Objavljeno u Nacionalu br. 467, 2004-10-26

Autor: Ilko Čulić

GLAZBA

Ultimativni plesni ritam i poziv na pobunu Femija Kutija

Nakon dvotjednog kašnjenja izazvanog promjenom izdavača u Francuskoj, album Femija Kutija 'Africa Shrine' dolazi i na hrvatsko tržište

Ilko ČulićIlko ČulićU razgovoru za Radio 101, uoči nezaboravnog preklanjskog koncerta na Jarunu, Femi Kuti bio je neobično suzdržan prema snimanju živog albuma. Odgovarajući na pitanje namjerava li svoj status planetarne live atrakcije potvrditi objavljivanjem koncertnog dokumentarca, rekao je da mu se takva akcija čini previše riskantnom jer bi uzavrelu atmosferu oko pozornice bilo vrlo teško prenijeti na CD. U diskografijama velikana afričke glazbe doista nećete naći puno reprezentativnih live zapisa. Osim briljantne snimke King Sunny Adea napravljene početkom 80-ih u Montreauxu i Baaba Maalovog DVD-a s londonskog koncerta iz 1998., svjedočanstva o njihovim trijumfalnim nastupima po Evropi, Americi i Japanu uglavnom su zabilježena na inferiornim bootleg izdanjima. Femi je zadnjih godina obišao mnogo velikih festivala s odličnim tehničkim uvjetima, ali kad se napokon odlučio za snimanje live albuma, ipak se vratio na domaći teren u Lagos. Njegov pokojni otac Fela Anikulapo Kuti, legendarni afro-beat inovator i panafrički simbol borbe protiv represije, tamo je imao bazu u vlastitom klubu “Shrine”, a Femi je prije tri godine obnovio obiteljsku tradiciju i otvorio “Africa Shrine”.
Nigerija je službeno najkorumpiranija zemlja na svijetu, opterećena krvavim vjerskim i plemenskim sukobima između 250 etničkih zajednica pa se kaotično stanje iz udaljenih pokrajina stalno prelijeva u 13-milijunski Lagos. Stanovnicima nemirne prijestolnice koji nisu raspoloženi za ulične okršaje s policijom i vojskom, nerijetko ostaje samo jedan ventil za ispuštanje nagomilanih frustracija, Femijev tjedni koncertni program “Sunday Jump” u “Africa Shrine”. Premda je odavno poprimio Felinu naviku da klupski stage koristi za političke mitinge, on se pokazao manje radikalnim od oca, a početne afrocentrične stavove zamijenio je idejama kakve obično propagiraju alter-globalisti. U takvom ambijentu Femi je snimio materijal za koncertni album “Africa Shrine” i DVD dokumentarac “Live At The Shrine”. Pratio ga je besprijekorno uigrani band The Positive Force, a ekipa za snimanje dovedena je iz Pariza, predvođena redateljem Rafaelom Frydmanom koji je napravio veliki posao s DVD-om za Manu Chao & Radio Bemba. Za album je probrano 12 pjesama od kojih su samo “97”, skinuta s posljednjeg studijskog LP-ija “Fight To Win” i verzija Felinog klasika “Water No Get Enemy”, prerađenog za kompilaciju “Red, Hot & Riot”, imale podlogu u ranije objavljenim snimkama. Kroz 10 novih pjesama, mjesecima uvježbavanih na svirkama u “Africa Shrine”, Femi se još jedanput udaljio od starih afro-beat standarda, ali i od pretjerane amerikanizacije prisutne na “Fight To Win”. Pred domaćom publikom “Oyimbo” je pretvorena u vrhunsku afro-cuban-jazz fuziju, “1,2,3,4” ispunjena je ultimativno plesnim ritmom i neuvijenim pozivom na pobunu, a “Shotan” je zazvučala kao sjajna reakcija na sve veću ekspanziju afričkog hip hopa. Nakon dvotjednog kašnjenja izazvanog promjenom izdavača u Francuskoj, album “Africa Shrine” dolazi i na naše tržište, dok je premijera DVD-a “Live At The Shrine” zakazana za 1. studeni, dan prije zagrebačkog koncerta koji će Femi Kuti & The Positive Force odsvirati u Tvornici.

Femi Kuti & Positive Force - "Africa Shrine" (Uwe Records / Dallas) Jean Michel Jarre – “Aero” (Warner France / Dancing Bear)

Plagijator koji je zaradio milijune kopirajući rane radove Tangerine Dreama uvijek se isticao zloupotrebama novih tehnologija pa nije zaobišao ni kućno kino kao idealan medij za dvostruku prijevaru nazvanu “Aero”. Na CD-u je zabilježena još jedna potpuno suvišna rekonstrukcija Jarreovih prastarih favorita: “Oxygene”, “Equinoxe”, “Magnetic Filds” i “Randez-Vous”. No, mnogo veći promašaj predstavlja DVD snimljen u jednom kadru, s digitalnom kamerom fokusiranom na oči francuske glumice Anne Parillaud. Istina je da
Anne ima prekrasne oči, ali u njih možete buljiti najviše 75 sekundi. Nikako 75 minuta!

Ms. Thing – “Miss Jamaica” (Sequence / Trolik)

U mačo svijetu jamajkanskog bashment-dancehalla jedine priznate heroine su Lady Saw i Tanya Stephens. Nova kandidatkinja odaziva na Ms Thing , debitirala je s nepunih 18 godina prateći Beenie Mana na hit singlu “Dude”, a onda je zaokružila vlastiti album s renomiranim producentima kao što su Dave i Tony Kelly te Shocking Vibes. Izvukla je nekoliko potencijalnih hitova i puno materijala za razgibavanje na plesnom podiju, a konačni rezultat njezinog pothvata je vrlo ujednačen album s 40-ak minuta tvrdog dancehalla i samo jednim presvlačenjem u sezonsku R&B konfekciju.

Tom Waits – “Real Gone” (Anti-Epitaph / Dancing Bear)

Kroz veći dio karijere Tom Waits je gradio image barskog jazz-blues klavirista koji ne mora strepiti od nasrtaja pijanih gostiju jer je svima jasno da on ima daleko najveću koncentraciju alkohola u krvi i može napraviti najveći nered ako ga netko isprovocira. No, čak ni Waits nije često stvarao atmosferu delirium tremensa kakva izbija iz barem polovice pjesama na “Real Gone”. Ponovno udruživanje s virtuoznim gitaristom Marcom Ribotom i ubacivanje gramofonskih “scratcheva” sina Caseya pretvorili su “Top Of The Hill” i “Metroplitan Glide” u zvučne udare intenziteta jače grmljavine. Međutim, Waits je oko njih razmjestio buduće klasike poput balade “How’s It Gonna End” i 10-minutnog blues epa “Sins Of The Father” pa će se ovaj album zaustaviti nedaleko od vrha njegove novije diskografije.
Zvjezdice:
Femi Kuti – 4
Jean Michel Jarre – 1
Ms Thing – 3
Tom Waits – 4

Komentari

Ovaj članak nema komentara.

Nije moguće komentirati članke starije od tri mjeseca.

Najnovije

Izbor urednika