Ivan StarčevićZABRANJENA LJUBAV
Ponedjeljak, RTL TV, 19.45
Četiri kaktusa
Već prvi nastavak, kao i svi ostali prošlog tjedna, bio je katastrofa, ponajprije zbog nepodnošlljivog glumatanja apsolutno svih tih silnih amatera koji su prodefilirali ekranom. I bez usporedbe s normalnom HRT-ovom «Vilom Marijom», koja ima profesionalne glumce, ovo RTL-ov nakazno i komično čedo propada samo od sebe, štonoriječ u sekundi, ali bit ćemo pravedni i reći: u ciglih pet minuta. Čim čujete prve riječi, snimljene onim čuvenim studijskim tonom iz prastarog ‘domaćeg filma’, čim vidite te drvene fizionomije i pozdravite režisera koji nam je sve to omogućio, prošlo je pet minuta, vi odlazite i pred ekranom ostavljate službenog izvjestitelja rubrike ‘vijenci i kaktusi’ samog.

Blamaža dvaju Aleksandara, Stankovića i kukca Zalepugina, dogodila se zato jer je Aca Faca gostovao kod Lokasa i zarazio se kombinacijom narcisoidnosti, površnosti i gluposti24 SATA
Srijeda, Nova TV, 19.00
četiri kaktusa
Vjerovali ili ne, vijest o smrti Zdenka Runjića objavljena je na kraju emisije, kao da smo u komunizmu ili tuđmanizmu, kada su se izlizane slike iz legitimacija umrlih i brkatih partizana morale objavljivati, pa se to trpalo na kraj Dnevnika, da svi budu zadovoljni. Prebjege s državne televizije, koji sada vode i uređuju vijesti i program vrlo komercijalne Nove TV, Runjićeva je smrt toliko zdrmala da su je profesionalno tretirali onako kako su ih davno krivo naučili u matičnoj ustanovi.
A matična ustanova je, vjerovali ili ne, u proteklih petnaest godina demokracije ili čega već, toliko napredovala da je današnji Dnevnik HRT-a dogurao do toga da počne onim što je svakom građaninu Hrvatske najvažnija vijest: Zdenko Runjić, njegovo lice i njegove pjesme. Ovo unikatno preklapanje normalnog i bolesnog ukusa (gledatelja i urednika) porazno je po Novu TV, a puno bolja nije ni RTL, ali na švapskoj televiziji bar nema protuprirodnog voditeljskog bluda Petra Vlahova i Jelene Buljan. Njih dvoje su u četvrtak toliko uporno oslovljavali jedno drugo, da se i ono malo gledatelja osjetilo suvišno i pristojno se isključilo, što će i dalje činiti.

VEČERAS S JOŠKOM LOKASOM
Četvrtak, HRT 2, 21.35
Četiri kaktusa
Iz emisije u emisiju siroti propali voditelj kviza znanja pokazuje da nije ni za ovaj posao. Sramotno nepripremljen susreo se sa Sanjom Doležal i Majom Vučić. Nismo od njega očekivali da nam otkrije najnoviji podatak («Maja» je gledanija od «Sanje»), ali bilo bi u redu da je znao bar neku sitnicu iz prošlosti, npr. iz sentimentalnog života dviju pjevačica koje su postale voditeljice. Da je bar šutio, ali ne: i Sanju i Vučićku uvjeravao je, s totalno krivim podacima, kako su i s kim su bile i jesu ‘u vezi’, pa smo dobili jedinstven slučaj voditelja koji je ispao glup. Prava je šteta da gubi vrijeme na državnoj televiziji, jer prirodna sredina za ovakvog voditelja i ovakvu emisiju bila bi visokokomercijalna Nova TV, taj kadrovski deponij HRT-a. U to odlagalište lijepo bi sjeo večerašnji igrokaz o Mesiću koji je ‘napao’ Kosor, jer scenarističke sile emisije, na čelu s Joškecom, ne znaju da je Mesić samo ponovio ono što je o svojem tateku sama Kosor nedavno rekla u Stankovićevoj emisiji. Sve je to skupa strašno komplicirano, kao prvih pet minuta Merlić-Ogrestine prve «Piramide», i tu usporedbe prestaju. Od Lokasa nikad voditelja i što prije se taj genije koji niti ima obrazovanja niti zanimanja makne i s Drugog programa HRT-a, to bolje za sve, naročito za ugled urednika koji su mu dali drugu priliku. Budući da HRT nema Treći program, dragi Joško zaista više nema kamo nego na Novu TV ili RTL TV.

NEDJELJOM U DVA
Nedjelja, HRT 1, 14.00
Četiri kaktusa
Vi ste Aleksandar zar ne? To je bilo prvo pitanje Aleksandra Stankovića upućeno Saši Zalepuginu koji i danas kaže kengur umjesto klokan. Acina odjavna rečenica, opet upućena kenguru Saši, glasila je «gospodine Aleksandre, hvala vam lijepo». Identificirajući sebe sa šupljim manekenom komunizma koji je sredinom sedamdesetih prvi pustio nekoliko video-spotova i nakon toga totalno i zauvijek zamro, naš je Aleksandar Stanković pokazao koliko je opasno gostovati kod Lokasa: izgleda da su narcisoidnost, površnost i glupost prijelazni. Proglasiti kengura Zalepugina stručnjakom za televiziju samo zato jer on stalno doma gleda u tv ekran, isto je što i voden konjica, jer stalno gleda u vodu, smatrati stručnjakom za hidrocentrale.

PIRAMIDA
Nedjelja, HRT 1, 18.15
Vijenac
Predsjednik novinarske udruge, sopranistica i ministar prosvjete imali su po minutu vremena za komentiranje zadanih tema (Irak, homoseksualci, Castro, Severina…), smjeli su govoriti samo po minutu, a publika je telefonskim glasovanjem (fantastičnih 39000 poziva u sat vremena) odlučivala o pobjedniku. On jedini ide dalje, a gledatelji koji su glasovali za njega imaju šanse da budu obasuti vrlo primamljivim novčanim i inim nagradama. Srećom, ovo nije ona Željka Ogresta poznata po ambiciji da bude voditelj talk show-a. Za razliku od stanovitog Lokasa, ona je shvatila. Njeno novo geometrijsko tijelo dokaz je njene uspješne preobrazbe.

CRVENI SAG
Nedjelja, Nova TV, 21.45
Vijenac
Pošto je skupio četrdesetak slušatelja svoje glazbe, sin gospodina Džigerice najprije je trijumfalno ubogoj novinarki priopćio razlog svoje suradnje sa Severinom («ja sam lucidan i radim što hoću»), a zatim je u istom dahu priprijetio da će ga Nacional još čuti, točnije: «imat će problema samnom jer su mi dirali oca». Užasno oštre prijetnje maloga gologlavca u «»Crvenom sagu» slijedile su nakon ispada u «Extri!», gdje se naš mali urbani rasist ovako isprsio pred zavedenom seljačkom publikom koja voli Edeka Maajčicu: «Ja sam sin jedinac Gabi i Arsena, rođen sam i odrastao u Haulikovoj, u strogom centru Zagreba i u biografiji mi ne nedostaje urbanog».
Dosad smo mislili da je sin uglednog zagrebačkog Srbina i gospođe mu Gabrijele u životu uspio zahvaljujući svojoj ljepoti. Sad kad je progovorio vidi se da tajna leži u njegovoj pameti.

KONJANIK: POGORELCI
Nedjelja, HRT 1, 21.05
Kaktus
Ne ćemo sad raspetljavati tajne početnog izvanprizornog (off) teksta koji nas muči godinama koje su krajnje nejasno zbrojene i oduzete, pogledajmo mi sliku. A kad tamo, ista stvar: tri konjanika natjeravaju drugu trojicu, ali čuveni filmski mistik Lavanda imenom Brankec, ne da nam spoznati krajnje banalnu činjenicu. Tko tu koga tjera, kamo, tko se kome približava i slično. Nismo dostojni. Davno smo se u to uvjerili, još kod Lavandinih cvatućih cjelovečernjih zaumnih kretenizama otprije trideset godina, zvanih «Zločin u školi» i «Prijeki sud». Ni tamo se nisu znale, o čemu sam imao čast pisati u pokojnom ‘Danasu’, najosnovnije stvari. Čovjek je ostao dosljedan u svojem uvjerenju da je filmski režiser, što je dragocjenost koju treba čuvati, jer što je selo bez svojeg maženog i paženog redikula, što je Zagreb i hrvatski film bez svojeg Branka Lavande? Izgubimo li njega, izgubili smo legitimitet civilizirane i tolerantne društvene zajednice. Još samo četiri nastavka, svake nedjelje po jedan, i položili smo ispit.