Ilustracija227,000 novih poslova u veljači - treći mjesec zaredom da je povećanje broja novih zaposlenja dobrano premašilo 200,000 - dobra su vijest za predsjednika Obamu i loša vijest za Mitta Romneyja.

Poslovi se vraćaju dovoljno brzo da otupe oštricu republikanskih napada na Obamu zbog ekonomije i da Romneyju oduzmu temu o kojoj bi najradije govorio u svojoj predizbornoj borbi protiv socijalnih konzervativaca u Republikanskoj stranci.

Ali poslovi se ne vraćaju dovoljno brzo da bi značajno smanjili nacionalni zaostatak od 10 milijuna poslova. Taj zaostatak sastoji se od 5,3 milijuna izgubljenih tijekom recesije i još 4,7 milijuna koje je trebalo dodati samo da bi se išlo ukorak s porastom populacije radne dobi od početka recesije.

Slabašna potražnja

Nastavi li američka ekonomija proizvoditi poslove dobrim tempom koji je držala u posljednja tri mjeseca, u prosjeku 245,000 mjesečno, zaostatak se neće načeti u idućih pet godina - dugo nakon što Barack Obama okonča svoj drugi mandat, ukoliko mu ga glasači dodijele.

Ali i nastavak tog dobrog tempa uvelike ovisi o mogućnosti oživljavanja potrošačke potražnje. Potrošnja američkih konzumenata tvori 70% ekonomske aktivnosti SAD-a. Ali potrošnja je i dalje slabašna.

Američki potrošači zamijenili su svoje otrcane automobile i aparate, ali to je otprilike to. Za drugo nisu imali love. Njihove plaće još uvijek padaju, uračunamo li inflaciju. Vrijednost njihovih domova - najvrednije imovine većine potrošača - nastavlja se spuštati.

Rast korporativnih profita

Vrijednost domova niža je u prosjeku za trećinu od svog vrhunca iz 2006. godine. Potrošači se kao rezultat toga s pravom osjećaju mnogo siromašnijima. Sniženje cijena domova također znači da potrošači ne mogu upotrijebiti svoje domove kao jamstvo za nove zajmove kao što su to činili prije 2008. Čak i uz niske kamatne stope refinanciranje je otežano.

Korporativni profiti rastu, ali taj novac ne odlazi američkim radnicima. Omjer profita i plaća najviši je u zabilježenoj povijesti - otkako je vlada 1947. počela pratiti podatke. Ne samo da je prosječna plaća nastavila kliziti nadolje, uračunamo li inflaciju, već je daleko manji udio Amerikanaca radne dobi zaposlen sada (58,6%) nego prije pet godina (63,3%). Današnji omjer zaposlenosti i stanovništva nije mnogo viši nego što je bio na svojoj najnižoj točki prošlog ljeta, kada se srozao na 58,2%.

Glavni pokretač američke ekonomije u posljednjih nekoliko mjeseci nije konzumentska potrošnja, već biznisi koji su obnovili opustošeni inventar. Veletrgovci su u veljači ponovo povećali svoje zalihe, čime su one narasle gotovo za četvrtinu od svoje najniže razine u rujnu 2009. godine.

Američki paradoks

Ali poduzeća neće nastaviti obnavljati inventar ako potrošači ponovo ne počnu kupovati. Naveliko. A potrošači neće ponovo početi kupovati kao prije recesije dok ne budu daleko bolje stajali s financijama.

Ali kako mogu biti dovoljno imućni kada im se glavna imovina toliko smanjila i kada im odlazi toliko malen dio ekonomskih dobitaka?

To je središnji paradoks u srcu današnje američke ekonomije. Ako se on ne razriješi, oporavak poslova će zapeti, kao što se dogodilo prošlog proljeća.

Sjetite se, prije godinu dana imali smo još jedan tromjesečni trend dobrih brojki vezanih uz poslove. Prošle veljače, ožujka i travnja svjedočili smo pojavi više od 200,000 poslova mjesečno. Ali taj omanji procvat naprasno je završio.

Tada je većina promatrača za zastoj okrivila vanjske događaje - potres u Japanu, sve teže dužničke nedaće u Europi i više cijene plina. U stvarnosti, do zastoja je došlo zbog plitkih džepova američkih potrošača.

I ovaj put za novi bi se zastoj mogao okriviti niz vanjskih događaja - sporiji rast u Kini i Indiji, razmršenje europskih dogovora o dužničkoj krizi i više cijene plina.

Ali dogodi li se novi zastoj, pravi će razlog biti što su Amerikanci ponovo ostali bez novca.

Robert Reich je sveučilišni profesor na Berkleyu. U Clintonovoj administraciji obnašao je dužnost ministra rada

Tekst je prenesen sa stranice robertreich.org

Prevela Diana Robaš