseca.

Najnovije

Izbor urednika