Veljko BarbieriDaleko na sjeveru Norveške, tamo gdje snijegom pokrivene šume dotiču polarne zvijezde, živi božićna legenda o jatu vrabaca koji su izgladnjeli čekali smrt u krošnji velikog bora, iznemogli, ali puni vjere da će ih tek rođeni Isus spasiti od izvjesne smrti. I doista, nakon silnog nevremena, na Badnju večer i božićno jutro odigralo se čudo. Vijavica je nestala zajedno s vjetrom koji ju je dojedrio iz domovine Snježne kraljice, a na svakoj kući stanovnici mjestašca, i oni okovani snijegom, istaknuli su klasje pohranjenog žita i grane okićene suhim voćem i jabukama, tako da je jato imalo hrane za cijelu zimu. Ova prava božićna bajka vraća s otprhutalim vrapcima davna, pradavna vremena, tisućljeća i stoljeća prije negoli se i pomišljalo na Isusovo rođenje. Tada, tamo na dalekom sjeveru, skandinavski su pranarodi u krošnjama crnogorice, posebno velikih borova, već prepoznavali isijavanje topline, kao žarenje života nasuprot zimi i smrti ili barem, pomoć pri buđenju još uspavane prirode. Pa bi pod krošnjama, kao pod igličastim šatorima, pod kojima su mogli zaštićeni sjesti na Majku Zemlju, prinosili žrtve njenom što bržem oporavku, a onda, nešto kasnije, kad su počeli slaviti zimski solsticij, koji pada nekako oko našeg Božića, stali donositi odsječena stabla u svoje velike brvnare i kititi ih raznim amuletima i posvećenim figuricama koje su potkupljivale Tvorca da što prije rodi dijete Novog Buđenja. Slavili su tada i zimske dane, zahvaljujući za osušenu ribu i suho meso kojima su upravo hladnoća i ledeni vjetar pogodovali da se ne pokvare, te tako sasvim nesvjesni najavili naše badnjačke i božićne jelovnike koji će nekoliko tisućljeća poslije zavladati krštenim i nekrštenim svijetom. Mnogo južnije, ali nekako u isto vrijeme, Mezopotamci, Babilonci, pa onda zoroastranci, baš potkraj prosinca, iz zviježđa su iščitavali dolazak svojih silnih bogova i slavili ih također žrtvama i obrednom hranom kako bi uspokojili njihovu silovitu narav. Iz nekog njihova posvećenog društva vjerojatno su na put krenula i ona Sveta Tri Kralja, Magi i Mudraci koji su, ako je vjerovati evanđeljima po Luki i Mateju, došavši u Betlehem, slijedeći putujuću zvijezdu, u tek rođenom Isusu prepoznali Božjeg Sina i Otkupitelja vjekova. Pa ipak, kad je Isus već bio pogubljen i kad je nakon toga uskrsnuo, kršćani još nisu počeli štovati dan njegova rođenja, nego su očitovanje dolaska Maloga Boga i njegovu kasniju žrtvu uskladili s rimskim Saturnalijama, sasvim drugog obrednog značenja, ali slavljenih po cijelom carstvu od 11. do 25. prosinca, kako bi među sobom mogli podijeliti radost tih svečanih dana. To što je njihova radost bila sasvim drugog podrijetla, a cilj svetkovine sasvim druge naravi, nije bilo važno, budući da je Uskrs bio onaj blagdan koji je obilježio kršćanstvo od njegovih početaka do danas. Badnjak i Božić tek naknadno su prepoznati i utvrđeni kao dan i noć Kristova rođenja i tako postali našom najradosnijom svetkovinom. Običaj se stidljivo probijao kroz crkvu i vjerske odredbe cijeli srednji vijek, pa onda tijekom renesanse, a službeno je prihvaćen tek u XVII. i XVIII. stoljeću, kad su nekako usporedo i na jug počele pristizati sjevernjačke bajke i običaji, zajedno s božićnim stablima i njemačkim keramičkim, potom obojenim i na kraju staklenim figuricama i kuglicama. Ustoličeni su Badnjak i Božić, noć i dan Kristova rođenja, unatoč protivljenju protestantskih puritanaca, kao druga najvažnija kršćanska svetkovina i blagdan. Ipak, suha riba, taj simbol posnih dana i gladne zime, bila je već odavno tu. Na obalama Sredozemlja, posoljena i osušena slanim sjevernim vjetrovima koji su šaptali one iste priče i legende s dalekih nordijskih obala i zaleđenih fjordova, prema kojima će drevnim trgovačkim i plovnim putovima krenuti i vjerovanje u Isusovo rođenje i dolazak Mladoga Kralja. Pa kada ti isti siloviti vjetrovi, bura i tramuntana zatresu gradovima Mediterana, a s usta na usta stanu se prepričavati davne predaje i bajke koje su šumile u zapusima i refulima, tvrda i okrutna sjevernjačka božanstva i njihovi ratoborni potomci kleknut će jedan za drugim pred novim Bogom, Duhom i Sinom, pod onim istim osniježenim krošnjama pod kojima je zaspala stara i zaboravljena Majka Zemlja. Europa je zamirisala po tamjanu, a njeni stolovi po bakalaru i suhoj ribi, pod okićenim borovima na kojima su u Svetoj Noći zapaljene prve svijeće i upaljena prva svjetla. Bajke i Vjera prelomili su se u jednoj, nikada dokraja točno određenoj i po nadnevku vjerojatno nepouzdanoj obljetnici, budući da se ni danas ne može pouzdano utvrditi točan dan Isusova rođenja. Ipak, u svečanoj božićnoj noći, okupljeni oko stola sa zadimljenim bakalarom, kao vrapci iz one norveške bajke, i ne vjerujući osjećamo da će to Dijete doista biti prepoznato kao Božji Sin. Otkriven u oštrom ribljem mirisu koji u sebi objedinjuje legende sjevernih vjetrova, ali i južnjačke, snažno začinjene priče i vjerovanja, koje su dotaknule bijeli, sada od kuhanja već pastelni zalogaj suhe ribe, nalik na komadić tek ukaljanog snijega. Pa zaiskre zlatna kap maslinova ulja, bijeli tamjanasti režanj češnjaka i zrno papra sasvim nalik na bobicu čudotvorne mirte. Svakim zalogajem posvećenog iščekivanja i sami postajemo Mudraci, putnici kroz pustinju koji slijede putujuću zvijezdu, i nosimo na dromedarima iste dragocjene darove Malome Kralju. Onome kojemu je sveti Franjo još 1223. podigao prve jaslice u pećini ispod gradine Greccio, uvjeren da će njegova milost podjednako obasjati i suhu blagdansku ribu i vrapce i ljude.

Na Badnjak zaiskre zlatna kap maslinova ulja, bijeli tamjanasti režanj češnjaka i zrno papra sasvim nalik na bobicu čudotvorne mirteBRUJET OD BAKALARA SA SUHIM ŠLJIVAMA
Prethodno potopljeni bakalar skuhajte i očistite, kad je gotovo, od drača i kostiju. U loncu slažite u redove na ploške izrezani krumpir, sjeckani češnjak, kapulu i petrusimul, pa onda red bakalara i red zgnječenih pelata uz par suhih šljiva bez koštica. Redove slažite dok ima ribe, povrća i suhog voća. Posolite, ubacite list lovora i papra u zrnu po želji, pokrijte vodom u kojoj se kuhao bakalar i podlijte maslinovim uljem. Kuhajte oko tri četvrt sata dok se sve ne prožme.

BAKALAR NA LEŠO SA SUHIM POMIDORIMA
Očistite prethodno potopljeni i skuhani bakalar pa u juhi od bakalara skuhajte krumpir izrezan na četvrtine. Procijedite, pomiješajte ribu i povrće i dodajte sjeckane suhe pomidore, češnjak, petrusimul i malo ljutih papričica ili paveruna. Ulijte malo bijeloga vina i juhe od bakalara, posolite, popaprite pa kuhajte istiha dok se sve ne prožme.

NAMAZ OD BAKALARA I SLANE RIBE
Skuhani i očišćeni bakalar stavite u mikser zajedno s očišćenim filetima slane ribe, šakom kapara i zelenih maslina te čašom maslinova ulja. Usitnite u stroju pazeći da se namaz ne pretvori u paštetu. Tako, krupno mljeveni namaz od bakalara služite na prepečenom kruhu.