Objavljeno u Nacionalu br. 472, 2004-11-30

Autor: Ilko Čulić

GLAZBA

Album koji otkriva nepoznatu dimenziju furioznog gypsy-swinga

Golemo iskustvo, zavidna naobrazba i vojnička disciplina bivšeg Ceausescuova vojnog orkestra ugrađeni su u temelje Mahala Rai Bande

Ilko ČulićIlko ČulićMahala Rai Banda – ‘Mahala Rai Banda’ (Crammed Discs / Trolik)

Balkanofobija je kao radijacija. Pojačava se približavanjem izvoru zračenja, a najprisutnija je u podnožju balkanskih vrleti gdje lokalne Europljane sve više hvata panika zbog vidno poremećenog stanja svijesti razuzdane urbane mladeži koja vikendom “derneči” uz najcrnje narodnjake provjereno balkanskog podrijetla. Kad averzija prema istočnjačkim zvukovima poprimi razmjere mletačkih legendi o bestijalnim Morlacima, naš će Europljanin možda poželjeti malo pravog zapadnoeuropskog ugođaja. Ako kupi kartu za let do Frankfurta, na aerodromu pozove taksi i zamoli vozača da ga odveze na najbolji tulum u gradu, ustanovit će da su ga Balkanci preduhitrili i da je to što taksist opisuje kao dosad neviđeni event zapravo njihov dernek. U centru Frankfurta, u zgradi renomiranog kazališta smješten je Bucovina Club iz kojeg se Balkan-gypsy-dance posljednjih mjeseci raširio po cijeloj Njemačkoj i potisnuo indijsku bhangru, populariziranu s lanjskim megahitom Panjabi MC-ja “Mundian Ke Bache”. U Frankfurtu već dugo cijene i Gorana Bregovića, ali on nema ikakve veze s ovim trendom. Začetnik frankfurtske gypsy-dance fuzije je producent i klupski DJ Stefan Hantel, među ljubiteljima trip hop elektronike poznatiji pod imenom Shantel. Prije nekoliko godina Hantel je ponovno otkrio svoje moldavske korijene, otvorio Bucovina Club, doveo u goste rumunjski Taraf De Haidouks i izazvao erupciju oduševljenja kod bivših frankfurtskih techno freakova odavno prezasićenih sintetičkom glazbom. Sljedeći pothvat bio je CD “Electric Gypsyland” s klupskim remiksevima Tarafa, makedonskog Kočani orkestra i novog rumunjskog sastava pamtljivog imena Mahala Rai Banda. Samo nekoliko ulica dalje od Bucovina Cluba etno DJ Stefan Muller postavio je svoj balkanski projekt Eastenders i osvojio njemački klupski chart “oriental-dancehall” hitom “Misterio”. Berlinska N.O.H.A napravila je urnebesni breakbeat “Balkan Hot Step” začinjen sampleom orkestra Bobana Markovića, nekidan ubačen u novi reklamni spot za Nike. No najdalje je opet dobacio Stefan Hantel pretvorbom Electric Gypsylanda u sjajan live band s probranim muzičarima iz Tarafa i Mahala Rai Bande.

U međuvremenu je, s Hantelom kao koproducentom, završeno snimanje dugo najavljivanog nastupnog albuma bukureštanskih “mahalaša” koji bi mogao bitno izmijeniti europske predodžbe o romskoj glazbi. Ulogu izbornika odigrao je lider Tarafa Stefan Karo sastavljajući novi orkestar od talentiranih mladih svirača iz svoje šire familije i postarijih moldavskih Roma koji su veći dio života proveli po Ceausescuovim vojnim orkestrima. Njihovo golemo iskustvo, zavidna glazbena naobrazba i vojnička disciplina ugrađeni su u temelje Mahala Rai Bande, dok je u 50-ak minuta istoimenog albuma prikazana jedna dosad nepoznata dimenzija furioznog gypsy-swinga. Tamo gdje akademski jazz glazbenici obično zvuče uštogljeno, a samouki romski virtuozi previše razbarušeno, ovako besprijekorno postavljeni “mahalaši” možda neće ni imati pravu konkurenciju. Njihov krajnji domet ovisit će o belgijskom nakladniku Crammed Discs koji nije puno profitirao od izdanja Tarafa i Kočana, ali je zaradio milijune na brazilskom bestseleru Bebel Gilberto.

Death In Vegas – ‘Satan’s Circus’ (Drone)

Nakon promenade gostujućih vokala na “Contino Sessions” i “Scorpio Raising”, gdje su se pojavili Iggy Pop, Bobbie Gillespie, Paul Weller i Liam Gallagher, londonski electro-dub-psychedelic-rock duo Death In Vegas zaokružio je potpuno instrumentalni četvrti album. Dok je “Scorpio Rising” većim dijelom upijao zvuk acid-rocka iz kasnih 60-ih, “Satan’s Circus” najviše duguje njemačkim kraut-rockerima iz 70-ih. Richard Fairless i Tim Holmes, pojačani već standardnim session muzičarima, sada se furaju na Can, Neu, Cluster i Kraftwerk i to im pristaje mnogo bolje nego razvikanim post-rockerima. Osim 63 minute novog studijskog materijala, u prvo izdanje albuma uključen je bonus disk sa snimkom koncerta u Brixtonu.

Gwen Stefani – ‘Love, Angel, Music, Baby’ (Interscope / Aquarius)

Još jedna lažna Madonna na pop tržištu! Pjevačica opasno precijenjenih No Doubt na početku solo karijere angažirala je najskuplje trenutačno slobodne producente, međutim Nelle Hooper (Soul II Soul), Jimmy Jam & Terry Lewis (Shaggy), Andre 3000 (Outkast), Dr Dre i The Neptunes nisu uspjeli sakriti njezine brojne felere. Od aktualnog hita “What You Waiting For” do završnice s “The Real Thing” razigrana Gwen najviše podsjeća na Cindy Lauper, koja je naglo ispala iz utrke s Madonnom već krajem 80-ih. No ovdje nećete naći čak ni primjerenu zamjenu za izlizani singl “Time After Time”.

Wu Tang Clan – ‘Disciples Of The 36 Chambers: Chapter 1’ (Sanctuary / Menart)

Hip hop auditorij ožalošćen zbog smrti Ol’ Dirty Bastarda vjerojatno će friškoj kompilaciji “Legend Of The Wu-Tang” dodati i koncertni dokumentarac sa zajedničkog nastupa cijelog klana na ovogodišnjem kalifornijskom festivalu Rock The Bells u San Bernardinu. Zapis od 65 minuta svjedoči o rijetko dosegnutom stupnju interakcije između banda i publike, ali pregršt starih pjesama u novim live izvedbama ne zvuči onako moćno kao na albumima “Enter The Wu-Tang” i “Wu-Tang Forever”. Bez studijske alkemije i specifičnog horror-core ugođaja RZA, Method Man i ostali nisu mnogo uvjerljiviji od 50 Centa.

Zvjezdice:
Mahala Rai Banda – 4
Death In Vegas – 4
Gwen Stefani -2
Wu-Tang Clan – 3

Komentari

Ovaj članak nema komentara.

Nije moguće komentirati članke starije od tri mjeseca.

Najnovije

Izbor urednika