22.03.2012. / 08:27

Autor: Deutsche Welle

(Be)smisao predstavničke demokracije

Milijuni birača uopće ne izlaze na birališta jer ne vjeruju ni političarima ni sustavu predstavničke demokracije. A jače sudjelovanje naroda moglo bi koristiti osobito u kriznim vremenima, smatraju stručnjaci.

Ilustracija; Photo: Patrik Macek/PIXSELL Ilustracija; Photo: Patrik Macek/PIXSELL Višestranačka parlamentarna demokracija uvedena je u Hrvatskoj prije 22 godine, pod ruku s pretvorbom društvenog vlasništva i privatizacijom, odnosno kapitalizmom. U posljednje vrijeme, pak, sve češće se mogu čuti prigovori da takav, predstavnički model vladavine naroda u praksi ne funkcionira i da je po svemu sudeći zapravo riječ o iznevjeravanju njezine suštine te zloupotrebi izbornog legitimiteta u svrhe koje nemaju puno veze s javnim interesom.

Konkretni aspekti koji se obično pritom navode tiču se već i činjenice da je svačije pravo i mogućnost da se kandidira i bude izabran za narodnog zastupnika, faktički uvjetovano izuzetno visokim materijalnim zahtjevima popratne kampanje i sličnih marketinških aktivnosti. Drugim riječima, razvija se neminovna ovisnost političara o privatnim izvorima financiranja. A na koncu, mehanizam kontrole iz glasačke baze i sankcioniranja onih koji bivaju izabrani, svodi se na tek simbolički, nedjelotvoran instrumentarij. Teško je egzaktno kvantificirati realnu zastupljenost naroda preko saborskih predstavnika, no zanimljiv primjer koji se danas spominje, odnosi se na nedavni referendum o pristupanju Europskoj uniji, s trećinom glasova protiv. Sve te ljude u samom parlamentu ne reprezentira baš nitko, jer svi do jednog zastupnika bezrezervno podržavaju ulazak Hrvatske u EU.

Potrošeni predstavničko-demokratski model

O tome smo porazgovarali s dvojicom istaknutih protagonista mlađeg akademsko-nastavnog kadra iz humanističkih te društvenih znanosti, ali i nevladine aktivističke scene u Hrvatskoj. Hrvoje Jurić s Filozofskog fakulteta u Zagrebu smatra kako se ovdje - i kudikamo šire - ne radi o demokraciji, budući da narodu ostaje epizodna uloga, već o partitokraciji, vladavini stranaka, odnosno političke kaste umrežene s ekonomskom, medijskom, pa i kriminalnom oligarhijom. On nalazi kako predstavnička demokracija u svojoj biti tendira takvim izopačenjima. Postojeći sistem legitimira moć bez odgovornosti. "Političari su odvojeni od naroda, a budući da je demokracija vlast naroda, zaključak je da su političari odvojeni i od demokracije. Stoga se model predstavničke demokracije može smatrati potrošenim, jer ne nudi ništa osim vječnog ponavljanja istog, uz kozmetičke promjene, uglavnom na gore", kaže Jurić za Deutsche Welle.

Propitivanje aktualnog tipa vladavine u Hrvatskoj je kroz posljednje tri do četiri godine potaknuto dvama činiteljima, a koji također stoje u izravnoj korelaciji: globalnim društvenopolitičkim trendovima i ekonomskom krizom. Uto su zabilježeni prvi hrvatski pokušaji korigiranja demokracije alternativnim metodama, u čemu je izrazito prednjačila angažirana studentska populacija. Reakcije političke elite na to, bile su i ostale veoma zanimljive te indikativne.

Iznevjerena obećanja nove vlasti

Sprva su vodeći političari nastupali podcjenjivački ili su, rjeđe, iskazivali određenu podršku nekim segmentima navedenih pojava. Hrvatski premijer Zoran Milanović, primjerice, u svoje oporbeno doba je stajao uz nastojanja da se referendum, najpoznatiji alat direktne demokracije, učini dostupnijim negoli je sada, kad je potrebno u roku od dva tjedna, ako se referendum pokreće iz naroda, peticijom sakupiti potpise od gotovo nemogućih deset postotaka biračkog tijela. Ali, kao da je u međuvremenu zaboravio na to, pa se niti ne obazire na upozorenja sindikalista da je već trebao biti održan i tzv. referendum o referendumu, glasanje na kojem bi se odlučivalo o lakšoj dostupnosti toga sredstva demokracije.

Berto Šalaj s Fakulteta političkih znanosti u Zagrebu, među ostalim je svojim aktivnostima i sudionik Ciklusa otvorenih radionica o direktnoj demokraciji na Filozofskom fakultetu. On s jedne strane primjećuje veće nastojanje za realizaciju direktne demokracije i veće njezino razumijevanje u društvu, uz novija oprobana iskustva studentskih i radničkih plenuma, ali i dodatne znakove otpora cjelokupne političke elite koja se po mnogočemu viđenom naprosto boji neposrednijega građanskog odlučivanja.

Vrijeme je za vladavinu naroda

"Osim premijerova napadno izmijenjenog stava o referendumu, prisjetimo se i ranijeg zaobilaženja referenduma o ulasku Republike Hrvatske u NATO. Osobno ne mislim da se predstavnička demokracija može sasvim nadomjestiti direktnom, ali sam uvjeren da opću krizu ne možemo nadvladati bez ozbiljnog uvođenja više direktno-demokratskih elemenata. Ne treba nam npr. referendum svakog tjedna, ali žalosno je da smo u 22 godine održali samo dva, i to diskutabilna, a daljnjih nekoliko konkretnih mogućnosti je zanemareno", rekao nam je Berto Šalaj.

Ipak, čini se da ovo društvo u tom pogledu više ne želi ići unatrag, i da slutnja istinske demokracije neće tako lako napustiti javni prostor. Političare prije sviju drugih, dakle, čekaju daljnja iskušenja u tom kontekstu. Ili, riječima Hrvoja Jurića: "Oni se ne nalaze samo pred odlukom o više demokracije i većoj participaciji građana, nego pred odlukom o demokraciji uopće i participaciji građana u političkom životu uopće. To je osnovno pitanje koje im treba postaviti."

Autor: Igor Lasić, Zagreb

Deutsche Welle

Komentari

registracija
18/1/08

ankicascreiber, 22.03.12. 09:23

Imam konkretni prijedlog, u hrvatskoj bi trebalo uvesti referendume kao što je to u švicarskoj, ili u Kaliforniji. Na referendumu građani bi odlučivali o broju saborskih zastupnika, o njihovim primanjima, o tome da li se saborski zastupnici biraju u sabor izravno ili preko stranačkih lista. Hrvatska je mala država, i s kompjuterskim sistemom 21 stoljeća takve referendume nije teško održati.

Nadalje, Hrvatskoj bi bio dovoljan ured predsjednika s ministrima i sabor od oko 50 zastupnika (5 zastupnika po izbornoj jedinici). Ova dva tijela birala bi se neovisno, predsjednika na predsjedničkim izborima, zastupnici na saborskim. Predsjednik je odgovoran za funkcije države sabor za nadgledanje predsjednika i za sugestije. Kada dođe do nerješivog sukoba između predsjednika i sabora, odluka pada na referendumu. Ovakav sistem postoji u drugim zemljama. Ured predsjednika, ured predsjednika sabora i ured premijera nam ne trebaju, jednostavno previse ureda. Ne treba ju nami predsjednik i premijer da zasebno lete sa svojim svitama u Bruxelles da bi potpisali isti dokument (i pri tome se svadaju ciji je potpis vazniji)


registracija
29/11/11

pkoeljo, 22.03.12. 10:01

Ali mi nismo Švicarci, mi smo Balkanci.


registracija
11/1/10

fluid, 22.03.12. 10:21

Hrvatska je država laži i obmana.Svi znamo da u Hrvatskoj postoji Ustav i zakoni.Kao takvi,napisani su apsolutno na neprihvatljiv način.Elaborirati neprihvatljivost Ustava i zakona,nije potrebno iz razloga što se djelovanje toga Ustava i zakona vidi kao rezultat u kojemu se država Hrvatska nalazi.Sposobnost različitih tumačenja istih propisa ,po sistemu kako kome paše,umjetnost je koja je u Hrvatskoj dovedena do savršenstva.I u toj žabokrečini zakonitosti,prava i pravednosti,otima se narodu "iz oka".No da ,iz naroda proizišli političari,nisu takvoga izvrnutoga karaktera,to nebi bilo moguće.Ovako su hrvatski političari odraz samoga naroda i njegovog mentaliteta u ogledalu.Tako očekivati kako će narod nešto promijeniti,kako će političari odustati od namjere pljačke i korupcija nije ništa drugo nego utopija.To su dvije potpuno iste strane jedne medalje.Inače oko prijedloga za promjene u Hrvatskoj,ankicascreiber je dala interesantne prijedloge.To je poprilično objektivno samo što nije objektivno da će ikome u hrvatskoj politici pasti na pamet da takvo što pokrene u tom pravcu.Ovakvi prijedlozi će,možda ,doći na red kada sve što se ima za pokrasti u državi Hrvatskoj,bude pokradeno i raspodjeljeno u odabrane ruke.Kada ništa ne ostane,a upitno je hoće li tada i sama država Hrvatska opstati,tada će ostatke te tvorevine ,kao kurvino kopile "demokratski"ponuditi narodu u vl-
asništvo.Svaka uređena zajdnica treba svoje robove i propise uz pomoć kojih upravlja tim robovima,a da bi za njih radili(crnčili)dok oni mudruju u svojoj pameti i nedostižnim veličinama.Ostaje samo rasprava o modelu koliko koji sustav cijeni svoje robove pa im,u tom smislu,daje prava kako bi se koliko-toliko osjećali važni u svijetu postojanja.Hrvati su trenutno na dnu sa svojim pravima a više ne raspolažu ni sa svojim dostojanstvom.Kao posljedica 90.ih još uvijek je narod na uzdama sintagme;morate biti domoljubi da nebi izgubili svoju tako krvavo stečenu slobodu.U međuvremenu lešinari kidaju najveće komade mesa, od te iste krvavo stečene države ,dok im na leđima piše velikim slovima "DOMOLJUBI".


Nije moguće komentirati članke starije od tri mjeseca.

Najnovije

Izbor urednika